bartimej croata

27.11.2016., nedjelja

Srbi, Židovi i Hrvati

Ovih dana je, na granici sa Slovenijom, pronađena još jedna masovna grobnica 'nastala' antifašističkom slobodarskom aktivnošću. Roman Leljak kaže da su većinom bili pobijeni civili. To je bilo između 10. i 12. 05. 1945. Također jedan svjedok svjedoči da je bilo kolona isključivo sa civilima, ženama i djecom. Ukupno je žrtava između 4 000 i 6 000. Radi se o Krakovskoj šumi.
Druga masovna grobnica je u Ključu brdovečkom pokraj Zaprešića. Tu je bilo 4,5 tisuće žrtava. Pobacani su u tenkovski rov. Pored te masovne grobnice ima još 8 masovnih grobnica od kojih su obilježene dvije. Dakle ukupno tri obilježene.
Imate sve podatke na you tubeu - Vlč Ivan Gretić- zločini u Brdovcu.

Vjerovali ili ne ima jedan psihijatar u državi koji se bavi ovim temama. Zove se Dr Mijo Milas. Evo dijela njegovog članka:
Započeo je Drugi svjetski rat s ubijanjem i odvođenjima ljudi u logore, prisilnim raseljavanjima, prevjeravanjima i sa svim drugim strahotama koje prate rat. Puno je stradalo nevinih ljudi, civila, samo zato što su druge vjere, nacije i sl. Na prostom raspale Jugoslavije i njezine vojske, počele su grupe vojnika Srba napadati i ubijati nedužne hrvatske građane. Dana 8. travanja 1941. poubijali su u Sriemskoj Mitrovici više Hrvata. U Bjelovaru 8. travnja 1941. ubili su 11 seljaka Hrvata, a u Čapljini i njezinoj okolici 13., 14. i 15. travnja 1941. ubijeno je 25 Hrvata. U Cimu blizu Ilića kod Mostara srpska vojska je 15. travnja 1941. usmrtila 90 njihovih žitelja i popalili mnoge kuće. Srbi su poubijali mnoge vojnike Hrvate koji su se vraćali kroz Srbiju iz Makedonije i iz Srbije kući, nakon raspada Jugoslavije. Stvorena je NDH, ali je Srbi nisu prihvatili kao svoju državu pa su digli četnički ustanak 27. 07. 1941. Četnici i partizani u početku rata skupa, a kasnije odvojeno ubijali su Hrvate i bacali ih u jame, a neke žive bacali u kotlove za celulozu, kao u Drvaru 27. 07. 1941. Ubijanje Hrvata nastavilo se sve do kraja rata. Nakon rata nove komunističke vlasti brane povratak preživjelih Hrvata u svoje opljačkane i spaljene domove u mjestima: Boričevac, Vrtoče, Krnjeuše (u tim naseljima četnici su pobili Hrvate), Zrin i Španovicu (partizani pobili i protjerali Hrvate, naselili Srbe). Iz ovoga se može zaključiti da je cilj četnika i partizana bio je isti, istrijebiti Hrvate. Gdje su danas Hrvati iz tih mjesta!? Najviše trunu pod zemljom, a oni što su preživjeli rasuti su po Hrvatskoj i svijetu.

Beograd i muslimani, Židovi, Makedonci, Vlasi…

Odnosi među nekim narodima na Balkanu su od prije rata bili loši, posebno Srba i muslimana, koje su Srbi praktički istrijebili kao “Turke” iz Srbije do Berlinskog kongresa 1878. Bilo je prevjeravanja muslimana na pravoslavlje. U Balkanskim ratovima 1912/1913. su ih doslovno uništili. Tada su Srbi napravili genocid nad muslimanima i Albancima, prvi u Europi u 20. stoljeću.

Uspostavom NDH ustaše su zatvarali Srbe, uglavnom protivnike režima, odvodili ih u logore i na prisilni rad s kojega se neki nisu živi vratili. Zatvarani su u logore i ubijani Romi. Nakon početka Drugog svjetskog rata odvođeni su u logore Židovi, što je u prvom redu zasluga Hitlera i njegovih zakona, koje je primjenjivao ne samo u Njemačkoj, nego i u svim zemljama gdje je sezala nacistička vlast, uključivši i Hrvatsku.

Kod Srba postojala je stoljetna mržnja spram Židova (Ph. J. Cohen), i danas je, ali samo prigušena. Tome je puno doprinijela Srpska pravoslavna crkva. U studenom 1941. prota SPC-a Dušan Popović s beogradske propovjedaonice osudio je javno Židove. Metropolit Josif obećao je Nediću punu potporu SPC-a u njihovu proganjanju, a dana 30. siječnja 1942. isti metropolit i službeno je zabranio prijelaz Židova na pravoslavlje (da se ne bi koji tako spasio, op. aut.). U Nedićevoj Srbiji stradalo je oko 15.000 Židova, zapravo 94% ih nije preživjelo holokaust (Ph. J. Choen). Nakon istrjebljenja Židova Nedićeva vlada proglašava njihovu imovinu vlasništvom srpske države, konfiscirana je milijarda srpskih dinara. Beogradska Politika 1. studenoga 1944. objavila je: “Od 12.000 beogradskih Jevreja 11.000 je pod zemljom.” Zatim ističu da nikada nije prekinuta ljubav Srbije prema Židovima!?

O tome se malo piše, ne slučajno. Da su u pitanju Hrvati, a ne Srbi, pisalo bi se puno više. Čak i Židovi o tome malo govore i pišu. Zašto!? Srbija je pokušala i dijelom uspjela za Kraljevine Jugoslavije posrbiti dio Makedonaca, a ranije su skoro potpuno posrbili Vlahe (Cincare, Aromune), koji ništa zajedničkog nisu imali s njima, osim vjere (D. J. Popović, Z. Mirinda). Danas na onaj mali broj Rumunja u Srbiji što ih je ostalo, vrše pritiske, priječe im dolazak svećenika iz Rumunjske (S. Biserko) i sl. Pokušali su oni posrbiti i Crnogorce – i tu su dijelom i uspjeli. Kralj Aleksandar sagradio je crkve u Ljubljani i Mariboru kao jezgru budućeg pravoslavlja, time i srpstva, ali je ukupno na pravoslavlje prevjereno niti 50 Slovenaca, a između tih jedan postade protom.

Posrbljavanje prevjeravanjem na pravoslavlje

Navest ću nekoliko primjera prevjeravanja na pravoslavlje, naravno time i posrbljavanja. U Beogradu sam upoznao plavokosog čovjeka starosti oko 30 godina. Nakon dužeg razgovora ispričao mi je da je on potomak onih Slovenaca koje je potjerao Hitler 1941. iz Slovenije, a koje su prihvatili Srbi. Veći dio Slovenaca se nakon rata vratio u Sloveniju, a drugi su platili Srbima gostoprimstvo, dajući danak u krvi, prevjereni su na pravoslavlje. Neki od ovih Slovenaca poslali su sinove u školu za pravoslavne svećenike, na nagovor Srba, a jedan od tih bio je moj sugovornik.

U TV reportaži iz Turnja kod Karlovca za vrijeme Domovinskog rata vidi se razrušen Turanj, pravoslavni svećenik nešto govori, a prezime mu je viško. Nakon Prvog svjetskog rata na otoku Visu u mjestu Visu prešlo je na pravoslavlje 292 Hrvata. Bila im je obećana besplatna zemlja, neplaćanje poreza, djeci besplatno školovanje i dr. Srbi su napravili pravoslavnu crkvu na Visu i svečano je otvorili 1933., a jedan mladi prevjereni Višanin postao je pravoslavni svećenik. Višani su se povratili na katoličanstvo, njih 58, ali su tri dječaka postali pravoslavni svećenici, a drugi prevjereni ostali su pravoslavci i “fetivi” Srbi.

U Zagrebu sam poznavao pravnika, koji je bio visokopozicioniran u SUP-u. Kad sam došao u Split raditi, zanimao sam se za to prezime, jer mi je taj rekao da je od Makarske, a ime i prezime mu je bilo zagorsko. Saznao sam da mu je majka bila Srpkinja, učiteljica u nekom mjestu u blizini Makarske, i kada ju je njegov otac oženio prešao je po njezinu nagovoru na pravoslavlje. Naravno da je od toga imao koristi, kao i njegov sin u Titovoj Jugoslaviji, jer je i on postao Srbin.

Smatra se da je ranije u 19. st. i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije posrbljeno na našim prostorima više raznih naroda i etničkih skupina (Cmogorci, Makedonci, Hrvati, Bugari, Rumunji, Vlasi, Muslimani, Rusini i dr.), prema gruboj procjeni oko 600.000 osoba. Neki podaci govore da je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije prevjereno na pravoslavlje između pedeset i sto tisuća samo Hrvata katolika (neki tvrde više). Ukupno prevjerenih pravoslavnih za vrijeme NDH bilo je 35.602 (prema nekima više). Prevjereni s pravoslavlja na grčko-katoličku vjeru nakon rata povratili su se svi na pravoslavlje, dok su katolici koji su ranije prešli na pravoslavlje ostali u toj vjeri i postali Srbi jer su time bili privilegirani ne samo u staroj, nego i Titovoj Jugoslaviji. U kojem su broju Hrvati prevjeravani i srbizirani, ranije (vidi Srpski list iz 1887.) i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije (i anacionalizirani! u Titovoj Jugoslaviji), a Srbi prelazili na grčko-katoličku vjeru tijekom rata, nemam egzaktnih podataka.

Srpski etnonacionalizam, svjetske sile i zločini

Srbi svoje zločine dobro prikrivaju i umanjuju, a idu im na ruku neke svjetske sile. Jedan od važnih čimbenika u njihovu životu je upravo laž, čime se oni hvale (D. Ćosić) i nju objašnjavaju vrlinom i umijećem, u čemu su zaista vrlo spretni i nemaju konkurencije. Kao mitska laž o Kosovskom boju 1389., za koji nije sigurno da se uopće zbio, kod Srba je prisutna stoljećima, kao i o velikom srpskom junaku “vlaškom vazalu” Marku Kraljeviću. Zatim o junaštvu srpske vojske u Balkanskim ratovima 1912/1913., o bitci na Bregalnici, o genocidnosti Hrvata itd. Laž ponavljaju godinama i proširuju. Dakle stotine i više godina prije J. Goebelsa Srbi su shvatili da ponavljana višekratna laž postaje istina.

Gledao sam na TV Beograd emisiju o borbama u Balkanskim ratovima 1912/1913. Neki srpski ratni strateg na ratnoj karti objašnjava kako je neka njihova armija pod zapovjedništvom nekog “đenerala”, u žestokoj borbi, u silnom junačkom naletu hrabre srpske vojske porazila Turke. Istina je drukčija. Napadači su brzo napredovali na bojišnici jer nije bilo pravog otpora turske vojske, osim mjestimice. Recimo, grčka vojska je osvojila Solun samo 2 (dva) sata prije bugarske u toj “junačkoj trci” za osvajanjem turskog teritorija.

Kod Srba nije u pitaju samo obična laž, nego nešto ozbiljnije što se ne može objasniti tim pojmom iako se međusobno preklapaju i usko su povezani, to je etnonacionalizam. S psihijatrijskog gledišta etnonacionalizam (veličanje i precjenjivanje svoje nacije, podcjenjivanje i omalovažavanje drugih nacija, odnosno članova tih grupa – nacija) je duševni poremećaj, tj. ludilo.

Ovaj duševni poremećaj “veoma je rezistentan na terapiju” i za nj nema pravog lijeka, jer on ujedno služi homogenizaciji Srba. On je iracionalan i gotovo u pravilu emocionalan, i to naglašeno emocionalan, što ga učvršćuje. Srbi pojedinci, pošto pripadaju “velikom superiornom” narodu, vide sebe boljima u odnosu na članove drugih “manje vrijednih” nacija – i to stalno nekritički ističu i ponavljaju, a u skladu s tim se i ponašaju. Prema ovome Srbi će sutra, za desetke i više godina, biti isti. Nema kod njih kajanja, niti katarze za genocide nad Hrvatima, Muslimanima, Albancima i dr. jer oni to racionaliziraju i doživljavaju kao pobjedu svog junačkog naroda. Varaju se svi koji misle drukčije.

- 00:00 - Komentari (26) - Isprintaj - #

12.11.2016., subota

Povijesni prikaz srpskih narodnih 'običaja'

Ne čitaj ako nemaš makar 38 godina.
Opet 'diplomatska' ofenziva iz Republjike Srpske. Hoće nam još 16 generala 'hapsit'.
Od izvjesnog povjesničara Fijačka sam pročitao tekst o nekim srpskim četničkim navikama pa mi je palo napamet da ona pjesma -Druže Slobo šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate- nije slučajna nego je iskonska varijanta pjesničkog genija srpskog naroda, inspirisana revolucionarnim antifašističkim duhom. Šešelj je malo izvrnuo stih da ne ispadne komunjara pa on počinje ne sa- Druže Slobo nego sa -Aooj Slobo šalji nam itd. Pretpostavljam da se radi o salati rikuli jer to dobro ide kad neki Hrvat rikne.
Valentin Fijačko
Europski povijesni zapisi o Srbima
Francuski pisac C. Robert u jednom svom dijelu piše:"Srpski četnici kad su se digli na ustanak... imali su samo jedan cilj, obogatiti se na bilo koji način. Nedostojno je civiliziranog naroda ono što su počinili četnici kada su ušli u Beograd. Najprije se dadoše na pljačku i otimačinu, a iza toga silovaše žene koje su sreli, a mnoge su iza toga zaklali.One koje nisu htjele priječi na srpsko-pravoslavnu vjeru mučili su nevjerojatnim mukama, dok su im djecu sasjekli na komade".
Poznati ruski pisac i povijesničar Solovjev o Srbima i srpskim vladarima zapisao je" da su od cara Dušana do današnjih dana kažnjavali svoje pripadnike režući im jezik, nos, i uši, a često su ih i žive spaljivali".
Francuski konzulat u Travniku za vrijeme turske okupacije, poslan od Ministarstva vanjskih poslova iz Pariza, zapisao je:"Srbi su divljaci, nedostojni da žive među civiliziranim narodima. Odrezali su glave tisučama svojih sunarodnjaka jer nisu prihvatili njihovu strategiju koja se sastojala u uništenju svih onih koji nisu bili Srbi.Četnici kad su ušli u Beograd masakrirali su sve građane ne Srbe i sve one koji nisu srpsko-pravoslavne vjere, uključivši i židove. Ovo je od toga datuma prvo ubijanje Židova na Balkanskom poluotoku".
Srpski vođa R. Perović slavi četničko koljaštvo i kaže"Povijesna je istina da je po starocrnogorskom shvačanju koljaštvo bila viteška crta".
Srpski pisac Živko Pavlović u svojoj knjizi navodi:"Četnik prije svega mora biti ljut i krvoločan, dok se na njegove moralne osobine ne mora osvrtati.
Partizani su poslije završetka drugog svjetskog rata napravili genocid nad Hrvatima, ali su znali navoditi svoje spoznaje o četničkom koljaštvu. Partizanski general Kosta Nađ zapisao je:"Ne sjećam se da sam ikada u životu vidio nešto jezovitije od onoga što smo zatekli u Foći.Razularena četnička rulja sve je poubijala. Grad je formalno plivao u ljudskoj krvi. Most na Drini pružao je groznu sliku. Na njemu nije bilo ni jednog pednja koji nije bio natopljen krvlju poklanih. To je bilo stratište nedužnog svijeta, prava klaonica.
.Nikome više na Balkanu i Europi nije potrebno dokazivati o srpskoj agresiji na svoje susjede, podlosti, podmuklosti i zločinstvo
Europski povijesni zapisi o Srbima
U mnogim povijesnim knjigama Europe zapisano je:
Grčki pisac Nikita Akonimat koji je dugo vremena posvetio proučavanju Srba, zapisao je u svom djelu"Srbi su uvijek spremni počiniti svake zločine, sa svrhom da zadrže vlast, a kao šovinistima nema im para u svijetu"
Jedan bizantski pisac je zapisao,"Srbi su narod željan rata, svađe i pljačke".
Britanska spisateljica Darhem, nakon svoji putovanja i studija naroda na Balkanu, zapisala je:"Srbi su narod najzaostaliji i u isto vrijeme najmegalomanskijii najšovinističkiji. Često puta njihov ekstremizam graniči sa paranojom"
Britanski premijer Winston Churchil na viječanju u Jalti rekao je:"D a se postigne mir i mirnoča u Europi neophodno je razoriti ne samo imperijalizam Njemačke, nego također imperijalistički šovinizam male Srbije"
Rumunjski povijesničar Konrad Bercovici zapisao je:"Srbi su nacionalisti, beskrajni megalomani bez vjere, to je najšovinističkiji narod Europe, ako ne i cijeloga svijeta, sa Srbima je nemoguće raspravljati, jer su bez razuma. Njih treba mlatiti jer respektiraju samo silu. .
Britanski dnevni list "Manchester Guardian" od od 03. kolovoza 1914. donosi: " Kad bi se Srbiju moglo odvući na sredinu oceana i potopiti, tada bi se Europski zrak pročistio"
Povijesničar Gathorn Hardy naveo je : D se je sukob sa Srbijom mogao lokalizirati,možemo biti sigurni da bi se pretežne simpatije u Velikoj Britaniji bile za to da se kazne horde nacionalističkih bandi.
Sigmund Neumann zapisao je :"Povjest Srbije je beskrajna borba opterečena nasiljem bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj laž, prijevara, izdaja i osveta, ubojstvo i zločin, bijaše priznato kao normalno pravilo, rasla je srpska generacija i četništvo, istomišljenici generala Mihajlovića, pa se tome bez muke može razjasniti politički banditizam koji karakterizira srpske upravljače, političke i vojničke vođe. Grčki znanstvenik George A. Megas posvetio je više godina u proučavanje etike i morala srpskog naroda i zaključio je:" Srpski borac ne pozna teren junaštva. Njemu se dopada brutalne, divljanje, akcije: iskopati očii osakatiti neprijatelja jesu kada nije naoružan i radi bilo kakvih motiva "
Pisac Friedriendrich Kraus ispitivajuči karakter i nacionalne običaje Srba konstatira:" taj narod nosi u sebi neko ljudožderstvo, jer srpski četnik je spreman opljačkati političkog neprijatelja ili bilo koga drugoga, i prije nego ga ubije izvadi mu oči, odreže mu nos i jezik

"Đavao bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži." Ivan 8:44

Dokaz da su Srbi (naravno ne svi Srbi) vražji narod, je zapis Dobrice Ćosića:

"Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
Dobrica Ćosić, „otac srpske nacije“

PS. Kažu da je nakon Tuđmanove smrti ispjevan sljedeći pjesmuljak u Srbu u režiji nekog Stipe Mesića:
„Večeras je naša fešta, večeras se Tuđman peče, nek' se peče i okreće, jer ko ga hebe nije im’o sreće.“
Od tada je počela detuđmanizacija.

- 00:56 - Komentari (35) - Isprintaj - #

05.11.2016., subota

Pismo sinodalnim ocima- o idolopoklonstvu

Neću objaviti peto i šesto poglavlje pisma sinodalnim ocima, što znači da pismo na blogu završavam sa ovim četvrtim poglavljem. Na žalost 'papa' Franjo je pokazao da pomalo ruši nauku Isusovu o braku kao i nauku o disciplini sakramenata (ako se tako zove). Nedavno su neki svećenici u Vatikanu nagovorili finske luterane da se pričeste na Misi. Papa nije bio na Misi, ali nije ni opomenuo svećenike što spada u grijeh propusta. Kardinal Burke je u Zagrebu govorio o tome, ne spominjući papu. Inače kardinala Burkea u Zagrebu nisu dobro dočekali, o tome ima na katoličkim portalima. Ova situacija gdje papa u Švedskoj zahvaljuje luteranima za doprinos u čitanju Biblije katoličkih vjernika je dobrodošla, jer je istinita. Samoinicijativno sam išao kod nekih protestantskih denominacija na njihova bogoslužja iz istih razloga. Problem je ako se ova hvalevrijedna ekumenska zajednička molitva polako pretvori u razvodnjavanje sakramenta Euharistije što bi bio najteži grijeh. Prorok Danijel je napisao da će jednog dana biti dokinuta svagdašnja žrtva (Dn 12,11). Sam ovaj izraz -svagdašnja žrtva- je dokaz da je Bog puno prije Krista nadahnuo Danijela da govori o sv. Misi. To je dokaz o ispravnosti katoličke nauke o sakramentima. I to se ne smije dirati. Tko to bude razvodnjavao i na kraju ukinuo taj će počiniti takav grijeh da će doći kraj ovome svijetu. Kako Danijel i završava svoje proroštvo.
Na kraju Pisma spominjem relativizaciju pojma idolopoklonstva. Da sam znao kako će se 'papa' postaviti u odnosu na Sinodu o obitelji dodao bih da je i papolatrija, kako protestanti u slobodnom govoru nazivaju katoličke dogmatske konstitucije o papi, pomalo prisutna u najvišem kleru katoličke crkve. Naime papinstvo jest volja Božja, ali nije volja Božja da ne možeš reći papi da u nečemu griješi a da te taj ne smijeni sa dužnosti koje obnašaš u Crkvi. Ako se Pavao čak svađao sa Petrom i uspio uvjeriti Petra, npr. da se pogani koji prihvate kršćanstvo ne trebaju obrezivati, tko je papa da mu se ne smije izreći neka opomena da promjeni mišljenje u vezi neke teme. Pozivam se na razum. Novi zavjet kaže opominjite jedni druge.
Idolopoklonstva nema u katoličkoj nauci, ali eto ima ga ponekad u praksi, ovisno od toga tko je na čelu crkve. Još smo mi u dobroj situaciji, jer kod nas postoji blaga sakrivenost pojma idolopoklonstva što sam opisao u Pismu, ali u nekim drugim religijama, i to koje se smatraju objavljenim, kao npr islam, postoji idolopoklonstvo u samoj strukturi vjere ako sam dobro isčitao u 2 poglavlju Kura'na (ima na internetu) da Alah naređuje anđelima da se poklone Adamu. A pošto je Adam poslanik to onda valjda važi za sve ostale poslanike. Nisam dalje mogao čitati (možda se natjeram) jer mi nije jasno kako se stvorenje može klanjati stvorenju. Pa to je idolopoklonstvo. Kažu da ima zapisano u Kura'nu i kako treba čitati Tevrat (Petoknjižje Mojsijevo) i Indžil (evanđelja) u kojima je strogo zabranjeno klanjanje bilo anđelima bilo ljudima, pa otkud onda ovakva suprotnost između Biblije i Kur'ana. Dosad sam mislio, obzirom da je Isusu oduzeto božanstvo iz Indžila, da je Kur'an neka vrsta plagijata, ali prevelike su razlike da bi se to tako moglo smatrati. Kako je moguće da se katolička teologija nije referirala na ove činjenice, ili možda jest, ali to meni nije poznato. Ma zapravo sam siguran da nije, možda radi mirotvorstva, ali koliko se ja razumijem u vjeru, mirotvorstvu predhodi istina, a istina je da je čovjek i žena i dijete (to trojstvo) na Božju sliku, na sliku Boga koji je Trojstven. Jedan američki imam je nedavno kršćane nazvao svinjama jer vjeruju u više bogova. To se smatralo slobodom govora. Iz ovakvog muhamedanskog stava o Bogu, koji je Jedan po ljudski i tjelesno gledano, proizlazi negativan stav o nama kršćanima kao idolopoklonicima. A mi kršćani znamo da je BOG jedan, trojstven (ja tvrdim i sedmerojstven) i da je Bog Duh i da ga donekle možemo razumjeti po analogiji: muž, žena, djeca kao slikaTrojstvenog Boga - Bog Otac, Bog Duh Sveti i Bog Isus.
Sam Gospodin Isus je odbio da se pokloni sotoni u pustinji kad je to ovaj od njega zatražio obećavši mu dati sva kraljevstva svijeta. Isus mu je rekao "Odstupi, sotono, jer je pisano: 'Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi' ".
Moja je poruka da se uvedu nove Božje katoličke zapovijedi, njih sedam. Prva od njih je -Ne ubij-. To bi bilo dobro da posvjesti ljudima da je Bog gospodar života i smrti i da je On sudac. Manje bi se radili abortusi koje su najgori oblik ubojstva, a to bi i preventivno djelovalo na ljude da se posvete mirotvorstvu, jer sve se više zvecka oružjem, a najviše radi profita što je 'papa' dobro detektirao. Amerika je uništila siromašnije islamske zemlje, a i nas uništava, sve radi profita. I onda se još netko nađe pa radi saveze sa Amerikom. Savez treba sklapati jedino sa Bogom, sve drugo je idolatrija nakon koje uvijek dođe Božja kazna, u raznim oblicima.

4. SEDAM BOŽJIH ZAPOVJEDI NOVOG ZAVJETA.

Da bi se istakla 2. Božja zapovijed Starog zavjeta koja govori o idolopoklonstvu od kojeg nastaje homoseksualizam, potrebno je premjestiti težište sa 10 Božjih zapovjedi s katoličkog gledišta na Sedam zapovjedi Novog zavjeta. Po uzoru na Mt 19,18-22.
1-Ne ubij!
2-Ne čini preljuba!
3-Ne ukradi!
4-Ne svjedoči lažno!
5-Poštuj oca i majku!
6-Ljubi bližnjega kao sebe samoga!
7-Osiromaši svoj vlastiti duh da dadneš mjesta Božjem duhu!
Ova sedma zapovijed (koju sam dodao) je ista kao i Prvo blaženstvo- Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Također se odnosi i na Isusov odgovor mladiću koji kaže da je držao 6 zapovjedi.
Mt 19,21-22:
Isus mu odgovori:
»Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš
imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« 22Na tu riječ ode
mladić žalostan jer imaše velik imetak.
Moći se odreći materijalnoga bogatstva uvijek je znak i siromaštva svoga vlastitog duha.
Zapravo se ova sedma zapovijed može smatrati i Božjom konstatacijom da je onaj koji ljubi već postigao siromaštvo duha. Ali forma ostaje i kao zapovijed jer je to siromaštvo potrebno i sačuvati. To pokazuje i struktura 8 Blaženstava gdje se u Prvom i Osmom spominje – njihovo je kraljevstvo nebesko-. U rastu i umnožavanju vjere potrebno je proći kušnje i izdržati ih. I ponovo i stalno umanjivati ‘bogatstvo svoga duha’ koje se umanjuje kroz umanjivanje svoga jastva. Broj 8 simbolizira ne samo savršenost, nego i novi početak. Novi ciklus u kojem čovjek koji dopusti da ga Bog opravda (očisti od grijeha) u onim područjima života u kojima je spoznao nove nesavršenosti u svom življenju. Otud mislim da je potrebna ovakva struktura Katoličkih zapovjedi. Povezati ih s Blaženstvima. To bi, siguran sam i smanjilo broj abortusa jer prva zapovijed izravno glasi -Ne ubij-.Mislim da je radi skrivanja (Augustin) Druge Božje zapovjedi iza Prve (....nemoj imati drugih bogova uz mene) dovelo do toga da je došlo do zastoja mnogih spoznaja jer je pojam idolopoklonstva relativiziran, odnosno manje izražajno prikazan nego što je prikazan u 2. Božjoj zapovjedi Starog zavjeta. Posljedica toga je nedovoljno teološko osvjetljavanje postojanja 'razvitka' idolopoklonstva pa se zato nije mogla spoznati geneza homoseksualizma. Skrivanje idola započelo je već s Rahelom koja je skrila idole od svoga oca Labana i muža Jakova (usp. Post 31,30-37).

- 23:33 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>