bartimej croata

04.04.2014., petak


DVIJE VRSTE HOMOFOBIJE
Znanstvenim istraživanjima došlo se do procjene da svega oko 1,4 % žena misle da su lezbijeke ili biseksualke, a 2,8 % muškaraca misli da su homoseksualci (američko istraživanje).
Od 30 do 35 % stanovništva čine osobe koje se protive homoseksualnosti,
od 25 do 30 % stanovništva čine tzv. prijatelji homoseksualaca. Ostatak od 35 do 45 % stanovništva su ambivalentni.

Kako je došlo do toga da ovako minorna grupa ljudi nametne svoj svjetonazor nekim državama. Da bismo to shvatili ukratko evo kako je tekao nastanak pokreta za prava homoseksualaca. Prvo se u homoseksualnom baru Stonewall u New Yorku dogodila pobuna koja se proširila diljem Amerike. Zatim su nastale parade ponosa ( Gay pride).
Zatim je Američko udruženje psihijatara pod političkim pritiscima glasovanjem proglasilo da homoseksualnost nije bolest. Time su odbacili i znanstvena istraživanja i znanstvene teorije.
Zatim su nastajale mnoge homoseksualne udruge diljem zapadnoga svijeta osobito u SAD-u.
Pojavila se knjiga After the bal (Poslije bala) (autori Marshall Kirk i Hunter Madsen) koja je bila homoseksualni manifest. Glavna ideja knjige je da se ljudi rađaju kao homoseksualci i da se kao takvi ne mogu promjeniti. Današnje znanstvene spoznaje govore potpuno suprotno.
U toj knjizi rasprava o homoseksualnosti svela se na raspravu o ljudskim pravima. A dotadašnje rasprave o toj temi su se vodile u području religije i psihologije.
Homoseksualnost se u 'manifestu' prikazala kao stanje, a ne problem koji se da riješiti. Dakle homoseksualce treba prihvatiti kao takve.
Dvojica autora su iznijeli plan kako pomoću medija preokrenuti mišljenje amerikanaca o homoseksualcima. Mediji trebaju biti preplavljeni pričama o homoseksualcima koji su svi odreda dobri ljudi.
Tako su na lukav način ta dvojica autora postigli da su ljudi počeli homoseksualce doživljavati kao nešto prirodno.
A prirodno je do tada bilo (i uvjek će biti) da svaki čovjek (pa i svaki homoseksualac) ima u sebi heteroseksualni potencijal, da ga osjeća i da se on nalazi u egzistencijalnom nagonu za produženjem vrste. Homoseksualci su taj nagon potisnuli, ne samo potisnuli nego misle i da ga nemaju. Jer ih je vlastita požuda i manipulatori njihovim mozgovima (kao npr Kirk i Madsen) uvjerili da su bez te prirodne datosti.
Treba napomenuti da su u 'manifestu' pošteno iznijeli da je bijes pokretačka snaga homoseksualnog pokreta. Taj bijes je bio i opravdan dok su homoseksualci bili izloženi ponižavanjima i progonu. Ali oni (neki dan u Njemačkoj su bacali fekalije na paradu heteroseksualaca i parali biblije) pokazuju i sve veću mržnju prema onima koji svoju heteroseksualnost ističu kao opću vrijednost života i kulture. I ne samo da oni pokazuju mržnju nego i ona sve brojnija skupina bivših skeptika koja ih podržava. Oni su uvjereni da podržavaju homoseksualce. A zapravo ih prikriveno mrze i boje ih se. Najveći prikriveni homofobi su ljudi koji podržavaju homoseksualce. Oni im u suštini žele vječni život u mukama, za što su se i sami opredjelili opredjelivši se za seksualnu požudu kao nešto 'prirodno' i normalno. Napominjem da postoji seksualna potreba, a ona je kontrolirana u bračnim uvjetima života. Ne treba miješati potrebu sa požudom koja je ljudska mana.
Da rekapituliram.
Dvije su vrste homofobije. Jedna klasična inspirirana mržnjom prema homoseksualcima. Ta je mržnja usmjerena i prema osobama i prema njihovu načinu seksualnog ponašanja.
Druga vrsta moderne homofobije je 'ljubav' prema homoseksualcima od prijatelja homoseksualaca, a zapravo je prikrivena mržnja prema njima. Ta prikrivena mržnja tih ljudi je fingirana psihološka obrana od vlastite požudne prirode i da bi sami sebe prevarili kako imaju ljubavi, jer kao, razumiju homoseksualce i imaju empatiju prema njima. Tako vlastitoj požudi ti ljudi pružaju opravdanje i homoseksualci im se čine dobrodošli u tom smislu. Zato ih brane (sve češće) na jedan unezvjeren način praćen psovkama.
Treći jedini ispravan odnos je smatrati homoseksualce svojom braćom po Kristu u jednom odnosu ufanja u njihovo buduće zdravlje i vječni život, a njihove trenutne homoseksualne čine smatrati odvratnima i užasno štetnima i po njih, i po društvo, koje zagađuju kolokvijalno rečeno negativnom energijom. Da su takvi vidi se i po onome što sam opisao u prošlom postu. U knjizi sv. Katarine -Dijalog Božanske providnosti-koju je napisala u nekoliko posljednjih dana svoga života. Pravi betseler za sva vremena. I pravo čudo.

- 19:12 - Komentari (93) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.