bartimej croata

22.02.2010., ponedjeljak


Abraham danas 7 (drugi dio)
Abraham je srećom cvao,
obećanje Tvoje kad je čuo,
da potomstvo njegovo,
bit će nebrojeno
poput morskog žala.
Ti ženo i čovječe,
vremena moga,
brane od straha napraviste
za blagoslov što dolazi
u liku djeteta i
mačem mržnje ga tjerate
od gnjezda svoga.
Sve u vama odzvanja,
glasom iz tame,
nema mjesta,
nema mjesta, u srcima našim,
za nevinašce malo.
Ženo i čovječe vremena moga,
veliki ste stvoreni
i za velike stvari, u
jedan pogled vaš
cijeli svemir stane
i stvari nebrojene, a
za jedno dijete,
o boli moje teške
što blagoslov nosi
u srcima vašim, mjesta nema.
Gledam s tugom,
kako treptaji zvijezda
bešumno nestaju,
u crnim oblacima tuge, a
zemlja majka,
poslušna u trpljenju,
s gorčinom se sprema
da pije rijeke stida.
Cvijeće rosno
djeca njena nebrojena,
miris svoj u suzama traži
i uvenuću svom kao da se raduje.
Vjetrovi bezimeni, jaki
u šumu plača i
ponekog vriska
tužnu vijest
bićima nosi, da
slike Božje
žena i čovjek,
krune prirode savršene
ponovo padoše, jer
rat objaviše potomstvu svome
i tami nedavanja poklonstvo učiniše.

Pupoljak ruže,
na trnovoj stabljici, kad
dan svijetli
mirisom raskošnim,stidljivo pozdravi,
sjaj u oku tvome rodi
i u srcu radost.
Pupoljak iskona,
što te nevino moli, ženo,
da u krilu tvom životnom procvate,
ti hladno odbijaš i dijete besmisla postaješ.
Samo da pupoljci boli
što ih neželjeni mali
na spomen svoj ostave
ne preplave zemlju i
ne zatvore vrata rajska.

Pjesma moga brata

- 01:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.