< lipanj, 2004 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi
www.blog.hr
www.blog.sk
www.weblog.ro
www.u-blog.net
www.xanga.com
www.dietblog.org
www.clagnut.com
www.blogger.com
www.blog.com
www.mojblog.com
www.blogtree.com
www.blogwise.com
www.blogwars.com
www.samizdata.net
www.blog-irish.com
www.bigfatblog.com
www.biblioblog.com
www.ablogslife.com
www.loiclemeur.com
www.blogherald.com
www.bananablog.net
www.blogarama.com
www.rightonblog.com
www.atlanticblog.com
www.blogofdeath.com
www.harveypekar.com
www.gtabloggers.com
www.scienceblog.com
www.bostonblogs.com
www.blogblogblog.com
http://blog.forwriters.org
www.worldmagblog.com
www.corporatism.org/blog
www.theweblogreview.com
http://alcoholic.blog.excite.it
www.sciencefictiontwin.com
www.mikeblog.blogspot.com
www.absolutely-fuzzy.com



Sreća
"Ne postoji sreća, tek njezini izdanci.
Za čupanje se moramo pobrinuti sami."

Anonimna japanska pjesnikinja,
Hokaido, XIV stoljeće

Hana Novakova
banananita blogressum

novakova_hana@yahoo.com

sezonsko sniženje
30.06.2004., srijeda
Omiljena frustracija, kao dugogodišnji suprug kojeg se istodobno voli i prezire

Muški gradovi su dosadni. Svi gradovi koji završavaju na “a”, trebali bi biti izdvojeni kao prirotet za bilo kakvu aktivnost ili stanovanje. Recimo slovo “B”; Barcelona, Bratislava i Bologna. Sve sami divni gradovi koji su mi dali dio sebe. Muški gradovi; Berlin, Bilbao, Buenos Aires su šarmantni ljepotani bez ideje, no nisam to ja rekla, to tvrdi Lana. Ja zapravo nemam pojma, jer tamo nisam nikad bila, no pouzdano znam da bih radije bila u Berlinu nego u Bernu. Više volim Lisabon od Londona. Bogota je strasnija od Brazavillea. Ovo zadnje tek pretpostavljam. Ipak, Zagreb mi se pomalo i stalno penje na onu stvar koju nemam. I još uvijek mi je naj. U čemu je stvar? Valjda je to od vrućine. Ne znam, ne razmišljam, ne želim razmišljati. Znam samo da će mi na živce ići čitavo ljeto, sve dok ne dođe rani listopad u kojem je zrak udisajan, a boja s kože još nije sasvim isprana. Muški gradovi bolji su u jesen. Zagreb osobito. Danas ga volim jer hladno je čitav dan. Skoro. Hladno. Sjećanja na najmanji svjetski kontinent još su živa. Hoću natrag na selo.

La Citta: Medica, Limunada
- 01:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
29.06.2004., utorak
Vraćam se kući mrmljajući što je znak da sam ili prolupala ili u godinama

Dvadeset sedam kilometara do Zagreba. Kakav program, pa uopće mi ne treba putokaz! Još ne mogu vjerovati da je Bero to napravio sam, no kako se pretjerano ne razumijem u kompače, ostaje mi da mu vjerujem na riječ. Gasim aparatić i palim radio. Više se ne čuju radio stanice na koje sam se već pomalo navikla posljednjih dana. Bila sam na putu na koji sam se spremila kako bi doživjela proznu inicijaciju a zamalo nisam doživjela božansko biće, svjetlo i depersonalizaciju. Putem mrmljam priču koju sam za potrebe festivala naučila napamet. Ne sviđa mi se, promijenit ću kraj. Ići će nešto kao; Poznata je urednica tiho skončala u domu za starije umobolnike ne napisavši niti retka po hospitalizaciji. Danima je promatrala kako cvijeće u vrtu napreduje. U njezinu životu više nije bilo nikog tko bi je pamtio..Ne! Pustila sam da mi vjetar istrgne iz ruku papire i dodala gas. Tog popodneva imala sam zadnji flashback. Bio je debeo, oštar, naranđast i trpak. Osim svega imao je i šine ugrađene prema tijesnom rezultatu samodostatnosti. Bio je..Prasak. Gume. I onda više nije bilo nepovezanog toka, sve je odjednom sjelo na svoje mjesto. A tekme? Nisam opće gledala tekme!

Timoniere Cieco; Bacardi 0,1, Campari 0,1, Pašarete doliti prema želji.
- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
28.06.2004., ponedjeljak
Konačno rješenje i sličnosti koje ne dijelim s ostatkom svijeta

Istra osvaja polako, nije tempereramentna i upadljivo lijepa kao Dalmacija, no tko se jednom na nju navuče, ne vraća se nigdje drugdje. Ovdje je sve uravnoteženo, priroda, položaj, ljudi i zrak. Nema žurbe i uzrujavanja, nema gluposti i prepucavanja. A ima puno magije. Što dulje ste tamo, sve više vas obuzima. Osim svega, kad vam se dogodi kastanedovska epizoda kao meni, teško da ćete je zaboraviti. Kad bolje razmislim, mislim da su mi oni čudaci u selu nadomak Pazina nešto stavili u biljni pripravak koji su mi ponudili za okrepu. Ili je to njima normalno? U svakom slučaju, odlučila sam poduzeti radikalnu promjenu u svom životu. Umjesto stalnog pijuckanja u Zagrebu i Bratislavi, otkrila sam da je Istra prigodna za oduzimanje od alkohola jer cuga je navodno prirodna. Prigodno prirodna! Ha! Barem ću smanjiti popijeno kroz godinu. Festival? Fućkaj ga! Budući se nikom nisam niti najavila, ne moram se nikome ni ispričavati. A i ne volim isprike. Uvijek su lažne, jer gdje ima volje ima i načina. Da sam doista željhela doći na festival, bila bih tamo. Uostalom, kome je moglo biti fantastičnije nego meni. Uvale ti trip a nemaš pojma da su ti ga uvalili. Sjedim u autu i držim volan. Vrijeme stoji, kazaljke se ne miču. Od kud se vrit stvorio auto? Ništa slično u životu nisam doživjela. Valjda to ide u paketu.

Confusia; Nara i Pašareta pola pola. Za začin dodati rum za kolače.
- 05:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.06.2004., nedjelja
Ipak ima neke koristi od cijelog cirkusa i zašto sve nije u duhovnosti


Probudilo me sunce iako sam jučer bila izvan sebe, danas sam bila potpuno bezveze. Mobitel kojeg pored dokumenata i automobila jedinog nisam izgubila pokazivao je da je deset ujutro i da mu je signal slab baš kao i baterija. Nisam bila obožavatelj preklopnih no s ovim sam bila poprilično zadovoljna osim kretenskih šarotina na poklopcu u stilu retro sedamdesetih.Ustala sam, okrenula se oko sebe i ustanovila da je preda mnom grad na brdu opasan zidinama. Iako potresena razvojem događaja, najmanje me bilo briga za to što će ljudi reći jer dokumente nije našla ni policija, za obavjesni razgovor nisam bila u stanju, a nisu niti imali pojma da imam auto. Da nisam odmah po bijegu iz bolnice instinktivno krenula autostopom, sigurno bi me ulovili. Ovdje je bilo sigurno, opkoljeni grad i tiha vojska Nijemaca s fotoaparatima. Sjedila sam u na terasi u Grožnjanu cuclajući osvježvajuću crvenu tekućinu slatko gorkog okusa iz velikog krigla pive buzetske pivovare. Trebalo je posložiti mozaik, a možete misliti kako sam bila raspoložena za to. Prišao mi je gazda lokala i rekao da kuća časti. Mislila sam si da je lud jer sam taman htjela pobjeć bez plaćanja, a on mi na slovačkom veli da me vidio u novinama kad je tamo bio sa suprugom na nekim večerima poezije! Horor! Paranoja! Bježim iz bolnice, ne pojavljujem se na predviđenim danima fantastike, izombiram pješice pola Istre,ukradu mi auto i dokumente a onda mi ovaj tip koji je izgledao kao da je ispao iz serije Alo Alo veli da me pozna. Shvatila sam da nepomućen razum najbolje štiti od svih zala.

Tartaruga Istriana; 3 dcl Pašarete, 2 dcl točene Favorit pive staviti u krigl od pola litre, najprije sok, zatim pivo.
- 12:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.06.2004., subota
Pad u dubinu prema mjestu koje nimalo ne nalikuje tunelu prema svjetlu

Kad sam došla sebi znala sam da ne sanjam ali mislila sam, kakav je to način otići na festival, a probuditi se u bolnici.Liječniku sam rekla da ima mogućnost birati između situacije u kojoj ću mu novi Sony Ericsson tresnut u zid iza kojeg je ukočeno stajala prestravljena medicinska sestra noseći zdravstvene kartone. Hodnici su bijeli, vrućina je nepodnošljiva, odasvud odzvanja Gloria Estefan, a ja se bojim da me alkoholno ludilo ulovilo da nisam niti primijetila. Valjda neću izaći na ulicu i tamo zateći kakav karneval prekinut dramatski točno izrežiranim pučem, baš u trenutku kad budem u svojoj pidžami jurila stepenicama na prašnjavu ulicu. Lako za odjeću ali gdje mi je auto? Prema stanju u kojem sam bila noć prije, auto je pretpostavljam sažvakan u komadiće, no kako sam uspjela proći bez ogrebotine u kabrioletu? Kažu da je u Pazinu bio Jules Verne. Ne znam za njega, jer dok je on tragao pod zemljom, ja sam skoro propala u zemlju. Doslovno. Sve je dobro kad se dobro završi, a ja još nisam niti počela. Bole me bubrezi, to je sigurno od bolničkog kreveta. Pula je zanimljiva, ali tamo se ne vraćam slijedećih deset godina. Barem ne danju, gotovo u nesvijesti i još k tome nenašminkana. Kako sam od Pazina dospjela do Pule, nemam pojma. Cesta je mračna i hodat ću dok mi noge ne otpadnu. Oko tri ujutro legla sam pod neko drvo na livadi i zaspala. Sanjala sam da me mali kojeg već odavno nisam vidjela, drži za ruku i vodi u središte zemlje. Svijet se preokrenuo.

Felice; 1 Dcl Istra Bitter, 1 Dcl Biske, šakom nacijediti limuna po želji

- 03:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
25.06.2004., petak
Vjetar u kosi, pompozni dolazak na odredište i priviđenja iznad grada

Prebacujem u brzinu i prolazim rukom kroz kosu uživajući u vjetru. Gdje je taj meni izgubljeni grad? Srce Istre trebalo je biti tu negdje, no čini mi se da sam promašila smjer i da je bolje da stanem negdje usput i upitam za smjer već jednom. Konačno, zaustavila sam se u nekom malom mjestu smiješnog imena kojeg više čak i ne pamtim i ušla u konobu na samom ulasku u selo. Objasnili su mi da sam na dobrom putu, pa sam sva sretna počastila ekipu jednom pa drugom, pa onda ne znam kojom rundom. Tek sam u gluho doba noći, umjesto u predviđeno vrijeme izišla iz birtije i vratila se na put. Do Pazina je bilo tek nekoliko kilometara, no kad sam stigla, nigdje nije bilo nikog, a nisam znala koga bi pitala za put, pa sam odlučila prileći u autu jer nije imalo smisla voziti pod gasom uokolo. Sigurno sam se otrovala plinom, jer nad gradom se dizala kupola od svjetla kao da je čitav u nekom sjajnom oblaku. Zujanje agregata postalo je nepodnošljivo. Ali kakav plin?

500 Milioni; Istra Bitter, Absint, Curaçao. Led natući u inje
- 01:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.06.2004., četvrtak
Ugodan put, znakovi po putu i sveobuhvatno praznovjerje

Počela sam se spremati u pet ujutro ne zato što ne bi stigla nego zato što pred bilo kakav put pa makar i onaj do Stubičkih ne mogu zaspati, neki to zovu napetošću, drugi putnom groznicom, ja jednostavno fibrom. Podlost kojom me obuzima ravna je onoj u lijeka popijenog na puni želuda. Najprije se čini da nije ništa a kad mrtvi umorni od slaganja i priprema legnete u krevet, ne možete se zaustaviti zbrajati čarape, gaćice i uloške pripremljene za pohod u daleki kraj udaljen niti dvjesto kilometara. Kako je tek Hanibalu bilo? Konačno sam se spakirala, no kad je trebalo krenuti, počelo mi se spavati. Odlučila sam malo prileći, što se naravno pretvorilo u par sati. Sanjala sam kako se vozim a na znakovima po putu sam ja. Profil pokazuje mene, siluetu u 307 ici. Znak jhe prekrižen bojom u spreju svakih sto metara. Probudila sam se u znoju. Umjesto u osam, krenula u podne po najvećoj vrućini. Spustila sam krov i zaradila crveno lice i naznaku upale uha. Jednakim tempom kao i znakovi koji su mi govorili mi da ne idem na put, prolazili su telegrafski stupovi. U Rijeci sam bila tek u tri. Ostavila sam scenarij za firmu R. kod Jadranke i nastavila put. Još uvijek me muči san. Konačno sam bila toliko prestrašena da sam se vratila u Rijeku i prespavala u hotelu Bonavia. Do zore sam gledala kablovsku.

Tommy Girl; Tamni Tomislav pola pola s bezalkoholnim Ožujskim. Ledeno!
- 17:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.06.2004., srijeda
Fantazisti, vandali i realisti poput mene i moje mame

Sve je u redu, razumijem i strast i bijes i nezadovoljstvo, pa čak i afekt, no zašto su mi navijači prednju i stražnju (slovačku) registaciju strgali s auta, zafrkali u perec, a onda mi još odvalili i oba retrovizora? Jesam li sama sebi odgovorila na pitanje? Zbog toga što je strana rega? Ajte vrit, napravili su mi štete za par somova koje sam mogla zbubat na moru, a sad ću zbog nečijeg minijaturnog pimpača i frustracije koja iz istog dolazi, financijski patit makar sam urlala jače i od raspojasanih susjeda kad sam navijala za naše dečke. Kaj im je slovačka rega vrit kriva? A ne bum ga više ostavljala na cesti, lavić od sad ide samo u garažu. Iako tužna umirem od smijeha kako naši igrači kao papagajčeki ponavljaju novonaučeni izraz fantazist, koji je kak ti namijenjen za kreatora igre. I za stanovitog su predsjednika pričali da je vizionar, no to je valjda pase pa sad zmišljavaju novu terminologiju. Mama mi veli da se ne uzrujavam jer sam se na to mogla i ranije pripremit a ja sam mislim, pa tko je to vrit mogal isfantazistit? A tekje došal sa servisa! U materinu! Nakon pomirbe sa sudbinom i nešto rada, opet sam bila u Aquariusu i skakukatala na veliku facu Edu "Di" Majku. Zabavno, ali mislim da sam iako mlada za tamošnju rulju malo prestara. Zato sam se od očaja primila unutarnjeg šanka. Konobari me poznaju i svaki put mi nude istu cugu jer misle da Slovaci i njima slični samo to piju. Ajoj. To je Češko! Nema veze, a ja sam si samo htela jednu mrzlu iz Banske Bystrice. Mi smo prikaze, bom, bom..

Hana pijana; pola Beherovke, pola Pelina, leda!
- 00:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #
22.06.2004., utorak
Metar dana blogoslova, a tko je rekao da nismo dobri ne zaslužuje jadikovat ni sada

Bez prenemeganja, mislim da smo dali sve od sebe, igrači su igrali, navijači navijali, a ja sam se nacicala škotskog whiskya umotana u bijelu zastavu s plavim X-om i prije četrdesete minute. Oh kako sam željela nazvati prijatelje u Glasgow iz kojeg su stizali SMS ovi podrške nakon prvog gola! Srećom nisam, jer ne znam što bi im rekla. Lako je sad reći znao sam ili mogal sam si mislit, trebalo je odsjediti do kraja i vikat: Ruke u zrak nemoj stat! Mudrice koje sad prigovaraju kao i one koje nam se smiju, nisu dobrodošle jer nisu živjele s nama. Naši lepi dečki pokazali su da znaju i igrat kao i dobit gajbu. Eh društvo, ne treba se bit muško da se skuži da nam protivnički napad po sredini stvara velike probleme u obrani. Marina i ja smo se složile; Vidi, sad ćemo popljugat kao od Švice. Međutim, uzalud ženski komentar u zemlji u kojoj ima četiri i pol milijuna izbornika ne računajući dijasporu uvijek željnu salonske krvi. Škoti se sjećaju 1314.g, i jedni drugi se zajedno se sjećamo 1971, oni utakmice mi malo veće utakmice a 2004. bit će godina koju ćemo također zapamtiti. Nema veze, jer ratnici su oni koji ne odustaju, a ne pobjednici! I zato velimo moje cure i ja - Barića i na svjetsko i ne budite izbornici nakon tekme. Privatna raketa nalik temama mladenačkih ZF romana, dotaknula je svemir a Hrvatska je dotaknula granice svojih mogućnosti, no to ne znači da je manje volimo. Hrvatska! Škotska! Refren, itd..Metar dana blogoslova proslavljeni su kak bog zapoveda!

Croatian Pride; Tomislav, GP, jedan na drugi dok se ne padne s nogu!
- 01:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.06.2004., ponedjeljak
Usko grlo zabave i siroti omšiluk koji se krozi isto oće provuč

Usko grlo svake zabave je utjecaj na okoliš a moj je princip (kojeg sam istinabog par puta prekršila), da se tulumi doma ne rade. Ima više razloga, a najveći je komocija, jer tko bi nakon svakog tuluma cijeli dan čistio stan. Nisam luda, radije odem kod drugih jer srećom nisam od onih koje nitko ne zove na tulume, kao moju susjedu koja ih zato uvijek mora priređivati sama. Susjeda pati od visokog društva a usprkos relativno dobroj poziciji u profesionalnom životu, naredala je same emocionalne neuspjehe. Kod nje se do dugo u noć pocikuje na nekom unjkavo-njakavom dijalektu, razgovori se vrte oko kanape sendviča iz ženskih časopisa i tajnama novodospjelog hrvatskog plemstva. Kasnije se pripito vuku oko mojih vrata u potrazi za kakvim svježim novostima o novom rasporedu u mom stanu, a ja im najčešće već prije toga prolijem jestivo ulje u hodniku pa slušam kako padajući psuju sve po spisku, a najviše domaćicu koja je salatu opet previše začinila. I tako do slijedeće prilike, dok neutješna primadona iz susjedstva ponovno ne ishlapi od želje za društvom, proguta ponos, pozove bivšeg muža, kolegice koje je ne podnose ali se kod nje uvijek prežderu slanih inčuna i crnog vina i estradne zvijezde koji su svoj status viđene bagre, zaslužile trošenjem (đonova) između Gajeve i Bogovićeve. Onda ja ponovim isto pa je opet neko vrijeme mir. Kad su uporni, pribjegavam radu na socijalističkoj mašini marke Olympia koju rabim prislonjenu na zid pa im zabava prisjedne unutar pola sata. Ima načina za sve, a naročito one koje ne podnosite bez nekog posebnog razloga. Takvima uvijek smišljam pakosti. Došlo je ljeto, treba se nekako opustit.

Hellgirl; Ľ Campari Rosso, Ľ Four Roses, Ľ, Strawberry liker, Ľ Cherry Vodka
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.06.2004., nedjelja
Kombi, ledeno doba i pavlovljevi refleksi

Ajme manijaka koji trubi. Imam susjeda luđaka koji buši zidove u najčudnija moguća vremena i kao da mi on nije dovoljan, u kvartu se redovno pojavljuje i slaboumnik s trubom. Na-na-na-na, zvoni njegov omraženi kombi koji nalikuje zaboravljenoj situaciji u kojoj su nekad najavaljivali novi cirkus u gradu. FF ima dobre sladolede i smrznuto povrće ali kad me počne maltretirat zvonjavom u rano jutro, dođe mi da iziđem van i razbijem mu šofer šajbu blokom smrznutog mamuta. TV prodaja i mrežni marketing male su bebe prema ovom primordijalnom kriku koji samo nervoznajcima i penzionerima koji se bude u šest pričinjava zadovoljstvo i tjera sline na usta čim čuju na-na-na-na. Hebo im has smrznutu mater, taman sam se htela naspavat, s glavom natečenom kao lubenicom, a onda se začuo zov na smrznutu hranu. Nakon toga insomničari su izmilili na ulicu kako bi si priskrbili dovoljne količine ledenog karfiola, krumpira i porciju trača od susede koju bu zamislite kupila i roladu. Spuštam rolete i molim boga da ih više ne čujem. Friz mi je pun, pa zašto da slinim čim čujem na-na-na-na. Nemrem više zaspat! Idem si nekaj popit.

Harakiri; Sok japanske jabuke, Sake, sirovo prepeličje jaje, japanski hren
- 21:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #
19.06.2004., subota
Topla sjedala i tramvaj ljudi rijetko dobre volje

Peugeot mi je na servisu pa se vozikam tramvajem. U gradu je grozna vrućina pa sam se ispod plave poliesterske bluze s žutim ljiljanima znojila kao luda, usprkos nevjerovatnom reklamnom dezodoranu i mahanjem listovima La Republicae preko vrata. Sjedam na prednje sjedalo i vadim maramicu kako bih obrisala vrat i sljepoočnice i užasnuta shvaćam da sjedalo grije kao za najgore zime. Majko draga pa je li taj zetovac normalan ili jeovo skrivena kamera? Ljudi oko mene se smiju, svi nešto komentiraju, no gotovo se nitko ne ljuti. Ustajem i stajem pored prozora kako bih ulovila malo zraka, a na moje se užareno sjedalo još iz daljine zaletava umirovljenik ne shvačajući kako se na stanici glavnog kolodvora još nitko nije sjetio sjesti na to mjesto, a cijeli tramvaj s očekivanjem čeka njegovu reakciju kad se dohvati sjedala. Naravno, stari okreće očima pa se okreće oko sebe, pa spominje boga, razum i familiju dežurnog zetovca no ne ustaje. Svi putnici u tramvaju se smiju, dolazi slijedeća stanica, neki ustaju kako bi sišli s tramvaja, pa dolaze novi, a ovi unutra opet čekaju reakciju novopristiglih i tako se to ponavljalo sve dok nisam sišla s tramvaja. Ne znam što je bilo poslije, no zanimljivo je kako je svima bilo vruće za poludit ali nitko (osim mene) nije ustao sa sjedala. A svi su prigovarali, smijuć se istodobno. Bio je to pravi hrvatski šinski cabaret. Na vlastitim položajima, Hrvatima nije teško i patit ako treba. Da su bez sjedala, posvađali bi se. Koji smo mi idioti. Ali barem smo sretni idioti.

Summer Tram Blues; Nara 2dcl, Inka Tonic Water 2 dcl, Curaçao 0’5
- 22:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.06.2004., petak
Pive, limunada, utakmica ja i izbornika dva

Vrućina u stanu za obnevidjet, glasilo bi prozno pretjerivanje no svakako nije najhladnije na svijetu. Uključila sam Olufsena i tragam za komentarima i najavama jer ovu tekmu danas bome nisam gledala s dečkima iz kvarta. Igramo s Francuzima pa miješam limune i hmelj sve u slavu francuskog izbornika Santinia. Nije to ništa, ako Švicarci formalno imaju dva izbornika, mi ih fakat imamo dvojicu. Jedan slavniji u sjeni i drugi u naponu penzionerske snage i kolor šampona blista na terenu poput kakvog grazkog dječaka. Barićevi praktikanti STURMovitog napadas urlikom navijača [uboj/I], pokazali su se sjajnim pa je sančos ćira nazionale morao pribjeći kršćanskom oprostu. U Hrvatskoj je lakše biti predsjednik države nego izbornik nogometne reprezentacije. Ćiro je jednom stavio francusku žandarsku kapu. Ja sam tekmu pogledala sama, na francuskom krevetu uz velike količine prehladne žabarske pijače zamišljajući kako mi Santini s pogledom francuskog bulldoga do dugo u noć objašnjava loše strane njihove obrane gol kao od majčice rođen. Još nas čekaju engleski bulldozi i nije mi jasno zašto ih BBB koristi za svoj zaštitni znak. Ako već neće dalmatinera tu je i neugledni, no autentični hrvatski ovčar.

[I]Panache Limunada i pivo.
- 22:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.06.2004., četvrtak
Posla je baš kao i zabave uvijek previše, samo je vremena premalo

Polako shvaćam u koji sam se posao uvalila! Osim što sve moram organizirati do odlaska na more moram backupirati sve postojeće i stare stvari da ne bi bilo iznenađenja. Uzet ću stari lap a priručnu arhivu će Branko pospremiti na server da mi bude pri ruci ako mi zatreba. Ne mogu više ni pomisliti na izlazak do puta jer koji god krivi potez da sad napravim zeznut ću si planove. Pa tko je vidio putnu nervozu skoro tri tjedna pred put. U jarca i taj neželjeni osjećaj! Čitav sam dan tražila broj od susjede koja nam odražava kuću dolje pa je nazvala i naravno najprije pitala kako ste fala doboro i te stvari jer svu komunikaciju s njom održavaju starci a ja se uvijek izvlačim dok mi ne zatreba pa sam joj već sad morala obećati kako ću joj se javiti kad dođem i da moram na kolače i blentavi liker od višanja, koji mi je dobar tek promiješa li se još s nečim, da joj moram sve ispričati i da neće niti čuti za to da si sama perem jer ona i ovako ionako ima tri kćeri..I tako unedogled. Ajme majko, zadnji put kad sam bila kod nje dala mi je jednu šalicu šerija a pet puta me ponudila kolačima. Toliko je brbljala da mi je došlo da si sama natočim! Ipak, stvarno je volim. Iako mi se niti minute ne da slušati njezina naklapanja. Gdje je broj. Imam posla, ali nekako mi se večeras ide i do kluba.Vrit!

Summer Sunset; Veliku čašu napuniti Roséom, dodati led i lubenicu narezanu na iste kockice i Campari Rossos 0,3
- 00:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
16.06.2004., srijeda
Male usluge čine velike promjene na bolje mom razuzdanom životu

Dvadeset jedan dan do odlaska na more i onda me nema do kraja svijeta. Nakon podosta razmišljanja gdje što i kako, odlučila sam isprobati raditi čitavo ljeto pomalo i ne uzeti zapravo godišnji odmor već rasporediti obveze i vrijeme za plažu i čagu na pravilne komade, jer to ionako radim i ovdje, pa nema razloga da tako i ne nastavim. Brine me jedino moj apetit za cugom i nepročitane knjige koje stoje na polici vikendice. Starci će tamo u svojim pred-post sezonama, pa imam lijepog vremena bez gnjavaže. Telefon su uveli početkom proljeća pa ću tamo biti baš kao i u svom uredu osim što mi nitko neće dolaziti na vrata, no ionako se nikad ništa nije bitno desilo nečijim dolaskom na vrata. Pripremila sam čak i onu ružnu H. sliku koja mi visi u uredu jer je nigdje drugdje ne mogu podnijeti, sve kako bih se i u istočnom dijelu kuće koji sam odredila za radne aktivnosti osjećala kao kod kuće. Stan sam ostavila Mihaeli koja će mi hraniti kornjače i čistiti vodu, a u zamjenu će dobiti nešto džeparca i mogućnost da si svog mršavog klipana povali u predsoblju na kauču, jer krevet sam joj zabranila tek zato da joj bude slađe kad prekrši zabranu. Mihaela je susjedina kćer i ima starog koji je gnjavi s klavirima i zabranama. Valjda će osjetiti malo slobode? Ako cuga ko i on, jadan mi bar. Ma ne, pa mala nema ni..

French Fuck; Cointreau, Grey Goose vodka, iscjedak limuna. Ohladiti na minus puno.
- 00:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.06.2004., utorak
Koncerti, tulumi, obljetnice i proslave, sva sreća da na sve ne stignem

Nećakinji je imendan pa sam se zaletila do njih, ostavila kolače i poklon, zadržala se u dosadnom obiteljskom razgovoru, izljubila malu i otišla na plac po paradajz i banane. Onda sam bila na proslavi pet godina jedne firme s kojom poslujem, popapala desetak koktel sendviča i par Cosmopolitana pa se vratila doma, napisala Press Release za Marijanu i grickajući Bobi s novim okusom (ha kako to blesavo zvuči, to sam im ja trebala osmisliti), pokušala dovršiti slogane za nekakav mađarski pjenušac. Nije mi išlo sa sloganima, pa sam nazvala računovođu, upozorila je na neki račun koji je isplivao naizgled od nikuda i istog trena kad sam spustila slušalicu zaboravila na čitavu stvar. Željko danas ima tulum pored kojeg sam doslovno prošla, ubacujući mu pivski šestopak preko ograde u dvorište s posvetom, ne zaustavljajući se uopće na putu prema Jarunu. Bit će smijeha kad otvori pive koje su po ovoj vrućini tresnule na pod s par metara visine. Boce su nesalomljive! Reklame! Ali pivo nije nesmućkivo. Koncert je bio dosadan, ljudi previše, a stojedinici je vrijeme da prestane živjeti od svoje kakti kul spike. Fali novih postaja, a ako još jednom čujem onu seljačinu zaaakon je žujaaa, povratit ću. Odkud im ideja da je to zanimljivo? Primjer dobrog slogana je Politicaly correct by day, Bacardi by night. E to je zaaakon!
Da mi je barem umjesto pive bio jedan takav.

Scuba Diver; Bacardi, Absolut Citron, Grapefruit juice

- 00:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.06.2004., ponedjeljak
Cjenovni razredi i prijateljice za cijeli život

Primjećujem da mi ne zavide susjedi, već slični meni. Kupim li prije ostalih nove La Tonina čizme, R. mi već puše za vratom čupkajući zanoktice, M. me ogovara za sitnice zbog kojih pod normalnim okolnostima ne bi niti trepnula a A. puši jednu za drugom prebacujući čas jednu, čas drugu nogu preko noge, pogledavajući vrhove svojih zlatnih špičoka. I ona grize, ali nokte. I ona priča, ali ne o sitnicama i ne tek što je zakoraknula iz Dežmanovog, već blebeće ozbiljno tek pri vrhu Bogovićeve gdje se sastaje njezina krema otpadne jame. Ogovara me na mobilni telefon, kojeg čim ugasi sprema u torbicu pa se okreće prema metaliziranom staklu Dubrovnika kao da se i telefon zajedno s njenom vitkom figurom zrcali u odrazu stakla. Mirna je tek sekundu dok ne uštipne nekog poznanika za rame tek kako bi ga podsjetila čime se ja dronfulja zapravo bavim. Onda kruži po špici bijesna jer time nije riješila ništa, pa se zaletava u debeli minus drobeći nemoguće cifre s kartice sve kako bi si dokazala da može bolje. Ipak nije uspjela nabaviti bijele španjolske La Tonine jer firma previše drži do sebe da bi ih prodavala zagrebačkim fuficama ili na Internetu. Isto je bilo i s 307icom. Tjednima su me zapljuskivale odjeci njihovog laprdanja. Mislite li da frajeri nisu takvi prevarili biste se, ne daj bože dospjet u ruke nekom zagorenom. Razloge svoju prislne apstinencije taj uporno traži u kolegama koji su neozbiljnog, neodgovornog i nezadovoljavajućeg ponašanja. To što mu frendovi vode buran seksualni život, nema nikakve veze. A. ne trebaju razlozi. Bilo seksa ili ne, najvažnije je da u njezinom cjenovnom razredu u koji kak ti i ja spadam ona ima sve, prva i najviše. Zanimljivo, takve ljude uopće ne brine što im susjed gradi bazen. Bitan je prestiž malih razlika. Nek se vesele.

Pan American; Đumbir pivo, limunada, malo Scotcha
- 00:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.06.2004., nedjelja
Alee Alee Alee Alee nemrem pobeć iz birtijeee

Dogovoreno. Nisam mogla odbit jer su fakini rekli ako ne dođem u birtiju, dovući će mi plazmu pred vrata, ukopčat u susjedov šteker za vrtnu kosilicu i gledat tekmu u stubištu na najglasnije dok ne izađem. I kaj da napravim, moram ić s njima u bircuz s tim d asu mi obećali da ne bu šore, povraćanja i drugih incidenata. Jučer na koncu nisam otišla u kino nego sam se najavila, pa sam u klubu pogledala, zamislite ovo, Rio Grande, napravila malu pauzu pa nastavila s Ljetnikovcem na zlatnom jezeru i sužila da je film bio blentav onda baš kao i sad i da se nikad nisam trebala sramit davno utvrđenog mišljenja. U mom ćošku pričalo se o zen streličarstvu,fluktuaciji inozemnog kapitala na tržištu Indonezije, Singaporea i Japana i proljetnim roladama. Najprije zainteresirana, ustala sam i otišla do tihe biblioteke kako bi u miru popila čaj koji mi je donio T. Volim ovo mjesto iako me ponekad zamaraju svojim dnevnim pričama i zanimljiviji su noću oslobođeni stege i obaveza koje ih guše. Čak i ovdje disciplina je poželjna. Ovo mjesto i birtija iz kvarta kao da nisu na istoj planeti. Opet povez, opet mrak opet neki novi auto. Doma, popila sam cugu i otišla na spavanje dok je kiša žuborila limom nad klima uređajem. Spavala sam kao daska, bez snova.

Crni limun; Cijeli limun iscijediti u 0,3 Pelinkovca i 0,2 Loze prethodno pomiješane.
- 13:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.06.2004., subota
Prijevodi dobro su plaćeni a kino je navečer

Zove me frendica iz J. firme poslanom polifonom melodijom tako da znam da je frka sto na sat, jer hitno joj treba prijevod ugovora. U jarca, sto puta sam im rekla da ne radim prijevode ali s vremena na vrijeme iskeširaju na rukice bez računovođe i gnjavaže, a uvijek mogu reći da je riječ o privatnoj posudbi ako nas neko baš ulovi u djelu. Da je to najmanja ilegala ne bi bilo loše, a što je sa tonama presnimljenih filmova koje gledam na videu? Gledam slike s Larinog vjenčanja u Bratislavi i nije mi krivo što nisam išla jer na vjenčanje su došli svi koje nije vidjela prije niti će ih ikad više u životu vidjeti. Do sprovoda. Bacam pogled s fotki na ugovor i već mi je slabo ali onda se sjetim novaca i smješeći se bacam na posao. Popodne je prošlo u trenu i začas sam se oraspoložila bez obzira na količinu ispuštene duše. Navečer idem u kino i pri pomisli na kino hvata me nesvjestica jer uvijek se sjetim kako nema bolje nego šlatanje u kinu no trenutno nemam nikog, mali me više ne zove,a i znam ga već predobro da bi se dalo natezat s njim u mraku. Najzanimljivije je u kinu kad ideš na prvi ili drugi čvenk. Požurit ću s poslom, možda ulovim nekog u redu za karte.

Torpedo: Schwepps i Gin, pola pola. Zamotati u krpu, udariti čašom po stolu, brzo odmotrati i na eks!
- 13:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.06.2004., petak
Rođendan po redu je taj koji kao i svaka baba nemam namjeru otkriti

Kakav roćkas! Najprije nisam htjela, no otišli smo do Emone i tamo u dubokom miru iza bijelih zavjesa i jednako bijelih udobnih fotelja natezali iz staklenih lula dok je ambijental pucao basevima a miris jasmina i vanilije bježao između odjeljaka. Dobila sam svega, ali najbolje mi je bilo to što su me odveli na kratak put koji je zbog temporalnog poremećeja uslijed kojekavih inhaliranih supstancija ppostao nalik putovanju u srce tamne džungle. Maharadža loungeri i slična ekipa uvijek mi se veseli a ja zaboravljam da iza zavjesa stalno pokretnog mjesta stoji nova europa i sve što uz nju ide. KAsnije smo završili na chill outu u nekom dvorcu izvan grada i nisam više sigurna jesmo li bili u kranjskoj ili kojoj već pokrajini. Urša je sva slatka u svom neoneoromantičarskom izdanju dok mi dodaje Rothmans 100's kojeg nisam vidjela godinama a kamoli pušila. Jutro je u Pizzerii u centru gdje Miha i Uroš izvode svoj inicijacijski ples jer još je jedan primljen nenadano odabran, a kad sam skužila da je, rekli su mi da je već otišao na spavanje nakon što je postao članom zemlje i drveća. Žeđ, žeđ! Glad je neobična, količina šečera koju sam uspjela utamaniti je neviđena a jutro u Zagrebumi ne ostavlja sjećanje na doživljaj osim sjedala Peugota slijepljenog šečerom od torte i flashbackovima koji me pucaju dok prolazim naplatne kućice gurajući sitniš kroz prozor. Urša se javila poslijepodne da me pita kako sam i dopada li mi se knjiga. Koja knjiga?

Zombi: Votka, Gin, Tekila, Juice.
- 13:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.06.2004., četvrtak
Transnacionalna udaračka sekcija benazi pakistani i to

Bila sam u Aquariusu nakon milijun godina i srela isto toliko poznatih ljudi, od ljigavaca s medija koji neće pozdravit dok ne vide koliko te ljudi samostalno pozdravilo, pa sve do onih uvijek srdačnih bez obzira jesi li u furci ili si pušiona. Po tom kužiš ljude. Najdraži su mi frendovi iz kvarta koji su me voljeli i prije nego li sam uspjela stati na svoje noge i koji me i danas tretiraju baš i kao kad sam bila neurotična klinka iz kvarta. Za njih sam do smrti vjerna. Čula sam trač od kolegice koje me voli kao i ja nju kako, nazovimo ga Bimbo, kao i masa ljudi koje nikad nisam, ili sam prestala pozudravljati u kvartu pričaju kako sam sam se uobrazila, a nisam ih pozdravljala ni prije nego li sam postala igračica. To me malo podsjeća na mjesto u podzemnoj garaži gdje svi bacaju smeće i nitko se ne buni dok jednog dana to netko ne odluči očistiti ikako bi i sebi napravio garažu. Istog trena njh sto ima nešto protiv, ma dajte molim vas vidjela sam na svoje oči. Smeće more smrdit al ne daj bože da netko napravi nešto kaj ja nemrem! Užas. Ako niš drugo,TGU me raspoložio. Rastužile su me trendovske fufice koje se u prvom redu bacaju u kakti transu kak bi svima pokazale da razlikuju sitar od čembala. Joj Zagrebai njegovog kuženja svijeta. Fufa ode do londre di dela ko čistaljka i odma je kužačica trenda. Godforbid.

Zaboravak; Zeleno;) Zeleni čaj i Curacao.
- 23:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.06.2004., srijeda
Autsursing i druge bizines novotarije

Veli meni frajer da sam ja autsursing ali i više od toga jer on je poslovni čovjek (luk i janjetina pod mirnim krovovima) pa kuži te stvari najviše a to kaj sam ja i ono kaj su komputori. Je. Moš si mislit. Velim nema beda nisam ja outsourcing nego freelancer, a tu brate postoji difrencja specfka. On meni neka mala, kako god oš al jel bi ti meni lijepo izgledala u mom Kameninvestu. Je stari. Sto posto. Dignula sam se i pobjegla iz Dežmanovog koliko me noge nose. Pa kakvi to kromanjonerosi tu dolaze pitat za mene. Zamisli ti njega, ja na popodnevnoj kavi između dva posla, pričam s prezimenjakom iz studija preko puta o arhitekturi i zagrebačkom proseravanju, kad eto ti debila sa svojim gorilama. On je čuo dabjanjem mogla popravt poso. Jednom sam gledala neki film u kojem zatvorenik na teškoj robiji uspije ostati zdravog uma u zatvoru zahvaljujući sposobnosti da se toliko uživi da je na nekom drugom mjestu da čak i kad mu dođe vrijeme da izađe iz zatvora ne želi, jer na slobodi više ne bi imao toliko mira za koncentraciju na nepostojeća mjesta. Da mi je barem sad ta sposobnost, jer ovaj je preko puta mene sav napet u tom svom seoski plavom pojmu elegancije, prijeti mi samom pojavom. Pokazuje zube dok me zapuhuje kolonjskom vodom za koju je čuo u grozomor kafeju. Ajde u tri jarca i ti i sunce kojeg sam jedva dočekala da se malo maknem od posla. Štašpit, mala, ha? Namignula sam frendu, velim ne, naručim ja njemu pa ga zaobiđem i zbrišem. Imam posla, soriii..

Seljo beljo; Stock i Cola. Njemu veliš da je Ballantines.
- 12:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.06.2004., utorak
Planovi za skoru i nešto dalju budućnost

Najljepše je kad konačno svane sunce pa svi moji planovi poprime drukčiju, optimističniju sliku. Dok lagano vozim prema fitness centru, gledam ljude kako prolaze uz Jarun i sve izgleda divota. Danas neću imati nikakvih crnih misli osim lagane nedefinirae mučnine u sjećanju na svog moto luđaka i zadovoljstva pomiješanog s grižnjom savjesti zbog bedaka kojem sam jučer rekla što ga ide. Nema veze. Zaustavljam svog bijelog lava i podižem krov. Taj trenutak svi gledaju kao da se na parking spustio Defiant a ne da se na mjesto vraća krov na 307 ici. Zvoni telefon jedan pa drugi, više ih gotovo ne registriram. Na jednoj liniji mali, opet mu se razgovara jer konačno je otkrio da mu je dovoljno da on voli nju, jer veli ljubav je u očima promatrača, pomislih bože kakav glupi američki kliše. Priča on dalje bez zaustavlajnja kako mu je sasvim dovoljna njegova ljubav prema njoj a što se nje tiče nije bitno što ga možda i ismijava. Na to sam gotovo prasnula u smijeh, ali sam se suzdržala i prekinula s izgovorom da stojim u redu za Diners i da se čujemo poslije. Na drugoj liniji gospodin iz visokih tatra, Da. Da. Da. Ne. Ovo zadnje ne ticalo se ljubavne ponude. Koji im je jarac? S nekim radiš, a kad dođe proljeće misli da te može i povalit. Da mi tolko love ne kaplje od njega svaki mjesec odavno bi ga poslala u rodno mjesto. Majko moja! Idem ja lijepo živjet na more kao što već dugo planiram pa radit samo za normalne klijente kojima ne treba susret sa zaposlenikom nego se sve obavlja online. Pa ako mi baš hoče puhat u slušalicu, može, samo da ih ne gledam. Pred ulazak u fitness palo mi je na pamet da pogledam imam li uopće dovoljno love za neku skromnu nekretninu. Još uvijek otplaćujem auto, posve sumnjam

Orange blossom Nara i Felipe tekila, leda
- 12:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.06.2004., ponedjeljak
Sunce, Venera i drugi masivni svemirski objekti

Pa dobro što je s Deep Space 9? Nakon što smo u sitne sate morali gledali nelijepe i netalentirane tenisačice nekadašnjeg varšavskog ugovora, mogli smo još samo očekivati da nam netko na to zvizne pregled kolumbijske lige. Cijeli dan i noć pišem, najprije scenarij, da onaj stari koji je konačno finito, zatim slogan za dječju papicu za Slovake pa konačno pismo ponude velikim igračima i pismo mami koja ne čita e-mailove. Što se spama tiče, Jura ih je uspio zauzdati pa sad imam poseban dio koji mi odmah pokaže poštu od prijatelja i kolega, a spam odmah ide u smeće. Od poznatih, danas se javio jedan nedodirljiv iz škole koji bi sa mnom na kavu, u ime starih dobrih vremena. On bi sa mnom u avanturu! Prilično me ružno otpilio u gimnaziji, sve zbog svojih dečkiju da ne bi isapo papak, a kasnije sam čula da mu je bilo krivo ko pesu samo što mi to nikad nije priznao. Ni sad. Rekla sam mu da je dobio krivu adresu jer Hana, prethodna vlasnica, ustupila mi ju je za nešto žutih bombona. Pa nek si misli. Da mu je fakat stalo, nazvao bi prije, a ne sad kad mu je žena otišla s drugim. Zaboravila sam! Imam još tek par dana do rođendana. Da svoj roćkas zaboravim? Nee..Al bumo se častile, samo moram iznazivat frendove. Imam u planu Mokrice, to bi baš bilo haj, a i Istoku će srce bit na mjestu. Samo da provjerim može li se rezervirati..Čekaj, pa nije baš par dana, jedno dva tjedna još ima do tad. Valjda bu zatoplio do tad. Nadam se prikazivanju DS9 umjesto turnira kalingradske oblasti. Slovenija do tad ne bu tolko naprej da se nećemo moć počastit. Valjda..Idem radit. Živo me zanima da li je prolazak Venere preko sunca zasjenio i TV signal? Ili Deep nine? Moja frendica veli da od Deepa više voli Deppa. Johnnya.

Thick slice: Žlicu domaćeg meda dobro promiješati u likeru od kave pola pola, dodati liker od lješnjaka, Armagnac i malt whiskey. Za ukras, šečer u prahu. Posrkati slamkom, slojevito.
- 11:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.06.2004., nedjelja
U žurbi u frci, a nogometno još nije ni počelo

Tekma! Stari si videl? Moji dečki su izvan sebe jer je Danski Hamlet pokleknuo pred onim iz Mrduše Donje. Česi su se također pokazali velikim favoritom, nevjereovatno, pa tim sportskim iznenađenjima nema kraja. Moji dečki u kvartu već su u ekstazipa se deru za mnom cijeli dan kad god me vide; Hana si vidla kak smo ih zbubali, ove godine nas nemoj zeznut Hana, gledaš tekmu s nama u birtiji! Moš si mislit. Pa da me krezubi Grana opet zašlata,Lovac gura uznojen nedezodoriran dres u nos, a Miha prducka bez srama između dvije žuje. Dečki su okej ali sori ne bi više, dost mi je bilo kad smo od Francuza popušili gajbu, pa je Lotar bacio stol kroz prozor koji je srećom pao na nečiji bicikl, a mali prgavi Gabrek se htio tuć sa zetovcima. U Bratislavi su isto ludi za nogačem ali ovo tu je koma. A prvenstvo još nije počelo. Pitam se kako ću preživjeti do srpnja ili kad već završava, ionako sam mislila zapalit izvan zemlje pa je možda vrijeme da krenem anva. Bože, već i govorim ko ovi kuišonone S kim si takav si, a budući da se oneineće pretvorit u mene, moram ja imitirat njih. Slovaci me ubijaju s hokejom, Hrvati s nogačem, ponorila bum. Daj jedno mrzlo. Hrvatsko.

Žuja obična, konjica domaća, jedno u drugo pa u boj!
- 23:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.06.2004., subota
Pregled svega što se zbilo u posljednje vrijeme

Bila sam u Budimpešti na kavi i malo u šopingu, vrijeme je u Hungariji bezveze kao i tu ali sam zato napunila gepek s hranom do vrha, pa valjda sam zbubala jedno tristo eura na konzerve, kobasice, mirodije i još puno toga. Sad ne moram u dugo dućan, a na grani me nisu zaustavljali ni Mađari ni naši, pa su mi samo pokazali da prođem. Nakon prelaska, skinula sam mokasine i vozila bosa jer se konac šava na jednoj odvezao pa me pikao u stopalo čitavim putem, i tako sam poderala još jedne hulahopke i to one omiljene, ali obzirom da sam ih u Pešti uzela jedno pet pari skupa s vešom ne brinem se pretjerano. Putem sam razmišljala o svemu što sam postigla i jedno sam shvatila - nije loše za malu koja nema ni frtalj stoljeća. Sticaj okolnosti te ubaci u napredak, ali sve ostalo, vlastita je zasluga. Račun na banci mi se laganica puni i nemam pojma zakaj opće tolko cugam, ajde danas nisam skoro ništa osim par Unicuma u robnoj kući na stoječki, između kupovanja rostfrei posuđa i kozmetike. Bolio me želudac od hladne pizze iz Pl. Hungary pa sam preskočila kave i bacila se na crnu mađarsku gorčinu. I tamo sam razmišljala, promatrajući ljude na šetalištu sam kako prolaze i zaključila da su Mađari tak tak ali da su im cure skroz zgodne. Ove ostale koji su se derali na engleskom, ruskom kao i inim egzotičnim jezicima nisam zapažala, jer njih sam se nagledala po Bratislavi. Pa nisam baš zadrta ali kaj se sve ne doklati pa živi užas. Valjda tak izgledamo i mi kad se negdje naselimo. Zaključak dana je da me to uopće nije briga dok me ne diraju i da želim da mi se grafikon potrošnje nastavi u istom smjeru, ne nužno u Mađarsku ali unutar kvote eurića koje tjedno spotrošim ne bum se bunila. Ponekad se pitam kaj bi bilo da sam još tajnica u onom izdavačkom poduzeću? Sva sreća da sam riskirala. Užas. Fala bogu na poduzetništvu.

Franz Janoš; Unicum i Cockta, količine odrediti prema individualnim željama
- 11:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #
04.06.2004., petak
Nebule, knjige, fotografije i naravno alkohol umjesto šečera

Skidam fotografije Trifida nebule, treba joj puno da se zlouda. Kupila sam dobar printer prošli mjesec pa ću ga sad isprobat na tome. Koja divota, te boje a kako bi se čovjek tek osjećao da lebdi među svim tim međuzvjezdanim materijalom. Sve od kad je završio čudnovati festival, pokušavam napisati još nešto slično ali ne-da-mi-se jer nekako se bolje mogu inspirirati pogledom na zvijezde, nego u sebe. Zapravo zvijezde i jesu u svakom od nas, ali previše je crnih rupa pa se jako teško i rijetko vide. Gramzljivost zakrivljuje prostor i vrijeme pa od silnih želja ne vidimo pravu ljepotu. Nisam ja nikakav izuzetak, napotiv. Dajte mi sve, sad odmah i bez odlaganja, moj je moto, iako sasvim rubno ponekad pokažem znakove širokogrudnosti, strpljenja i mudrosti. Pogled na zvijezde ostavlja bez daha, nešto kao crkveni svod. Pogled na zvijezde dovoljan je opijat nakon kojeg doista ne trebam ništa jer daleke nuklearne tvornice i svježi seoski zrak za nesmetano promatranje vrhunska je droga. Zbirka čudnovata pojavit će se u knjižarama do jeseni, nadam se da ću u to doba biti u Zagrebu. No i ako ne budem, tu je Pero da je pokupi umjesto mene i pošalje u Bratislavu. Ili već negdje. Opet mi se spava, ali barem nisam gladna. Zvijezde su kalorične. A i nije toliki gušt kad otkriješ da ti je špajza puna gotove hrana na koju si zaboravila još prošle godine. Luđakinja!

Rocketeer; Gin, Curacao, Bourbon, Bailey's u jednakim mjerama. Ne u veliku čašu, ovo je shot!
- 02:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.06.2004., četvrtak
Odmor je prava stvar kad si ga organiziraš sam

Cijeli dan sam kod kuće i ne radim ništa. Pojela sam sve što je bilo u kući i sad nemam više ničeg a dolazi večer i hrpa dobrih filmova na kablovskoj. Imam cuge ko blata, od kojih je najmanje pet vrsta domaće votke u frizeru. Glad, prokleta glad i kad je mogu kontrolirati netko me mora izbaciti iz takta i natjerati me da pojedem ono što u uobičajenim okolnostima ne bi palo na pamet. Pitam se kako je moguće da sam se smijala curama koje su napade nezadovoljstva rješavale prejedanjem a danas sam ista takva. Okej nisam baš kao S. koja je debela a pred drugima vječno priča kak je sam kreker pojela a onda doma gurne glavu u Končar. Isuse kaj da pojedem! Danas je četvrtak, dan koji sam sebi oslobodila kao potpuno neradni. Ponekad prekršim pravilo, no više mi odgovara tako jer za dosadnjakoviće vikendom uvijek imam izgovor jer svi znaju da Hana banana radi i subotu i nedjelju, petkom i svetkom i da nema boga da me zaustavi u želji da do četrdesete budem odvratno bogata. To me naučio bivši koji je do tridesete prodavao zjake i onda ga ulovila frka pa kad je krenuo radit radio je za trojicu, Ujutro je vozio kombi a navečer uveseljavao starije dame i eto ga sad, nema ni tridesetsedam a kupio je stan i novu Hondu Accord! Ja sam si zapucala u glavu kućicu na nekom mediteranskom otočiću i malo po malo plan mi se ostvaruje. Glad me još uvijek uništava, najradije bih najprije čokoladu a onda nešto slano. Na koncu sam otvorila Svatovsku juhu i grickala dehidrirane gris knedle. Koji okus, zakon! Bolji su od čipsa. Evo i filma. Juhuu!

Southern Poppers: Pola Schwepsa od Grejpa i pola Pan pive, hladno
- 19:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #
02.06.2004., srijeda
Nastavlja se kišna depresija

Kakvo je ovo vrijeme! Prijatelj me zvao u deželu na izlet ali objasnila sam mu s da pod ovakvim svodom ne podnosim ni samu sebe pa sam se lijepo izvukla. Slijedećih nekoliko dana ne izlazim od doma jer imam pametnijeg posla od lokanja i tulumarenja. Slikala sam malo ulicu s balkona danas pa mi je zviznuo s ograde dolje i već kad sam mislila da je sve gotovo shvatila sam da je pao u grmlje. Nevjerovatno, to je prava firma, digitalac bačen s balkona i nije mu niš. Da prodaju vibracijsku opremu, od njih bi je kupila! Popodne sam napisala dva pisma i razmišljala kako se izvući iz ljubavnog trokuta. Mali ne podnosi druge, ona muškarce i nema potrebe niti da ih pokušam zbližiti. Popila sam kavu, otuširala se pod skoro vrućom vodom pa prelistala Asimovog robota, tek da se pripremim za filmsku verziju iako kažu da ima malo veze s originalom. Zatim sam se protegnula i odrijemala pola sata u recaro naslonjaču dok nisam zaslinila čitav gornji dio svilene pijame. Ostatak dana sam radila. Navečer je Star Trek i to će biti moj mentalni odmor za danas iako mi sad, kad je Kardasija opet zauzela DS9 već opako idu na živce. Svaki bi hrvatski program trebao imati bar jednu ZF seriju tako da možeš birati po volji. Popila sam red Bull s votkom i otišla na spavanje. Sanjala sam kako sam na Bajoru i ne mogu dobiti vizu za Zemlju usprkos tome što svima idem na živce a proganjaju me pohotni undercover Klingonci. Koji košmar!

Galactica: 4/6 Red Bull 1/6 Votka Absolut Citron, 1/6 Curacao, ohladiti u frizeru preko noći
- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.06.2004., utorak
Hladno ljeto će biti kažu, vjerujem jer sve je sivo

Opet je hladno pa kakvo je ovo proljeće, na Sljemenu je samo dvanaest a u gradu jedva dvadeset. Nema veze, fućkaš i ljeto i sve. Ionako ću od srpnja do rujna biti daleko odavde. Zapravo mi uopće nije jasno koji jarac se za stalno ne pomaknem odavde u toplije krajeve, ionako nisam ničim vezana za mjesto osim ponekog groba rođaka s tatine strane. Komad mi je došao k sebi, veli da nije očekivao da če tako brzo pustiti. Da, dok je opet ne vidiš i dok te opet ne počne motat kako joj padne na pamet, mislim si ja. Bila sam s njim popodne u gradu i već mi lagano ide na živce, jer počinjem primjećivati stvari koje mi se ne sviđaju a on je na moje komentare totalna letargija. Samo ti glumi frajera, kad te stavim na ignore listu telefona, vidjet ćeš. Ipak, loše me raspoloženje kao i uvijek brzo napustilo i s guštom sam ga držala pod ruku dok su ga klinkice odmjeravala misleći si valjda da sam mu sestra. Ma kome će ti vi mislit! Malo sam ga zažvalila, malo zašlatala nasred ceste pa krenula dalje kao da se ništa nije dogodilo. A onda me puknuo grom. U kafiću preko puta sjedio je R. sa svojim moto fanaticima. Jedini frajer za kojim sam plazila vidio me u očajničkoj situaciji s malim nasred ceste. Ma nek si misli što hoće. Cijeliu večer sam bila utučena. A rugala sam se malom. Čudni smo mi ljudi, najviše želimo onog tko nas neće. Ne treba se protiv toga boriti već jednostavno uvijek imati na pameti mehanizme koji nas do toga dovode. Mali je opet spavao kod mene ali navečer me zvala moja sugovornica s jučerašnjeg tuluma pa sam se zlagala da idem do tete i odjurila, žderući se od znatiželje jeli doista bilo nešto među nama. Bilo je. I tu večer još više. A dijete sam ostavila doma! Haha..Slijedeći tjedan mogla bi na testiranje. ako sam već nešto pokupila, ne moraju svi oko mene poumirat. Do jutra sam se živa smrzla. Od hladnoće.

Death Wish: Baileys i Melem pola pola
- 18:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>