Skidam fotografije Trifida nebule, treba joj puno da se zlouda. Kupila sam dobar printer prošli mjesec pa ću ga sad isprobat na tome. Koja divota, te boje a kako bi se čovjek tek osjećao da lebdi među svim tim međuzvjezdanim materijalom. Sve od kad je završio čudnovati festival, pokušavam napisati još nešto slično ali ne-da-mi-se jer nekako se bolje mogu inspirirati pogledom na zvijezde, nego u sebe. Zapravo zvijezde i jesu u svakom od nas, ali previše je crnih rupa pa se jako teško i rijetko vide. Gramzljivost zakrivljuje prostor i vrijeme pa od silnih želja ne vidimo pravu ljepotu. Nisam ja nikakav izuzetak, napotiv. Dajte mi sve, sad odmah i bez odlaganja, moj je moto, iako sasvim rubno ponekad pokažem znakove širokogrudnosti, strpljenja i mudrosti. Pogled na zvijezde ostavlja bez daha, nešto kao crkveni svod. Pogled na zvijezde dovoljan je opijat nakon kojeg doista ne trebam ništa jer daleke nuklearne tvornice i svježi seoski zrak za nesmetano promatranje vrhunska je droga. Zbirka čudnovata pojavit će se u knjižarama do jeseni, nadam se da ću u to doba biti u Zagrebu. No i ako ne budem, tu je Pero da je pokupi umjesto mene i pošalje u Bratislavu. Ili već negdje. Opet mi se spava, ali barem nisam gladna. Zvijezde su kalorične. A i nije toliki gušt kad otkriješ da ti je špajza puna gotove hrana na koju si zaboravila još prošle godine. Luđakinja!
Rocketeer; Gin, Curacao, Bourbon, Bailey's u jednakim mjerama. Ne u veliku čašu, ovo je shot!
Post je objavljen 04.06.2004. u 02:03 sati.