Usko grlo svake zabave je utjecaj na okoliš a moj je princip (kojeg sam istinabog par puta prekršila), da se tulumi doma ne rade. Ima više razloga, a najveći je komocija, jer tko bi nakon svakog tuluma cijeli dan čistio stan. Nisam luda, radije odem kod drugih jer srećom nisam od onih koje nitko ne zove na tulume, kao moju susjedu koja ih zato uvijek mora priređivati sama. Susjeda pati od visokog društva a usprkos relativno dobroj poziciji u profesionalnom životu, naredala je same emocionalne neuspjehe. Kod nje se do dugo u noć pocikuje na nekom unjkavo-njakavom dijalektu, razgovori se vrte oko kanape sendviča iz ženskih časopisa i tajnama novodospjelog hrvatskog plemstva. Kasnije se pripito vuku oko mojih vrata u potrazi za kakvim svježim novostima o novom rasporedu u mom stanu, a ja im najčešće već prije toga prolijem jestivo ulje u hodniku pa slušam kako padajući psuju sve po spisku, a najviše domaćicu koja je salatu opet previše začinila. I tako do slijedeće prilike, dok neutješna primadona iz susjedstva ponovno ne ishlapi od želje za društvom, proguta ponos, pozove bivšeg muža, kolegice koje je ne podnose ali se kod nje uvijek prežderu slanih inčuna i crnog vina i estradne zvijezde koji su svoj status viđene bagre, zaslužile trošenjem (đonova) između Gajeve i Bogovićeve. Onda ja ponovim isto pa je opet neko vrijeme mir. Kad su uporni, pribjegavam radu na socijalističkoj mašini marke Olympia koju rabim prislonjenu na zid pa im zabava prisjedne unutar pola sata. Ima načina za sve, a naročito one koje ne podnosite bez nekog posebnog razloga. Takvima uvijek smišljam pakosti. Došlo je ljeto, treba se nekako opustit.
Hellgirl; Ľ Campari Rosso, Ľ Four Roses, Ľ, Strawberry liker, Ľ Cherry Vodka
Post je objavljen 21.06.2004. u 00:01 sati.