| < | lipanj, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Linkovi
www.blog.hr
www.blog.sk
www.weblog.ro
www.u-blog.net
www.xanga.com
www.dietblog.org
www.clagnut.com
www.blogger.com
www.blog.com
www.mojblog.com
www.blogtree.com
www.blogwise.com
www.blogwars.com
www.samizdata.net
www.blog-irish.com
www.bigfatblog.com
www.biblioblog.com
www.ablogslife.com
www.loiclemeur.com
www.blogherald.com
www.bananablog.net
www.blogarama.com
www.rightonblog.com
www.atlanticblog.com
www.blogofdeath.com
www.harveypekar.com
www.gtabloggers.com
www.scienceblog.com
www.bostonblogs.com
www.blogblogblog.com
http://blog.forwriters.org
www.worldmagblog.com
www.corporatism.org/blog
www.theweblogreview.com
http://alcoholic.blog.excite.it
www.sciencefictiontwin.com
www.mikeblog.blogspot.com
www.absolutely-fuzzy.com
Sreća
"Ne postoji sreća, tek njezini izdanci.
Za čupanje se moramo pobrinuti sami."
Anonimna japanska pjesnikinja,
Hokaido, XIV stoljeće
Hana Novakova
banananita blogressum
novakova_hana@yahoo.com
|
Počela sam se spremati u pet ujutro ne zato što ne bi stigla nego zato što pred bilo kakav put pa makar i onaj do Stubičkih ne mogu zaspati, neki to zovu napetošću, drugi putnom groznicom, ja jednostavno fibrom. Podlost kojom me obuzima ravna je onoj u lijeka popijenog na puni želuda. Najprije se čini da nije ništa a kad mrtvi umorni od slaganja i priprema legnete u krevet, ne možete se zaustaviti zbrajati čarape, gaćice i uloške pripremljene za pohod u daleki kraj udaljen niti dvjesto kilometara. Kako je tek Hanibalu bilo? Konačno sam se spakirala, no kad je trebalo krenuti, počelo mi se spavati. Odlučila sam malo prileći, što se naravno pretvorilo u par sati. Sanjala sam kako se vozim a na znakovima po putu sam ja. Profil pokazuje mene, siluetu u 307 ici. Znak jhe prekrižen bojom u spreju svakih sto metara. Probudila sam se u znoju. Umjesto u osam, krenula u podne po najvećoj vrućini. Spustila sam krov i zaradila crveno lice i naznaku upale uha. Jednakim tempom kao i znakovi koji su mi govorili mi da ne idem na put, prolazili su telegrafski stupovi. U Rijeci sam bila tek u tri. Ostavila sam scenarij za firmu R. kod Jadranke i nastavila put. Još uvijek me muči san. Konačno sam bila toliko prestrašena da sam se vratila u Rijeku i prespavala u hotelu Bonavia. Do zore sam gledala kablovsku. Tommy Girl; Tamni Tomislav pola pola s bezalkoholnim Ožujskim. Ledeno! |