< srpanj, 2004 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi
www.blog.hr
www.blog.sk
www.weblog.ro
www.u-blog.net
www.xanga.com
www.dietblog.org
www.clagnut.com
www.blogger.com
www.blog.com
www.mojblog.com
www.blogtree.com
www.blogwise.com
www.blogwars.com
www.samizdata.net
www.blog-irish.com
www.bigfatblog.com
www.biblioblog.com
www.ablogslife.com
www.loiclemeur.com
www.blogherald.com
www.bananablog.net
www.blogarama.com
www.rightonblog.com
www.atlanticblog.com
www.blogofdeath.com
www.harveypekar.com
www.gtabloggers.com
www.scienceblog.com
www.bostonblogs.com
www.blogblogblog.com
http://blog.forwriters.org
www.worldmagblog.com
www.corporatism.org/blog
www.theweblogreview.com
http://alcoholic.blog.excite.it
www.sciencefictiontwin.com
www.mikeblog.blogspot.com
www.absolutely-fuzzy.com



Sreća
"Ne postoji sreća, tek njezini izdanci.
Za čupanje se moramo pobrinuti sami."

Anonimna japanska pjesnikinja,
Hokaido, XIV stoljeće

Hana Novakova
banananita blogressum

novakova_hana@yahoo.com

sezonsko sniženje
31.07.2004., subota
Arapske priče, dugo spavanje i dan koji mi stalno izmiče

Spavala sam do tri popodne, ne od viške zelenjave nego od specijalne i ne samo kavene mješavine prostrijeljene s nekoliko atmosfera kroz Pavonievu europikolu Moja švedska imenjakinja je već prije podne složila mješavinu za početak jako dobrog dana, pa se i bez kupanja osjećam kao pod vodom. Dobra fora, a ne da cijelo susjedstvo mora odisati mirisom vegete ala Marakesch. Sigurno bi mi već slijedeći dan raskopali vrt. Mislim klinci, ne rija. Pisovi u komadu uvijek me podsjećaju na čokoladu i zato su mi još draži, a naročito kad me probudi miris kave s jedva zamjetnom notom nečeg egzotičnog. Još u krevetu sam popila polovicu i prikladno situaciji s police dohvatila francusku antologiju arapskih pripovjedaka iz 1956.g. koje je S. pronašla u nekom antikvarijatu za sitne novce. Čitala sam sve do pet a kad je kava počela djelovati, odložila sam knjigu na stol i s cigaretom u ustima krenula do najbliže vode. Ovaj jednodjelni me malo steže u riti. Iz prikolice švicarske registracije valja se Lebanese Blonde Zrak miriše nevejerovatno, šteta što to prerijetko primjećujem. Danas nije bilo mailova osim poziva za predbilježbu za nekakav festival kazališta. I dalje je vrućina. Djeca su na plaži, mame u hladu. Razmišljam o tome da rasprostrem pustinjski šator na plaži. Imenjakinja me jedva odgovorila od ideje. Zašto ne, barem plahti imam dosta. Zaspala sam na obali i probudila se oko osam dok su se stranci već vukli na večere po restoranima mrmljajući neke besmislice. Baš bi mi pasala jedna kava. I voda. Kako su mi usta suha. Kao pustinja.

Killin an Arab; Crni čaj, Cedar Rose Delite
- 20:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
30.07.2004., petak
Obožavatelji ne odustaju ali tješim se da su sigurno studirali marketing pa bolje ni ne znaju

Opet onaj mail. Ovaj put sam se sama pred sobom pravila da se ne brinem, no jučerašnje buđenje me podsjetilo da ne uzimam stvari olako. Sreća da mi mala čuva stan. Ako se i puca s dečkom na mom krevetu, nek joj bude. Dečec joj je six foot five and full of muscles. Ima moderno obrijanu glavu, pa je bolja varijanta od nekog ljutog pesa i alarmnog sustava kad ste na ljetovanju. A još je iz Dugava. Ipak, ovdje i sad sam sama, a netko mi se hoće napit krvi, barem metaforički. Zasad zavaram Imbricu, kako u trenucima slave ili u ovom slučaju salonske strave, uvijek tepam svom IBM-u, razmišljajući s glupom grimasom o posljednjoj rečenici u pismu. Pa dečec ili tko već je stvarno udlu, dosad mi baš nije padala na pamet rija, jer ja sam vrit na radnom godišnjem. Tu se čak nisam ni prijavila tako da bi me tehnički neko mogal i vubit i nikom niš. Kao da mi nije dost što mi prijete da mi neće platit, da će me tužit zbog tekstova, sad me još namjeravaju i ubit, pa još neohlađenu, znate već. E sad svašta razumijem, i sado mazo i dominaciju i sklonost raznorodnim spolovima i starosnim skupinama, ali ovo. Pa što će mu mrtvac. Frka bi ga valjda bila da sam živa, možda ne bi mogao jer bi se bojao da bi ja prigovarala tehnici ili kvantitetu. Možda bi mu se i ne daj bože podsmjehnula. Koja ludnica. U kući naravno sve škripi i fućka. Nisam bila niti na plaži, a svidiš imenjakinja je otišla na neku feštu s lokalnim galebom. Njoj je to egzotično. Meni je nekak zima. Do kuhinje se čini dug put, a tako mi se pije nešto toplo. Sutra. Zatvaram Lefievrove Kronike i pokrivam se preko glave, tražeći ispod popluna prekidač stolne lampe. Vani se čuje ćuk. Vrit.

Haunted House; Vruća Čokolada, Ballantines 12 (0) star, Šlag, kakao mrvice
- 23:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
29.07.2004., četvrtak
Zagrebački metaforički melem ili zašto je bolje odlučivati sam

Kad sam oko podneva odšljapkala do Burina s tekom i olovkom da napišem par pjesmica uz espresso, nisam mogla ni zamisliti što ću doživjeti. Ulazi nekakva šminkerska barka u luku, a kad tamo princeza štokholma krmom i pramcem! Imenjakinja iz Upsale koju nisam vidjela valjda pet sezona i moja stalna ljetna susjeda na ručnicima pokrivenoj obali, mahnula je ležerno silazeći s broda kao da me zadnji put vidjela prošli tjedan. Prepoznala me zamislite ovo, po hodu. Kasnije je kasnije nad capuccinom razvila čitavu filozofiju oko toga kako je to naučila u školi dok ju je još bilo sram nositi naočale pa je razvila vještine koju normalnovidni ne posjeduju, razmišljala sam da ja zapravo uopće ne znam kako izgleda njezin život u Švedskoj, pa sam je slijedećih dva tri sata uglavnom gnjavila s pitanjima. Na kraju sam je pitala je li kad bila žrtvom manijaka, no kako nije otkrila ništa posebno, nisam dalje zapitkivala. Imenjakinji se htjelo u Motovun, ipak je ona tak nešto i studirala, meni ne, ali nisam joj mogla odbiti jer tko zna kako bi shvatila moje skromno razmišljanje o toj priredbi. Spakirale smo se začas i za četiri sata bile u blizini kulirajući uz cugu koju je imenjakinja donijela sobom i viško zeleno, koje sam zbuksala u tenisicu. Srećom niti njoj se noge nisu odsjekle od festivala, a kad sam vidjela da se škvadra iz Bulldoga baš kao i ona iz Melina zapravo preselila na festival, naglo sam joj predložila brzi povratak. Naravno da sam srela gomilu ljudi, uglavnom onih s kojima nisam htjela ili nisam mogla pričat od žiže. U povratku smo se htjele zaustavit u Opatiji da otplešemo jedan mali kul razbacaj Swedishgirlsaladiscotekabimborubiaa.., ali već je bilo kasno pa smo, ja u svojoj od-zagrebačke-isfurane-škvadre-depresiji i ona u švedskom alkoholnom mrmljanju, laganini vozile magistralom doma. Kak je vruće. Danas se opće nismo stigli okupat.We've been Alcazarized..

Upsala Xperiment: Absolut Banana, Fanta Shokata, limun, led
- 22:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
28.07.2004., srijeda
Otišla sam tamo gdje je uvijek sve uredu, preko ceste pa dalje iza uvale gdje je skrovita plaža

Probudila sam se u cik zore, bilo je negdje oko pola pet ili više. U snu očigledno rade neki, svijesti nedokučivi impulsi. U jednom pradavnom razgovoru dok smo još studirale, a slobodne noći provodile prepričavajući ljubavne zgode i strašne priče, J.K. ispričala kako se jednom tako odjednom probudilla naizgled bez ikakvog razloga, a sutradan ustanovila da joj je umrla baka. Nije to jedina dogodovština tog tipa koju sam čula, no rezultat je uvijek sličan. Naglo buđenje u mirnoj noći uvijek uznemiruje jer onog trenutka kad otvoriš oči u stvarnosti,a još gledaš negdje unutra znaš da nešto nije u redu. Sad slijedi i kliše; Imam osjećaj da me netko promatra - Rekla bi Morana dok bismo pisale jednako anonimna pisma njezinem današnjem suprugu. Morana je onda navlačila zavjese, povremeno provjeravajući jesu li dobro legle na prozore. Nikad nisam shvatila da li je bila opsjednuta Prozorom na dvorište ili se jednostavno furala na tajanstvenost. Što se tiče muža, uspjela je. 4:35 Nema nikog ili ih ne čujem. Srce mi lupa dok se uzaludno pokušavam smiriti. Nagnula sam bocu koja je bila pored kreveta bez da sam uoopće shvatila je li riječ o štoku ili konjici. Nije baš pomoglo. Onog trena kad sam odustala, zaspala sam. U devet sam se odlučila na male promjene, spavat ću na gornjem katu. Tek da sam mirna, za gore postoje još jedna vrata. Do mjesta se neću spuštati barem nekoliko dana dok gore ne počistim Gore miriše na prašinu. prošlogodišnje parfeme, naslage molekula krema za sunčanje koje su se zauvijek nastanile u uzduhu i čistu posteljinu. Moram izvaditi viseću ležaljku za vrt, očistiti skuter od paučine i otvoriti ventile za vodu. Nije to sve ali za prvu ruku je dovoljno. Nisam raspoložena za pospremanje, pa odlazim na plažu i ostajem tamo do kasna, noseći sobom tek one obavezne sitnice bez kojih nitko ne ide. Podne. Na obali nema nikog starijeg od devetnaest. Spavam hodajući.

Teenage Riviera Chic; Campari rosso, gusti Fructalov sok od marelica


- 12:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.07.2004., utorak
Prijetnje za sprdanje, još jedan idealan dan za raspojasavanje

Danas sam dobila još jedan ljuti emajl, kao da ga je pisao neki zagoreni kit kojeg je tata boksal dok je bil lima. Nećeš ti živa bit ak nastaviš sa znaš ti dobro čim, onda ide red eksplicitne vređaone, koju ne bih htjela javno replicirat, pa opis na koje bio on sve načine obavljao fiziološke potrebe i konačno obećanje kako će me kad tad, kad ću se najmanje nadat, prebit ko kravu. Previše sirovo da bi doista bio u pitanju frajer. Sigurno je neka, kak danas deca vele, nabrijana dajkica, kojoj ne paha da postoje babe i komadi koji su bili samostalni i prije pojave disko-emancipacije. Nisam li dobar profajler? Ili autor loše poistovjećuje s likovima? Nedostatak talenta liječi se upornošću, no ta ljubavna pisma su dovoljno rijetka da od pretvaračkog treninga siročeka zad zaslonom neće biti previše koristi. Sjećam se da je Ž. jednom pričala kako je mjesecima primala takva zgodna pisma, dok se nije sasvim slučajno ispostavilo da je riječ o kolegici na poslu za stolom preko puta. Nemreš verovat! No, moj obožavatelji koji mi povremeno pošalju ta dražesna pisamca, u mom srcu imaju posebno mjesto. Ko se tuče taj se voli. Razumijem ih, makar me čudi zakaj se ne usude potegnut me za kečku? Ništa mi neće ovaj dan pokvarit. Dok mi neko opet ne napravi vandalizam na autu ili nedajbože cipelama. Danas je došao novi honorar i mam idem po onaj šos kakav fura i N.E. Vruće je za ponorit pa se izlažem riziku vjetra u mokroj kosi. Disko glazba pa srednjak u zrak, nemoj stat! Refren!

Warparanoido:1/8 Mezcal,1/8 Absinth, Monster 6/8 NE VIŠE OD DVIJE DNEVNO!!!
- 09:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #
26.07.2004., ponedjeljak
Poludit od pospremanja jednog te istog, najbolje sve pustit k vragu

Što više pospremaš više posla ima, no ne mogu se smirit dok sve ne bude kako treba. Lako za moj stan, ali ako stara sazna za ovaj ćumez koji sam ostavila dok sam se odmarala na brodu, opet ću imati dva dana pranja uha, a to mi se u mojim godinama baš i neće. Iako nisam neuredna u Zagrebu i Bratislavi mi je na stolu gotovo uvijek ćumez. A moja mama ima nos za sve što ja zaribam na njezinom terenu, ta telepatska povezanost sigurno nije samo moja privilegija. Znam puno ljudi koje starci jednostavno kuže, ipak su to njihova djeca. No, kod mene to čak ide i na daljinu. Naprimjer, razbijem li pepeljaru, mogu se kladiti da će me mamica telefonski priupitat za zdravlje unutar tri minute. Vrag joj i njezino apotekarsko pospremanje. Ne razumijem pacijente koji po cijeli dan stavljaju stvari pod pravim kutem. S tim ljudima nešto nije u redu ili su u mirovini. Mislim da neću baš pristati na joint venture sa prije par tjedana spomenutom kolegicom, s kojom se ponekad rolam, ali imamo ideju za zajednički projekt. Razmišljala sam jedući sendviče i uspjela pokapati tepih s odurnom Helmans majonezom. Još nisam ni obrisala ruke a Ascom je već zvrndao. Ma ne dižem slušalicu ni mrtva. Ako me nazove na telefon reći ću joj da je ona dosadna susjeda opet ostavila smeće na našoj strani prolaza. Telefon. Ovaj put su sendviči odletjeli u ružmarin.

Witch Bitch; 1/4 Merlot, 1/4 Cabernet Sauvignon, 2/4 Waldfruchte Multivitamin
- 09:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #
25.07.2004., nedjelja
Želja je jača od istinske namjene, u svakom slučaju smislit ću već nešto

Usprkos svim svojim provalama strasti, mala makar i subjektivna računica uvijek postoji. Takve smo, frajeri odlete, zalete se i opalac, obljubili su curicu da nisu ni niti znali čemu im sve to. Kasnije se ispostavi da im je ionako bila na teret pa onda smišljaju čemu bi im zapravo mogla poslužiti. Ja sam si sve već zbrojila i oduzela, proračunata sam mala, bolje ja nego netko drugi. Cool Water je recimo očigledan primjerak savršenog frajera, poslu predan lovator koji je građen da ga bolje ne bi mogla ni nacrtati. S druge strane, tu je i mali u Zagrebu koji mi se već dugo nije javio ali takav je on, inertan i neodoljivo šarmantan i privlačan. I jedan i drugi bili bi od koristi. Jedan za računalo, drugi za pisanje, a vrtlar zbog kojeg sam postala atrakcija cijelom mjestu, u nazivu nosi i funkciju. Tako bi to trebalo ići, svakog frajera za ponešto, a ne univerzalnog bezveznjaka od kojeg se rastanete za dvije tri godine. Apetiti s ponudom naravno rastu, a jedino je pravilo u cijeloj priči da se samo morate pravit, kak vele jenkići hard to get, i stvar funkcionira. Dečki više vole sređene no prosječne miceke koji ih ignoriraju nego ljepotice s mozgom i stavom. A sve su krive feministice jer su nametnule teoriji da nema zgodne i pametne žene istodobno, a svojim halabučenjem o jednakim pravima za žene napravile apsurdnu situaciju u kojoj se nitko od nas još zašravo ne snalazi. Treba nam pažnje a kakti smo neovisne. Cure trebaju jednakopravno sudjelovati u raspravama ali gume na autu im još uvijek frajeri mijenjaju. Da ne bi. Ja si gume mijenjam sama. Kao i frajere. A feministice nek me zaobilalaze. Osim ak nisu zgodne.

Girl's AttitudePearl, Noilly Prath, promiješati, puuno leda
- 01:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.07.2004., subota
Vrućina je nepodnošljiva, cirkusiram salatama po kuhinji i slušam Weather Report

Saksofon je kao lonac, sigurno isto zvuči kad padne na pod kao ovaj sad meni. Razbila sam pločicu, u strininu. Ekspress lončina mi je fulala, prije pet minuta u bijelo nalakirani palac za dva centimetra. Da je pao na njega Banana bi imala bandaže na stopalu do kraja svijeta, a štikle bi mogla zafikarit kroz prozor u ružmarin gdje sam neki dan pala i gdje je završio i telefon kad sam dobila onu lažnu vijest kojoj sam povjerovala. Još mi nije jasno zašto starci nisu ugradili klimu. Podignula sam kosu ali mi se i dalje slijeva s vrata na leđa i između grudi kao da me neko polio vodom. Ma hoću se jarca zafrkavat s kuhanjem po ovom vremenu. Mogla bi dehidrirat i ostati bez prstiju istovremeno. Pitam se kako ću nadoknaditi pločicu? Istresla sam sve konzerve i sastojke koje sam imala pripremljene i napravila nekoliko salata s različitim dresinzima za dva do tri dana da mi traje i stavila ih u frižider. Saksofon tuli, arihmetika tonova opaljuje preko terase sve do obale odakle se vidi dim jer klinci opet rade roštiljade u podne. Koji manijaci. Kao da nije dovoljno vruće pa su si još i malo gradela priredili. Staklena posuda sa salatom mi hladi trbuh dok otvaram poštu. Spama po običaju, a dobila sam i prijeteće pismo. Hura! Nisam dugo. Sva se tresem od straha. Kakvih sve pacijenata ima. Iživljavaju se na autu poslu i mailu. Ali ovo je bome ozbiljno. Stišavam glazbu i udubljujem se u pacijentove rečenice pisane velikim slovima bez interpunkcija. Odjednom otvaraju se vrata i brige nestaju jer vrtlar je došao nastaviti posao. Micek, si gladan? Teta Banana je baš napravila salatu. Bez obzira na feminizam, ima nekog primordijalnog zadovoljstva kad nahranite muškarca. Pogotovo kad mu ne morate nakuhavati fileke da ga učinite sretnim. Zatvorila sam šalaporke. Jesi za desert? Jazz je u ovim situacijama krasna kulisa. Još da je nešto za popit..

Cooler; Pola deci Rosea, dvije tri kapi limuna i obične vode s puno leda do vrha velikog pivskog krigla
- 00:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.07.2004., petak
Hodam obalom slušajući razarajuće baseve u morem začepljenim ušima, ritica mi se klima u ritmu

Osim filmova deejay D. mi je uvalio i hrpu glazbe, slušam nekakav finski ambijental House, kako ga on zove, šljapkajući bosa po betoniranoj obali uz borik. Ljetna glazba skroz na skroz, lagani semplirani vokalčići, efekti koji su nalik onima s traka za opuštanje i sve to jako dugačko zwooferano i hipnotizirajuće. Ms ms ms ms..Oko112 BPM-a otprilike, morti i manje. Ljudi oko mene su kao u video spotu, dok je jedini vanjski podražaj moja desna ruka s novčanikom i cigaretama koja mi povremeno ulazi u kadar. Prolaze smiju se, neki bulje, neki ignoriraju. Varšavski pakt se kvarca, švabe domaćim pokazuju japanske polovne cruisere, gladeći si brkove i natežući neke nepoznate mi konzervirane marke piva. Intro je završio, evo druka. Boom Boom Boom. Gledam na sat, brojim 126 BPM-a. Loša procjena. Pa nisam diđejka, fućkaj ga. U Snu je terasa prepuna, odgovara mi hladnoća kamenog poda pod bosim stopalima jer ljeto je sve samo ne hladno. Naprotiv. Konobar izvolite, ja kratku kavu i ono moje. Vutra me tek sad počela pucat. Ajme netko je prodrmao pramac terase, svi se okreću, svi zanju da sam se ušišala! Laganini Banana, još jedna tvoja paranoja. Hoće to tako od posla i neprekidne toksikacije. Sva sreća nemam niš sa sobom, da sam Super Silva sigurno bi me ne bi ni pomislili pretrest. E da, fakat. Pogledala sam krajem oka onu emisiju o njezinom koncertu u Puli i usprkos predrasudama i mom akademskom gađenju prema tom svijetu, shvatila sam da sam posve u krivu. Pretenciozna novinarka koja si valjda zamišlja da je intelektualka jer ima dioptrijske naočale, ispala je prosta i plitka a o prsatoj divi Turbo Folka odnedavno mislim sve najbolje. Bila je skromna i prirodna, a žurnalistka i njezino hebivretno hoh društvo iz filmskih krugova ispali su pokondirene tikve. Da je meni novinarka provjerila cicke pred kamerama, zalijepila bi joj jednu makar ostala bez gaže. Pitam se kako bi se Silva uklopila u house furku. Uz dobar studio, zašto ne. Samo treba nekog pametnog managera, pa nije ona niš lošija od ostale nedonoščadi s estrade. Kakvi sve zavijaju bože oslobodi. Uhvatila sam val jahanja na pravoj struji biljke, prošla me prpa. Gledam na pučinu, srčem kavicu i palim Winston. Ideš. Čini mi se da sam u Španjolskoj, a s Gibraltara mi mašu Argentinci. Ms, Ms, Super Silva in da house! Ms, Ms, Boom, Boom. Jel to Simon Le Bon ili mi se samo čini? Mislim na plaži.

Hypnotic; Pelinkovac, Zelena Muza, Cockta. Oprezno! Jedna čaša i fajrunt za taj dan,,
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
22.07.2004., četvrtak
Neke daleke tasmanijske ribe, cigarete na obali i moja osobna škarpina

Vratila sam se na brod jer mi se čini da na njemu bolje spavam, komp sam odgurala na luftiću skupa s parom rezervnih baterija jer kad sam mu već otvorila vrata broda, nema smisla da ga i palim i kopčam se na struju pa sam donijela i nekoliko svijeća. imam neku hit knjigu o čudnim običajima s Tasmanije koju sam nakon dvije tri stranice bacila u pramac. Imam spržene DVD-ove Noć živih mrtvaca, Tajni prozor, tajni vrt i ukraden foršpan nastavka 28. dana. Za potpuni ugođaj na brodu fali još samo tetovirani Robert De Niro kao povratnik iz bukse u potrazi za pravdom. Imam još samo tri cigarete i bolje mi je ih da ih pametno popušim jer mi se uopće ne ide natrag na obalu u ovo doba noći, na luftmadracu žicat pljuge napljugane šesaestogodišnje turiste. Ionako bi pušili nekakve Mentolke ili Cool ili tako nešto nepopušivo. Čovjek ne bi vjerovao ali tek sad mi se ne spava, fino je zahladilo, pokrila sam se plahtom iz ormara ugrađenog u krmi, više zbog navlačenja preko nosa za vrijeme trajanja strašnih scena nego zbog nekakve hladnoće. Noć je duga. Imam malo pljuga. Trebam muškog druga. Da mi je poezija ovakva, daleko bi stigla. Imam i hrane, nisam blesava. Tone mi je napravio brudet i stavio u onaj superzatvorivi lončić, kruh je star dva dana ali ga ima dosta za toćat.Dva mjeseca blogiranja na današnji dan. Vrijeme je da počnem tražiti izdavača.

Boogieman; Paradajz sok, Campari Rosso
- 00:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #
21.07.2004., srijeda
Vrtna zabava samo za moje oči pa bijeg na plutajući mir

Ranom zorom, dakle oko jedan popodne po morskom vremenu, uprizorio se na mojoj ogradici V, ništa posebno, trapke, majica i robusne cipele. Pokazuje prstom gdje da stavi opremu, a ja munjegovim načinom pokažem u stražnje dvorište ispod bora. Počeo je raditi dok sam držeći noge na stolu natkrite prizemne terase pokušala privući njegovu pažnju vukući čašu s cugom, stopalom bliže rubu. Zaklopila sam Feminizam; Mit istina ili nešto treće na krilu i naravno čaša je preletjela stol i razbila se ispod mojih bedara. Znala sam ja, a znao je bome i on da ću barem pokušati. Prošla sam mu rukom kroz kosu dok se saginjao da dohvati krhotine kad eto ti luđakinje na ogradi. On je moooj! On je moooj! Vrtlar? Obnašatelj neke druge dužnosti? Nije specificirala, pa sam je polila već razmotanim šmrkom za vodu pa usput kak ti slučajno polila i njega. Ona je otrčala uz najgore zamislive kletve, a oj se vrtlat zbunio ne znajući da li da bude ozbiljan ili uživa u trenutku. Kakve lijepe tamne i njegovane ruke. Uf! Dala sam mu stotku za dolazak i diskreciju, jer budući je susjeda već razglasila moj agresivni razvrat, uzela sam knjigu, world receiver i ostali pribor za plažu pa se povukla u dubinu zaljeva. Z. je poslovno u Varaždinu pa ću se malo izležavati na nasred uvale usidrenom Sunseekeru Koja mrcina. Da sam mu barem rekla za utočište! Kako danas prži. Svukla sam se gola i bućnula pod pramac. Ma nek gledaju, nek krepaju. Ionako sam ovdje povremeno. Već sam zaboravila kako je dobar pogled odavde.

Spicy Vices; Vanilla votka, Strawberry juice, šlag
- 18:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.07.2004., utorak
Danas je dan za gledanje ljubića i mlaćenja prazne slame preko telefona, barem nešto od toga

Starom je stanje stabilno, vjerovatno već razmišlja kako da zbriše iz ovih sterilnih hodnika od čijeg mirisa mi se diže kosa na glavi. Hodam uokolo kao zombi jer baš i nisam spavala. Otišla sam do stana, smjestila Helgu u terarij i promijenila joj vodu. Odspavala sam pola sata, a onda me probudilo vibriranje mobitela u bluzi. Već kad sam ga htjela isključiti, vidjela sam na ekranu da zove L. Javila sam se i dobila neočekivanu bukvicu jer se kakti nisam javila prema dogovoru. Kome? Pa klijentu veli ona, kojeg ću mu se jarca javljat kad me otkantao, tko ti je to rekao pita ona i onda sam se i ja počela pitati tko mi je to zapravo rekao. Odkud bi poznala glas njegove tajnice kad se svaki put javlja netko drugi, a nema baš niti ured gdje ga se može pronać svaki dan. Veli L. Da je čovjek izvan sebe što se ne javljam jer misli da je ponudio premalo novaca. Molim! Velim ja pa opet ponovim. I onda sam počela pričat u dijalektu pa se L. nije mogla načuditi što mi je došlo. Odmah sam ga nazvala na broj koji mi je dala, a on je izenanađen s veseljem obećao unaprijednu uplatu već isti tjedan, ispričavajući se što me nije osobno kontaktirao, kako vele svi naši novopečeni poslovnjaci. Naravno da je obećao i još nešto. Pronaći i odpedaliti kozu koja mi je život skratila za dvije godine. E oću jarca sama vozit na ovakav lijep dan. Pokupila sam autostopera koji je stajao kod naplatnih. Kad je sjeo u auto skoro sam ga poljubila, ali jedva da je punoljetan ispod tog ogromnog ruksaka, a baš i ne govori hrvatski. Sea? Yes! A kamo. Ne zna ni sam. Preko šajbe i sa strane, vjetar pirka kao Rotel na mom radnom stolu koji je tamo više za ukras nego iz neke prijeke potrebe jer klima radi ionako svoje. Po putu mi je pukla guma ali baš me briga, imam osjećaj da se za ovakav dan isplati ići i dva napred tri nazad.. Danas je pravi dan za gledanje ljubića i mlaćenje prazne slame preko telefona. Stišćem gas i pretičem neki puno jači auto. Koji mi je danas? Na radiju svira Shakira, ja naglo kočim stajem sa strane i skačem na haubu pa vrtim riticom. Dečko je pokupio svoje stvari i otišao pretpostavljam otvorenih usta. Ofiderzen. Ili tak nekaj. Tek sam kasnije skužila da sam malo ulubila haubu. Pa što s tim! Wherever Whenever..

Chica Latina; Llords, Mango Juice
- 23:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.07.2004., ponedjeljak
Stari je završio u bolnici, mama moli i kumi da ne dolazim

U četiri ujutro je mama nazvala i mrtvačkim glasom od kojeg sam protrnula, rekla da je tata imao infarkt i da je u bolnici. Glasno me odgovara od dolaska ali tko bi joj još sad objašnjavao da vrag kaka na veliki kup. Već prije pet pospremila sam kuću, tuširala se trideset sekundi i oblačila tri minute. Pobacala sam stvari u gepek, i u 06:01 popila kavu stoječki ispred Burina pa krenula polako prema odvojku koji cestu vodi na glavnu prema kontinentu. Sjetila sam se svih životnih razočaranja koja su me gotovo dotukla, nije ih istinabog bilo osobito puno, ali neka od njih i danas ne mogu progutati. Najmanje od svih je bilo u gimnaziji kad sam frajeru u kog sam bila zatelebana zakasnila na sastanak, a ovaj nije gubio vrijeme već je skočio za vrat nekakvoj maloj koja je tamo slučajno našla. Kako sam se jadno osjećala! Drugi put je bilo kad sam zbog mumsa morala ostat doma, umjesto da odem kod prijateljice na rođendan za koji su najavili moju najdražu Charlotte tortu, no najveće je svakako bilo kad je jedan kreten pred mojom kućom namjerno gazio cvijeće i uživao u tome kako cmizdrim, a moj stari je bio na poslu i nije mogao doći čak i da je htio na vrijeme jer spomenuta je spodoba nestala i prije nego li sam uspjela počela vikati. I danas mu pamtim to znojno lice i kako grize donju usnicu i jedno oko drži poluotvorenim dok ružnim cipelama drobi vrt koj sam imala. Tko zna, možda je i bolje da tata nije bilo u blizini, jer vjerovatno bi samo slegnuo ramenima i rekao, tako ti je to Hana, već si velika, ima svakakvih ljudi. Baš dok sam o tome razmišljala, mama me opet nazvala. Nije infarkt. Čir. Mala razlikica. Jupica. Već sam pred Zagrebom. Nemam sitnog za naplatnu. Izgubila sam torbicu s dokumentima. Za ne vjerovat.

Falce Alarm; Starbucks u kartonu, bočicu Charettea u nju naliti po putu
- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.07.2004., nedjelja
Posao i dalje koma, ja sam u komi i spremam se u kontinent

Prema svemu sudeći moj odmor je završio. Malo sam se zanijela, očekujući kako će sve biti prema planu i rasporedu koji sam si zacrtala. Lako za realna očekivanja, ona su mogla stati u jedan pretinac moje najmanje torbice, ali na odmor sam otišla s prenatrpanim, himalajskim ruksakom optimizma. Kažu da kad je sve kako treba, neće dugo. E pa meni je završilo to neće dugo. Počelo je s vandalizmom na autu, a nastavlja se s neobnovljenim ugovorom. Osjećaj je sjajan. Da mi se to dogodilo usred zime, nikome ništa jer u to doba i moja su očekivanja minijaturna, hibernirana se nastojim napuniti sa što više zbuksanih plodova, ozračiti televizijskim serijama i što više vremena se obeznanjivati u diskotekama i u godišnju kvotu neprirodnog eskapizma ubilježiti što više sati provedenih u kinu. Kad dođe ljeto, ponekad se uhvatim u tome kako više vremena provodim u razmišljanju kako će mi biti žao kad prođe nego što u njemu uživam. Eto ga na, sad je završilo i prije vremena. Gledam stare knjige koje držim samo ovdje i žao mi je što ih ni ove godine neću uspjeti prelistati gurajući nos u svaku stranicu da osjetim u njima miris kuće i slojeva zaštitnih krema koje su se godinama lijepile po njima dok sam ih listala. Pa dobro sad nije da odlazim zauvijek ali do slijedeće godine je toliko puno vremena da ću poludjet od muke. Što se posla tiče, samo me čudo s nebesa može spasit. Nebo i dalje ne pokazuje ni najmanju ljutnju. Srpanj je prevalio polovicu. Ljeto u cvatu. Vrit.

Holy Gral: Crveni Pfanner, B&W

- 18:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.07.2004., subota
Lako je zatrpat se poslom, najgore je kad ga nema

Cijeli dan sam čekala poziv o kojem mi ovisi budućnost i naravno da mi je godišnji morao bit brutalno pokvaren. Čitav dan sam radila kojekakve bedastoće, jer bi se živa pojela da sam iščekivanje na produljenje usluga morala čekati na plaži. Pofarbala sam rukohvat na stražnjoj terasici, oprala zagorjelo suđe koje se paca već dva dana, obrislala prašinu s bojlera, zalijepila pepeljaru razbijenu prošli tjedan koju je mama donijela iz Venecije pa molim boga da ne skuži što sam joj priredila, bacila sam smeće, pozaugala auto, pospremil krevet, promijenila vodu kornjači, dezinficirala umivaonik zakrčen nusproduktima depilacije, obrisala pločice u kupaoni i pokušala izvući staru kramu iz ostave, za koju se stari svako ljeto kune kako će pobacati prije nego na mene dođe red za odmor. Popušila sam pola kutije do podneva, razmišljala o cugi pa isto odgodila do iza šest kad sam se nabrzinu razvalila od žestice, no za dva sata došla k sebi kao da ništa nije bilo. Usprkos mom blaženju alkoholičarskog osjećaja krivnje arbajtom, novi posao nije naručen. Slušalicu sam bacila kroz prozor gdje je azavršila na istom ružmarinu na koji sam se i sama srušila neki dan. Ako se sad ne onesvijestim, neću više nikad. Vani i dalje gnjavi dizelaš. Jedva sam se prisilila sjesti za stol i završiti započeto.

Requiem; Ramazzoti, Balzam, zaliti s Moetom
- 18:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.07.2004., petak
Lijepi dani navodno nisu bili slučajni, Anton ima rakete za kišu

Crkavam od smijeha klateći se na terasi restorana. Pokušala sam jednom rukom pojesti škampa sa žara zajedno s oklopom zamšljajući valjda kako ću ga kasnije valjda samo pljucnuti. Poslije su mi pričali da sam oborila rekord Barba Antona koji je navodno 1965.g. pred navodnim samoproglašenim međunarodnim svjedocima iz nekoliko hrvatskoj obali sklonih zemalja, popio tek jednu manje od mene. O kojem je točno broju riječ, čuvam za rubriku Vjerovali ili ne. Uostalom nije lijepo da se čovjek razmeće, netko drugi bi se mogao uvrijediti. Zbog oklade sam se pristojno nakresala već prije podneva, a još imam neobavljenog posla za danas. Navečer je fešta u susjednom mjestu koju nisam željela propustiti. Ko mi je kriv. Vrijeme je toliko lijepo da me čak niti glava ne boli. Za sve je zaslužan lokalni ridikul A. Vele da je taj isti retroogradionaš mali zaljev. Istinito ili ne, dobro zvuči.
A i u Zagrebu bi se već moglo razvedriti.

Rocket Scientist's on Vacation; Schnapss i Vodka, obojati s nečim poput Curacaoa ili Mente, zapaliti i eksati
- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.07.2004., četvrtak
Ima li šanse da ja završim posao u roku ili ću se samo pretvarati

Lupam po IBM-u cijeli dan. Sviđao mi se ovaj format ne puno veći od male bilježnice no na duge staze, ovo je katastrofa. Bole me leđa od indijanskog sjedenja na krevetu, glava od štednje napona na ekranu, trnci u prstima od lupkanja i desna peta iz nepoznatog razloga. Ustala sam u šest, popila kavu, bacila se u more čak i prije češkog susjeda, pa se vratila na rad. Ne samo da sam trebala uzeti onaj veliki lap kojeg je ušminkao švabo koji inače radi pojačala za HIFI i to nego sam zapravo trebala uzeti i moju ergomomsku irda trešnjicu, ovako komotno mogu na fizioterapiju čim odem u Bratislavu nakon odmora. Danas sam se prvi put zahaklala na net odkad sam došla. Kopala sam po receptima, bacila okice na najdraže stranice i preskočila emailove do popodneva. Uglavnom se pretvaram da radim i tražim nešto što bi me moglo potpuno preuzeti. Bila je tu jedna zanimljiva osobna stranica nekog dečka iz Rusije, no nije me predugo zadržala. Ma ne ta stranica. Zrak miriše na diesel kamiona koji cijelog jutra navažaju novu cestu. Znači da ću skuterom moći skroz do nudističke!

Cybernation; Vodka Hardware, Jolt Cola, malo Kirsch Schnappsa i trešnja za ukras
- 15:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.07.2004., srijeda
Pala sam niz stepenice nakon tri čiste Cole, nema pravde na svijetu

Već ujutro sam si donekle pokvarila nastavak odmora. Već kad sam se pripremala otić otkrit koji je to zapravo frajer s reklame, pala sam niz stepenice na gornjoj terasi. Skoro pa uganuće. Nastavak dana bio je zabavniji. Skužila sam da me neka mala koju dosad nisam primjećivala stalno fiksira na plaži, praveći grimase gađenja, svaki put kad si popravim cicke u badiću. Istina je da ja to radim više zbog paradne navike nego zbog prijeke potrebe, no koja cura ispod tri banke to ne radi? Pa neću se valjda producirat s pedeset kao ove tu s štrkljavim nogama i proširenim venama i ispucanim kapilarama. Spaljene su kao austrijski političar i sve nose bijele šešire širokih oboda s nekakvim mrtvim prirodama ukrug oboda za ukras. Cool Water se sam sprošetao do mog stola. Ipak, nije sjeo zbog mene. Tek je imao više mjesta za slaganje svoje opreme. Frajer ni na ljetni ručak ne ide bez kablova. Cijenim predanost, no ne i njegovo ignoriranje. Banana pa ne misliš valjda da bi te takav? Mislim mislim, ali se ne nadam. Ja sam kao biljarska kugla, lupam dok naletim na zgoditak. Ili ne ostanem bez daha S kulvoterom je jedino problem što sam bez daha ostala već na početku. A i mala me zlobno pogledava preko ručnika, da ima tu moć, spalila bi me mam. U Hrvatskoj se dječica odmalena služe grdim moćima za ostvarivanje rezultata, jumferice woodoo, prištavi autoerotičari koriste isto to samo što je riječ o računalnom procesoru koji se tako zove. Čuvajte se prezrene žene i nezapaženih frajera, opasni su za okolicu kao i naizgled bezazlena nuklearka u slučajno odloženom Samsonite koferčiću. Ručak je dobar. Zglob me još savim malo boli.

Envious; Bombay Saphire, Vodka Red Bull, Gazirani sok od jagoda

- 10:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.07.2004., utorak
Sanjala sam noćas da me nema, kakav je to dar s nebesa

Moja stara poznanica L. već desetak godina svakodnevno piše dnevnik kao da je netko sasvim drugi. Kaže da taj oblik ima teraputsku vrijednost i da je najsretnija dok piše jer kao da autohipnotično otplovi u nepoznatom smjeru, proživljava nepoznate situacije uz neopisiv osjećaj. Može bit. Znam taj osjećaj. Noćas sam nakon dvije litre ispijenog domaćeg crnjaka, zaspala kao klada s olovkom u ruci dok sam pokušavala završiti ciklus ljubavne poezije koju iz pukog praznovjerja oduvijek pišem običnom TOZ HB olovkom, koja se od silnog šiljenja smanjila na veličinu nokta. Sanjala sam da sam bila u nekakvoj sretnoj vezi, ostavila ga jer je bio baraba i zaljubila se u nekog skromnog Kineza. Istodobno, znala sam želje svog starog ljubavnika napamet. Bio je šašav i nije želio tek tjelesnu avanturu za jednu noć, već neku priču od nekoliko dana, cjelovito, ne samo seksualno uzbuđenje, nešto što bi uključivalo noćne vožnje vlakom, špijune, templare i nedokučive zakulisne igre. Želio je iznad svega biti zaveden a ja sam mu to ispunila. Ona, ta neka nepoznata osoba, priuštila mu je cjelovitu avanturu u stilu Indiane Jonesa, po mojem naređenju kao poklon za kraj naše veze. Bio je onda i neki sajam na kojem smo svi zajedno sjedili, poljubila sam ga i rekla mu da večeras odlazim s njim. Osjećaj ugodne mučnine pratio me čitav dan, a mislim da će proći još nekoliko tjedana dok zamišljenog ostavljenog ljubavnika i predragog Kineza počnem gledati kao vlastite projekcije, a ne stvarne osobe. Uzimam ručnik i odlazim u dubinu zaljeva razblažiti taninski talog koji mi pulsira u sljepoočnicama i esenciju instant depresije u kojoj kao i svi salonski patnici, doista uživam. Nevjerovatno kako se može patiti za nepostojećom osobom. Kao da me nema. To je dar. Ipak, najgore je patiti u Zagrebu. Za nedostižnim uzorima.

Wonderful Vanity; Excelsior, Vanilla Coke
- 14:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.07.2004., ponedjeljak
Moja mama gnjavi me svakodnevno, da barem ima neko mjesto gdje ne mora gurnuti nos

Jesi li pospremila kuću, zalila vrt, itd.. Kad nije teta onda se mama javlja svakodnevno. Nekad poželim da se ne brinem za posljedice koje roditelji mogu ostaviti na potomke željne nastavka života bez istih.
Za vrt sam već našla fakina, ali..Izgubila sam prijateljicu. Turista ima sve više i ako se nastave množiti ovom brzinom, doći će intelektualci iz turističkih zajednica i na silu mi ih utrpat u kuću, kao poslije rata kad su baki uvalili ruskog komesara s familijom. Moj fakin za vrt je malo premlad, ali navečer sam se ulovila kako mislim na njega u sasvim nemoralnom smislu. Kako to da mi Cool Water nije pao na pamet? Barem u intelektualno-estetskom, kako bi zagrebački fuliranti rekli. S radija svira glavna tema lijepog vremena, raspoloženja potaknica, himna pretencioznih obožavatelja lagodnog života Mezzo Fortea. Navijam na najjače ali mamica je još uvijek s druge strane linije. Kako ne mislim prekinuti vezu, nadam se da će joj nakon moji dadada svakako mama pa nisam više mala dojaditi, ali čini se da nisam pogodila taktiku. Konačno sam srušila čitav stol da joj prije prekida veze barem malo zazvuči kao viša sila. Vrtlar je zacvilio vratima najavljujući moj željeni događaj dana pa je i vrapcima jasno da se ne veselim zalijevanju vrta već popratnim efektima. Zašto nisu izmislili wet shirt natjecanje za vrtlare? A da je skine? Još ne znam kako ću mu platiti obavljeni posao. Mamina kartica? Dobra ideja. Možda postoji i drugi način..Sutra ću mu pretresti džepove da vidim što piše u osobnoj. Neće ni primijetiti. Kao što ni mama nije godinama primjećivala da joj pomalo pelješim konto. Ili se samo pravila?

Garden Party: Zeleni čaj, kamilica, rakija od breskve, malo Tullamore Dewa
- 09:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.07.2004., nedjelja
Laktarenje za privremene obalne nekretnine i drugi pripadnici slavenskog reš pečenog korpusa

Braća Slovaci, ne tako daleki Česi, Poljaci, esterajheri, nešto malo franaka i nezanemariv broj teutonaca okupirala je moj mali raj. Zimska kvota koja nikad nije prešla tristotinjak duša narasla je prama mojoj skromnoj procjeni barem desetorustruko i moje se malo mjesto pretvorilo u izbjegličku koloniju gladnu kruha, paštete, cedevite, Opatije & Ožujskog. Kaj se Opatija još uvijek proizvodi? Česi voze ogromne tamne Škode, no voze ih drugi. Što je ovo, klasa Škodilaka se naselila u mjesto ili mi se samo čini. Okej ima i drugih. Pa da, nisu više siroti kako smo se mi znali zlobno veseliti. Bilo nekad, danas smo mi bijedniji, unutarnji dug, vanjski dug, isforsirana Kuna, ali, još uvijek imamo Das najljepfa obala Digići buju došli za par dana i njima se, uglavnom zbog znatiželje prema trendovskim krpicama srednjeg sloja feragosta, najviše veselim. Jedna Talijanka je već tu ali ona je ionako uvijek tu pa više nitko na nju ne obraća pažnju. Svi oni smjenjuju se na plaži kao nekakva gusta masa koja se naguruje pred obalom po nekoj zamišljenoj specifičnoj težini. Bilo bi najbolje da dođe bager i nasipa novi red šodera na postojeće ležače kako bi se napravilo mjesta onima koji još nisu uspjeli naći mjesta, pa da se ovi odispod malo ohlade za to vrijeme. Sunce žeže, no nitko ne uzmiče, naprotiv. Niti ciriška konferencija o raku kože nema utjecaja na njihove stavove i stajališta prema suncu. Da ne bi samo uskoro tražili nekakve etničle enklave i slično. Nikad se ne zna, tko previše vremena provede na (hrvatskom) suncu svašta mu može pasti na pamet. Opet mi se vrti. Idem u krevet. Zvoni telefon. U Bratislavi je kiša. Teta je pred televizorom cijeli dan. Kaj ću joj ja.

Eastar; Vinea i Beherovka
- 14:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.07.2004., subota
Rain Free zona i posljedice kasnonoćnih pretjerivanja

Ovo nije normalno, valjda su ljudi pomalo počeli kužit da sunce ovdje stalno sja. Ne razumijem se u meteorologiju i druga narodna vjerovanja ali jasna mi je jedna stvar, ovaj komadić obale ukrug nekoliko kilometara nije zidom odvojen od ostatka uzgibane mase sivih oblaka koji povremeno prospu munje i gromove i potjeraju ljude domovima u potrazi za kontinentalnim ferijama tipa stubaki ujutrom, kino navečer. Nemre bit, ali ipak, čini se da smo dobili rajsku obalu na privremeno korištenje. Istina, ovdje je inače velik broj sunčanih sati i ugođaj je usporediv tek onom nekih otoka istočnog sredozemlja ali doista smo ispali povlašteni i uopće se ne žalim. Jučer sam se na večeri kod susjede koju kao što sam rekla nisam vidjela godinama, pobrinula da tako ostane i slijedećih nekoliko. Na buzaru je pozvala i malca koji joj zalijeva vrt. Kako sam pri pljuckanju školjaka i ja dogovorila s njim isto za bitno manju sumu, stvorila sam si barem privremenu neprijateljicu. Ko joj kriv kad na večeru poziva vrtlara. Mali sigurno ne zalijeva samo vrt. Po povratku kući sam se srušila na ružmarin pred ulazom. Kad sam došla k sebi mjesec je već napravio dobar komad puta pa sam bez previše dumanja otpuzala do kreveta. Liječnik? Prvo ferije. Onda ozbiljno.

Sunshine Struggle; Ananas juice, Depaz, Led iz trokutastih modela nije obavezan
- 12:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.07.2004., petak
Snebivanje nad prošlošću i što sve stane u gepektreger ženskog autića

Rijeka, kao i uvijek, korzo i te priče. S Barbarom sam u Bonavii popila capuccino i ustanovila da imamo zajedničkog poznanika. Na jednom sam se tulumu prije par godina malo šlatala s njim. Bio je neki Jazz festival, bilo je ljeto i jednostavno mi se htjelo. Ipak, na vrijeme sam nanjušila da je jedan od onih uvijek dobro rapoloženih, vječnih klinaca koji su mi pasali za ljubavnike, ali ne i za posao ili ne daj bože odgajanje zajedničke djece. Makar mi je uvijek krivo zbog toga jer on je pored mog motoriziranog macana bio rijedak primjerak zbog kojeg bi mi se noge odrezale kad bih ga čula ili vidjela. Barbara je ugasila cigaretu i počela cmizdriti kao iz vedra neba proklinjući svoju brzopletost. Kad su imali devetnaest godina, željela ga je samo u krevetu, a on je bio zaljubljen i htio je sve polako.Ona se za nekoliko dana vraćala u Rijeku, on u Zagreb i nije željela čekati. Prošlo je petnaestak godina i onda ga je vidjela na Korzu, već blizu četrdesetoj gotovo da nije izgubio ništa od šarma tinejđera, a i izgledao je sav napet od vježbanja Uglavnom, Barbara je skoro pala na rit. Sjeli su na kavu, već je bio rastavljen i s dvoje djece, a ona se već zamislila kako bi mu nadoknadila što mu je davno trebala dati kao i majčinske instinkte koji bi s tim išli u paketu. Kad koj je smijući se preplanulim licem nekoliko puta jasno odgovorio da osim za jednu noć, zapravo i nije njegov tip, pitala ga je što je bilo onda, a on je tek odgovorio – bila si. Ustao je i odšetao prema autu, mašući privjeskom za ključeve. Nije mogla vjerovati u kakvog se samodopadnog mamlaza pretvorio. A bio je tako fin i drag dečko. Mudro sam joj rekla da je to stvar gledišta i pozvala je na zajednički shopping u robnu kuću. To najbolje liječi, no ne u njezinu slučaju. Otišla je kući, popikavajući se u visokim petama a Lanetta torbica joj je stalno ispadala iz ruku dok je tražila mobitel da nazove seksualne tješitelje i maramice da obriše fluorescentnu ljetnu šminku. Dok je odlazila niz ulicu, pomislih da nema ljepše i nesretnije žene u gradu. No, to baš nije bio moj problem, iako joj nisam detaljno opisala moj odnos s njim. Čovjek ne bi vjerovao što sve stane u lavića. Dvije gajbe piva, dva badića i nekoliko ženskih torbica na sniženju. Pive su ako naleti neki komad. Torbice su za mene. Badiće ne treba objašnjavat. Od čega ću živjeti do kraja ferija samo dragi bog zna.

No Problemo; Sok od rajčice, agave, Tekila, Bourbon
- 00:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.07.2004., četvrtak
Raspašoj prvih dana ili lako ćemo kad ostanemo bez love

Imala sam pravo. Djelomično, jer vrijeme ipak nije potpuno bezveze. Kuka moja mama, kuka stari. Žali se prijateljica iz Stockholma, tuguje bivši iz Barcelone. Dvadesetsedam poruka u tridesetosam sati, u kojima ama baš svatko jasno kaže da je vrijeme za kukac i da je jedino vrijeme da se što prije vrate kući. Nemam tih problema niti briga jer uvidjevši sivilo nad horizontom bacila sam par stvarčica u auto i umjesto kuće uz obalu odlučila dva dana ostati u Rijeci. Nisam požalila jer saznala sam krajeve nekih nedovršenih priča i pokupovala ono što se u Zagrebu nisam usudila. U Zagrebu mi ne bi palo na pamet brzinski dirati nepoznate ljude, kao što sam u Fiumi gladila prepone tipu, a kojeg sam nakon nekoliko rundi skinula u Svidu. Nitko nije vidio ruku ispod njegove White Sails jakne. Ujutro sam se probudila s neobičnim osjećajem da se ništa od toga nije ni dogodilo. Razdoblje od šanka do hotelske sobe nije postojalo u mojem sjećanju, baš kao ni lice lokalnog mahera kojeg sam besramno dodirivala naočigled svima. Sjećam se tek da je recept te večeri bio točno ovaj dolje navedeni. Svid ili negdje drugdje, nemam pojma. Nisam valjda popila kakve tablete? Vrijeme se razbistruje. Moje sjećanje ne. Pitam se čija je Uniballka s rokovnikom punim konfuzno ispisanih adresa nepoznatih mi ljudi. ostala u sobi 121. Već sam počela s orgijama. A i novčanik mi se ispraznio, po običaju sam velikodušno poplatila sve runde. Tip uvijek može reći da je dobio punu uslugu. Pomalo osjećam gađenje. No, ne zadugo.

Black Banana; Chiquita sok od banane, Bacardi Crni, za ukras staviti krišku banane uvaljanu u smeđi vanili šečer, led izmrvljeni.
- 00:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.07.2004., srijeda
Putovanje ludom radovanje no nije baš tako jer na kraju je ipak voda

Uvijek vas pokušavaju dohvatiti na sve moguće načine, naročito kad im niste pri ruci. Imala sam jednog šefa koji je najviše volio zivkati me vikendom i objašnjavati mi kako bi ja za svoju plaću, koju nisam prmila mjesecima, trebala u poduzeću biti i vikendom. Kad je treći put nazvao, u ponedjeljak nisam došla u ured, a on se pojavio pred mojim vratima zajapuren i sas stavom kao da mu ja praćkom razbila prozor. Što vi mislite, ja velim o vama ništa. Marš na posao, ja njemu marš u o onu stvar. Dok je on mene lovio, moji dečki su mu odnijeli uredski naslonjač i vitrinu obućeni kao dostava. Danas je stvar nešto drugačija. Imate li svoju tvrtku u usponu, morate biti na dispoziciji, jer se slanje u materinu ne doživljava kao poslovni benefit. Nema Kamenjara doo kojem biste mogli natovariti krivicu. Baš kad sam htjela isprobati sve mogućnosti dotjeranog motora, počeo je zvoniti telefon, tek što sam izišla iz Karlovca. Prekinula sam pa preusmjerila poziv Dijani dok ne stignem, e sori pa nemrem sad smislit slogan za prvi hrvatski..Blenda mi frajer iza, vidi da telefoniram. Murja, ti jarca i to u nekakvom opasnom autu. Ne smem pričat u autu, spuštam telefon i prebacujem na hands free. Nisu me puno zafrkavali, uvjerila sam ih da sam si popravljala kosu, a na kraju smo popili kavu u restaurantu na putu i ispalo je da su zapravo nekakvi daleki rođaci po mami. Murja, rođaci. Koji podatak! Kao i obično, zaustavila sam se u svakom mjestu uz obalu, kupila jedan crni Arena jednodjelni, kremice, bocu crnjaka i dvije čaše da ih barem imam na stolu kad dođem. More se ljeska, navirujem se preko ruba ceste odgurujući se od poda ispod gasa. Ništa mi više nije teško.


Dr.Feelgood; 2 Dcl crnjaka, 0,1 Pelinkovca

- 16:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #
06.07.2004., utorak
Psihološki profili imaju svoje lice i naličje kao što Jarun ima svoje dnevne i noćne

Paranoja mi nije na kraj pameti ni u najstresnijim situacijama, niti ne želim postati dio općeg trenda psihološkog profila u biznisu. Sutra idem na moreno i nema smisla da idem s brigama na ramenima pa sam sveo odlučila istresti na sastancima muškog kluba kojem sam maskota. Jednom sam, sudjelujući slučajno kao prevoditeljica na partiji golfa upoznala neke zanimljive tipove i odigrala s njima belu za okladu. Ispalo je konačno da sam bolja od svih u bodovima i od tad svi imaju respekta prema meni, a za nagradu su me proglasili neslužbenom i jednakopravnom počasnom članicom muškog kluba skraćeno S.S. što nema nikakve veze sa zločinačkim odredima iz drugog rata. Iako pojedincima u klubu i nije najdraže što ih moram gledat dok se oblokavaju i sasvim politički nekorektno šlataju osoblje meni je tu bolje nego sjediti sa sidewindericama diplomatskog zbora i olajavati ljude koje niti ne poznajem, uz preseratorsku Canastu, kakti domaće kolače i konfekcijski liker od višanja. Dečki su mi po izlaganju rekli; Banana ti si luda, netko ti smješta. Najprije sam pomislila jarca mi smješta, a onda zaključila. Ljudi su ti u Hrvatskoj dobri dok ne postaneš malo bolji od njih. I onda se od prijatelja i kolega pretvaraju nu tajne mrzitelje. Od kad sam posao preuzela K, jer nije bila u stanju od L & kompanije ostvariti rezultat, događaju mi se stvari ravne onima iz mašte Jima Profita iz istoimene serije. Paranoja zvijezda vodilja? Kaj god rekli bi u Zagrebu. Idem spremat stvari. Sumnje ostavljam u gradu Nek se svi lijepo slikaju. Na Jarunu i uz njega.

Road fuel JStrawberry Juice, Gin, Vodka
- 22:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #
05.07.2004., ponedjeljak
Što dobijete u Inbox nije uvijek posao i gnjavaža, može biti i nepoznato

Telefon jedan drugi pa onda mail tko zna koji po redu. Pred očima mi je zatitralo kao od najteže droge, proglasila sam svoju nesputanu kreativnost, bez ograda i dobila feedbac koji tek zaređeni doživljavaju kao božju objavu. Najednom mi je sve bilo kristalno jasno i čisto. Više ne pospremam stol, a u napadu kreacijne koristim instiktivno odabran pribor kao što su olovka i teka koje racionalno ne bi odabrala nikad ali u kreaciji su alfa iomega, ispunjenje praznog. Ušutkujem prijateklhjice oko mene, koje su došle nakon što je htina pomoć otišla i ignoriram ih kao poludjeli Van Gogh, tepam si ja, pri kreaciji. Nemam skrupula, nemam ograda, kreacija je jasna, tek kad pregovaram potrebna mi je čista glava, zauzdane emocije, nesinestezirane informacije. Biti manager i kreativac istodbno nije lako, pogotvo kad se morate brinuti sami za sebe. Cuga i kreacija okej, ali ako na sastanak odem nakresana pa nisam si baš pomogla. Znam da ovaj pad u nesvijest nije prsnuće žilice u mozgu već znak. Vidjet ćemo kakav. Ali sad fakat nekaj trebam popit.

Signs; Sok od Agave, Tekila, malo 51-ice za boju
- 18:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #
04.07.2004., nedjelja
Pucačine, pršut i još neke moje koještarije

Već sam narezala tko zna koju šnitu i već vidim kako ću se ponoći dizati po vodu. Pa nemreš ga prestat jest! Pršut mi je otprilike ono što je narkosima dop. Pa fakat ga nemrem prestat jest. Povukla sam ruku da dohvatim maslinu i onda je krenulo. Razbila sam šminkersku lampu kakva se poklanja arhićima kad diplomiraju, prolila sam cugu po Facconableovom katalogu za proljeće jesen i pala sa stolca bježeći od gastronomskog užasa koji je uslijedio po stolu, stolcu i parketu. Dobro da sam na vrijeme maknula diskete. Kasnije sam vrtila po kablovskoj, Star Trek mi se ne gleda, pa sam počela čitati La Sableovo Doba pa odustala i zahaklala se na Internet. Skinula sam neku pucačinu pa se nisam mogla odlijepiti do dva ujutro. Ono, glavna junakinja ima štosdenfere veće od mojih, dva gana i puno alijena za napucat, a nije ona dosadna Croftica..I tako mi prođe vrijeme. Zabavno je ali ne razumijem kako Tiho po cijeli dan visi na kompu dok sa zvučnika dolaze eksplozije i rafali. Moram ga nazvat ovih dana da ga pitam to i neke druge stvari. Naravno, nakom pucanja sam ogladnila pa sam se još malo bacila na pršut. Nije mi se zamjerio čak ni kad sam zamislila da je pršut nezemaljski, onaj kojeg sam malo prije umlatila u Inside Invasion. Sreća nemam visoki tlak. Ali sad sam žedna! Dižem se u osam. Samo jednu cugu pa na spavanje. Još je sasvim malo do odlaska na more. Da bar imam neku podvodnu pušku igračku, pa bi odmah otišla u lov na morske aliene!

Squid Squad; Pola Camparia pola Curacaoa
- 00:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.07.2004., subota
Pa jesam smotana nije istina ne znam kako

Danas sam trebala nazvati jednog klijenta ne jer je red već zato što smo se tako dogovorili i već kasnim dva sata. Dlanovnik jeb zvonio već ranu ujutro ali sam ga izignorirala jer sam bila uvjerena da je danas petak. Tako mi i treba kad sastanke dogovoram za subotu ujutro. Trčim po kući, oblačim se pa onda to isto svlaćim jer mi crni grudnjak ne ide ispod prozračne svijetoplave majice kao ni tange ispod bijelih trofrtaljki. Koji mi je danas, bacam sve na krevet na kojem su stare Erotike, video i audi kazete, najlonke, gaćice, cigarete, daljinski upravljači, prolivena neskava, laptop i sve ono drugo što moj rajski krevet čini tek pomalo krevetu i dosta nalik radnom stolu i vadim ono što mi je pri ruci, Andersonovu traper košulju i bež hlače, navlačim sažvakane K Swissice i trčim stubištem dolje jednom rukom bacajući kavu koju sam za ovu priliku natočila u ispijenu limenku Pepsi Cole u susjedov koš i tražim ključeve od auta. Naravno da su ostali u stanu. Bježim ponovo gore pa natrag. I tako će biti cijeli dan, već osjećam. Vani je sunčano, meni je panično. Zvoni mobitel, prekidam liniju. Zvoni i drugi, radim isto. Od kud mu moj privatni broj. Nije klijent, stara je. Pita za kornjaču.

Funky Bubbles; Pepsi Cola, Jagermaister, Vecchia
- 12:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.07.2004., petak
Kalifornijski feferoni i promjena mišljenja

Kad sam bila mlađa užasno su me živcirali bendovi poput Red Hot Chilli Peppersa jer niti su bili dovoljno One, Two, Three, poput Ramonesa, niti dovoljno đđđ đđđ kao Danzig, ni intrigantni kao Henry Rollins, a niti su baš bili ni nekakvi MC-i sa svojim njakavim recitacijama. Naravno, bili su i sasvim blijedi u usporedbi s šizofrenim fuzionistima iz Brooklyna - Beastie Boysima. U međuvremnu su narasli i kad danas slušam bistiće zvuče kao nedorasla dječica, dok su se RHCP razvili u pravi bend iako su skoro stariji i od onog Jeggera kojeg se sjećam. Nije to baš moja glazba ali jednostavno je ne mogu ignorirati. Više volim nekakvu bossanovu ili Sade Adu, ali za paprike mi je tipično da danas ujedinjuju web managere i skatere, olinjale rokere i šminkere. Kad se za tko zna koliko godina bude radila statistika generacije ispast će da smo svi slušali red hote, brijali po webu i bajkovima. Pojednoptavljivanje nije istinito ali daje načelnu sliku slabe rezolucije. Kod nas danas nema ničeg osim sjećanja na osamdesete i cura iz Lolobrigide koje evociraju neka prošla vremena kad je glazba bila savršena, a ljeta blještava toliko da se više ničeg ne sjećam.

Cruel Summer: Ledena kava, liker od banane, i kap Frangelica!
- 12:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #
01.07.2004., četvrtak
Pretoplo je za rad ali nema mi pomoći ni izbliza

Klima radi, pa mi u stanu samo fale kuke za meso i svinjske polovice da se klate. Usprkos svemu i dalje me puca osjećaj da nije vrijeme za zafrkanciju jer tek idem službeno na godišnji, a u takvom sam zaostatku da bi bez prestanka mogla raditi do sredine listopada. Zato i nosim posao sa sobom. Danas sam bila u Billi i uzela nužnu opskrbu. Hrane imam još iz Mađarije i potrajat će do trećeg svjetskog ,no nedostaje mi teške vode. Da vidimo, dvije Finlandie, Balić odležani pa onda samo jedan, Ramazzoti, Maraschina ima i u mojem selu, Orahovice isto, dva Pelina, Tequilu mi je obećala Ana, a iz Zagreba nosim i jednu Posolskayu za svaki slučaj, ma to bu dost za prvu ruku, a ako i ponestane uvijek se stigne do grada. Samo da na vrijeme stigne pinka od B, da ne bi bilo kao prošle godine, odem na more, a honorar je došao kad sam se vratila u Zagreb. Okej. ove godine imam nešto ušparano pa neće biti toliko loše. Samo da se ne zahaklam na neke komade jer onda zdravo i posao i sve. Cuga može ali tulumarenje će biti skromno. Sad idem to sve napistai a onda se bacam u nove slogane sve do iza ponoći. Kako biste u jednoj rečenici napisali nešto što će na televiziji ljude napaliti na kupnju foto aparata? Osim cuge, ponestaje mi i ideja.

Missoni's Choice Maraschino i Ramazzoti pola pola i puno nalupanog leda
- 20:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>