| < | kolovoz, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Linkovi
www.blog.hr
www.blog.sk
www.weblog.ro
www.u-blog.net
www.xanga.com
www.dietblog.org
www.clagnut.com
www.blogger.com
www.blog.com
www.mojblog.com
www.blogtree.com
www.blogwise.com
www.blogwars.com
www.samizdata.net
www.blog-irish.com
www.bigfatblog.com
www.biblioblog.com
www.ablogslife.com
www.loiclemeur.com
www.blogherald.com
www.bananablog.net
www.blogarama.com
www.rightonblog.com
www.atlanticblog.com
www.blogofdeath.com
www.harveypekar.com
www.gtabloggers.com
www.scienceblog.com
www.bostonblogs.com
www.blogblogblog.com
http://blog.forwriters.org
www.worldmagblog.com
www.corporatism.org/blog
www.theweblogreview.com
http://alcoholic.blog.excite.it
www.sciencefictiontwin.com
www.mikeblog.blogspot.com
www.absolutely-fuzzy.com
Sreća
"Ne postoji sreća, tek njezini izdanci.
Za čupanje se moramo pobrinuti sami."
Anonimna japanska pjesnikinja,
Hokaido, XIV stoljeće
Hana Novakova
banananita blogressum
novakova_hana@yahoo.com
sezonsko sniženje
Ruže, pustinje i druga grozomorna glazba
- 18:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Jel vas nekad ulovi strašno gađenje prema oblicima, bojama ili glazbi bez ikakvog posebnog razloga? Dušomaseri bi odmah rekli to vi samo mislite da je bez razloga. Narafski. Tko je rekao da su pravnici ti koje treb objesit gadno je fulao. Prvo psihologe. No ko ih sluša ili još gore plaća, jadna mu psiha. Dakle, slušam Stinga i po stoti put zaključujem, nemrem ga smislit. No ipak nemre se reć da je čovjek bezveznjak. Svjetska faca, svira, pjeva a bome ponekad i odglumi. Čak sam čula da je i ugledan član zajednice, daje dobrotvorne priloge i slične stvari. Bez obzira na sve, čovjek mi je iritantan za poludit. Nema grede, dečec očito zna posal. Nije to zato jer peva malo preveć svira bečki za moj ćef..Valjda mi taj ide uz one prilike i likove koji, kuiš ono kuže spiku ono Sting i to. Srećom, ja ga opće ne žimku i libo me micica. Istina bog, još uvijek je mila majka prema Celine Dion iako bi mi sad kužači spike kožu oderali jer kak opće to morem uspoređivat ali zviždukaj ga bez bukovca. Ima ih još, kao naprimjer Talking Headsi i slične kvaziintelektualne gluposti koje počivaju na funk hipnozi tejkmitudrivrrrrrr pa onda isto proglase mesijanstvom. Valjda zato jer su nekog krstili u rijeci. Je. Nekak mi se još uvijek čini da je preveć radničke klase vikendom ide u Londru na brzopotezne tečajeve kužiranja spike. Prije ih je barem bilo manje. S terase pedeset metara dalje na kojoj se nakotila bratićeva rodbina sestrične haustor dalje završava kazeta. Još samo fali da netko izvadi Bitl'se i odo ja počinit samoubojstvo. Dajte ljige i jeftine mjuze. Opustite se malo ljudi. Barem na moru. Prefriganci iz iznajmljenog kombija vade kofere s kazetama i akustične gitare. Već naslučujem da bu neko pijan večeras fingiral flojde. Kopam po ormaru da nađem The Dark Side of the Moon, ne bi li se spasila zavijanja postsezonskih provinsijskih sveučilištaraca u postpubertetu. Opet sam se poslkliznula. Sreća je bila u tome da kad sam došla k sebi bio je skoro novi dan a hipi komuna iz predgrađa zaspala je satrta domaćom komovicom i vinom. Obukla sam japanke i trk u dućan dok još nema ljudi. Rujan je na vratima, treba se opskrbit. Dark Side: Unicum, Kozlovićeva komovica, kriška mandarine za ukras. More i bez ledare, bitno da gori. |
Ponedjeljak dan za zamotuljak odnošajno nemam inspiracije
- 08:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Oborila sam rekord, od jutra sam na zelenjavi pa mi sumrak izgleda osobito znakovito. Sad kužim kak je luđacima. Svugdje vide znakove. Veli mi R. da u njezinom uredu neki čak printaju moje tekstove pa se unašaju nosom u neštivo da se prep'znaju. Da nađu znakove. Ej pazi ovo, škvadra ovo printa i proučava i traži znakove. Normalni ljudi vide samo saobraćajne znakove, a oni kojima se gospod obraća, vide ih svugdje. Mali veli da on od osobnog tumačenja znakova stvara priče, ali da zapravo u njih baš i ne vjeruje. Tako je to s piscima. Imaju vremena tumačit ono što nije potrebno. Dajte meni takav posal. Pokrstit ću i koze, ne samo jarčiće. Izvana se čuje galama, eksplicitni sadržaji u oblačićima te opisne pridjevenice. Neke situacije prepoznajem iz meksičkih sapunica. Dernjaju se klinci pred ogradom jer su spazili da je El Bananita opet u mjestu. Banana se šlata, na-na-na-na. Nego kaj da se šlatam. I šerafim. Budem i s vama kad odrastete. Ako. Sanitarium: Razrijeđivač, solna kiselina i benzin. Kad klapa pod prozorom počne njurgat, zafitiljit kroz poništru. Bez leda. Onak strejt. Poslije s kolegicama na kavu i konjicu pa prepričavat zgode u slikovite detalje. Pa opet; Ruke u zrak nemoj stat! |
Finale nad finalima i tako dalje do slijedeće velike predstave
- 15:19 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Ljudi se skupljaju u klubovima jer manji su imbecili ako ih grupno proglase imbecilima. Kad vas solo proglase imbecilom, odgovornost je veća i nitko drugo vam ne briše zahračkanu facu. Naravno, ovisi i o tome koliko možete pretrpit uvreda i podsmjeha, odnošajno, ako ste slabijeg integralnog sastava, koliko se dugo možete pravit blesavi. Jer zamor materijala puca i otporne muškarčine s prstekima pri tipkovnici na gotofs. A kamoli nebi kalkulante, spekulante i druge bezvezante. I ziheraše, pardon. Kerovi karavanskog kompleksa i dalje tule. Malo su istina bog promukli, ali to je ta Veze I Poznanstva tarifa. Ak se tarifa blogiranja još malo smanji, ostat će bez glasa. I teksta. I kaj su onda? Niš. Kaj su i bili. Ima grup'sanje i svojih prednosti kad nije vezano uz dot.blog škvadru. Ukoliko pripadate zdravim primjercima muškog roda koji osim žgaravice od nemara, zasluže i par kila plavih šljiva od akcije onda pripadate današnjim rukometnim herojima. Skromnost i organizacija. To vas ja pitam. A ostali u svoje memljive sobičke i bacit se na gradivo. Svaki početak je težak, poglavito prvoj generaciji koji znaju nabrojat svo pokućstvo u kući, a da im za to ne treba kalkulator. Hlađen najnovijim vent'lat'rom. Počinje tekma. Idem kod dosadne susjede jer mi je obećala saštrikat pulover za zimu, pa dok uzima mjere bum si bacila oko na telkač i njezine kolače. Oflajn. Overendaut. Za danas. Zig- zag, rukometaaa!!Hm? Golden medail: Metaxa, sokos portokalis |
Razlika između beta testera i alfa mužjaka ili citemiseba na lizalicu
- 12:24 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Naši lijepi galebovi su za zagrebačke žonfulje oduvijek kak ti druga klasa, jer imaginativno pozicionirane zagrepčanske flojzice predobar su materijal za naše lipe Dalmatince. Talijani, da, a Dalmoši ne? Kaj god, pa mi smo iz fine familije. Nakon godina u kojima se ljetna kopulacija odvijala po grmovima s ustima punim talijanskih mortadelica, naše su se fine curice ipak poudale za Dalmatince. Sad se prave fine i čedne, a sve imaju priča iz ormara da bi bez imalo truda mogle posramit noćni satelitski program. Dalmoši ne skrivaju da su haračili sve kaj su stigli od Španjolki do Ukrajinki. Naprotiv. Zašto se onda one skrivaju? Zato kaj su fine i samozatajne kontinentalke? Brus! Kak to da se curke s gadnom prošlošću uvijek dobro priudaju. Valjda je riječ o urođenom talentu. Bit će da ih ili nitko nije htio ili su porijeklom odonamo pa biže ča same od sebe. Sad kad je i nagibni vlak kao zamisao otišao na remont, ostaju nam dvije varijante, rollercoaster do Dalmacije, on je valjda manje opasan ili trajekt za digičiju pa kom opanci kom paćotice. Nemam nikog u Dalmaciji. Valjda su mi zato tak ušeč. Sjedim na obali, jedem sendvič i punih usta naglas radim statistiku dobrih komada na plaži. Dvadesetsedam od jedanaest ujutro. Broj je nažalost u dnevnom opadanju. U sendviču nije mortadela nego posebna i lajt majoneza. Zato sve curi sa strane jer je lajt. Trebala bi levitirat. Sva sam od majoneze a digići i dalje mašu i deru se ćaobelaaaa!! Pa zato i uspijevaju, uporni su pa makar i s krivim nogama. To im je dodirna točka s Dalmošima. Našim kontinentalnim frajerima je pak najveći seks kad ih komp ujutro pozdravi s citatom iz nekog filma. I onda kuiš ono, drajveri, klokanje i flaksanje..Bože oslobodi. Paradise Train; Da ne fuliram, kupite mađarsku tetrapak sangriju, zagrijte ju i dodajte ekstra cuge po vlastitom odabiru. Ak možete stavljat vegetu u svako jelo, bolje niste ni zaslužili |
Težak dan u malom mjestu ili kako sitnice čovjeku pokvare raspoloženje
- 14:20 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Koja muka. Danas sam u depresiji. Ne mogu vjerovati da nisam u stanju zadovoljiti očekivani standard. Grozno. Strašno. Užasno. Banana daj razmisli malo..Ne, ne, aaah! Posrćem, padam u agoniju u kojoj rušim sve sa stola uključujući najdražu šalicu, pepeljaru iz Istambjula, Davidoff Orient skupa s Bena Bena fajercajgom, dvostruki špil jednom upotrijebljenih Pjatnikica iskopanih iz smeća Grand Royal Casinoa u Monacu, Monte Carlu ili već negdje gdje se zabavljaju plemenitaši i oni mrvicu bogatiji od mene. Srušila sam i stolnjak sa špagetima di Lido, ma ne lažem, nisam se drogirala i nisam pila. Odletila je i vaza sa orhidejama koje sam si shodno raspoloženju zataknula u napola razrezani q-pack. Ne znam! Ne mogu pronaći rješenje. Bacila sam i olovku i gumicu papirnati zadatak u smeće. Ne mogu više. Konačno, glava mi je klonula, bradom sam udarila o lim jer i stoljnjak je završio u ružmarinu i jedino što me dijeli od samoubojstva je odlazak u garažu po sjekiru. Kako ću to izvesti, pomislih, a onda sam se sjetila da moja garaža ima duhove i da mi se tamo ne ide. Slinila sam po stolu, a onda mi je odjednom sinulo. Pa da! Prvo slovo znam, šest riječi. Vodoravno. I okomito. Kakav je to jednostranični križ. Pa ipak smo mi katolici a ne neki tam. Ajme kako sam se nasekirala. Kao cjepanica pred paljevinu. Ne bum više nikad skandinavke rješavala. Crosswordz: Malt whiskey, mlijeko i zmiksane banane |
Taman kad sam mislila mir na svijetu, krepao televizor i ostavio me ucviljenu i samu
- 14:19 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Neke stvari jednostavno ne primjećujete dok postoje. Veli jedna stara, bog da imal pa nemal. Točno tako. Stari Grundig nije rekao niti odlazim i već ga nije bilo. Rođen 1978godine, fino je poživio, no svemu njemačkom usprkos kfaliteta dojde kraj. Nema beda, sjedam u auto i vozim do Rijeke pa u robnu kuću. Samsung? Kaj će mi televizor da mi ide uz mobitel ionak bum za par mjeseci išla po svemirsku Kyoceru. Šalim se, moš si mislit. Na koncu sam rekla dajte mi najmanji, ipak sam ja na godišnjem znate pa ovo i ono. Sony, mali a skup kao vrag. Na novom televizoru gledam spot od bivše spajsice, ful izgleda kao najava novog James Bonda tamo vrlo ranih sedamdesetih. Emma Bunton se zove malecka i samo čekam kad bu odnekud zviril Eric Bandaranaike i naručil stirtnotšejkt. Hiđastsmajld.. Australian Queen: VB, Old Hobart. Popiti, ne tumbati! |
Bizarna brdska prehrana, stare serije i skoro ledeno kotarsko jutro
- 14:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Mesna salata začudno me podsjeća me na agenta Coopera u lovu na puhove valjda zato što kavu srčem iz metalnog lončića sjedeći na panju. Prespavala sam u brdima više zbog straha da mi na put ne skoči ono nešto iz šume što izgleda imam i u morskoj garaži, što god da se to iz nje onaj put čulo te vidjelo. Ovo je zapravo bila sasvim dobra ideja.Na moru je oko trideset a ovdje jedva prijeđe dvadeset stupnjeva. Nisam gledala na termometar, ali otprilike mi se tako čini obzirom na količinu obleke koju sam izvukla iz gepeka za ovaj hladnjikavi krajobraz. Ne samo da se čujete kak dišete već čujete susjeda kak hrče. Maglica se vuče vrhovima borova.Kakva začudna i slikovita manirističko kriptična intertekstualnost krajobraza. Pače. Hoda preko dvorišta. Ah. Fuckaduck: Poredati sedam najdražih vrsti votki prema specifičnoj težini. Dodati đumbir. |
Vožnja natrag i kako sam se skoro skršila u provaliju na prastaroj cesti
- 14:36 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Odlučila sam se vozikati starom cestom sve ne bih li negdje zamijetila kakvu dobru priliku za klopu. Restorani usput su prazni, a na pauzi puta mi se ne jede solo, pa sam malo kopala po novom Samsungu (6900 Kuna bez PDV-a, jer dućan je dućan, oglasnik je dobar ali Jozo uvijek ima dva tri jedva korištena samo za mene). Pozna on veli, ljude koji doslovno svaki tjedan kupuju novi. A kako sam ja ta koja obično uletim tjedan kasnije, naletim na duplo manju cijenu a sa displaya još nije skinuta ni folija. Veli Jozo da dođem slijedeći tjedan da su mu obećali neku svemirsku Kyoceru. A niš od tog, barem slijedeća tri mjeseca. Konačno sam iskopala Lovrin broj u imeniku, zvrndam ja nema signala. Pa normalno kad tamo prebivaju samo medvjedi i puhovi a oni ne nose mobitele. Onda mi je objasnio. Lijevo, lijevo, desno, lijevo, desno, desno, lijevo pa desno. To njegovi brđani možda razumiju ali meni nije bilo niš jasno pa sam ga zvala još jedno tri puta, svaki put kad je auto zarondao medvjeđom stazom, a na vidiku nije bilo ni kraja putu, ni traga životu. Valjda je tako bilo i digićima kad su zalutali u ove krajeve. Rata kao da i nema. Pa normalno kad nemaš s kim ratovat. Oni u ofenzivu protiv crnogorice. Valjda su pod zadnje i sami počeli tulit U gori raste zelen bor. Vozila sam se do raskršća ispod kojeg je s lijeve strane bila nagla strmina pa nekakva provalija u koju sam se skoro skršila jer sam pametna kakva jesam htjela parkirat ne gledajuć kamo se nastavlja prostor izvan puta. Kad sam zakočila skoro sam ostavila maskaru na vjetrobranu. U krasan goranski lonac! Di je ta njegova brvnara! Mounties: Borova rakija i čaj od Imele |
Dugo sjedenje, prospavano popodne, miriše Zagreb ali more me vuče natrag
- 18:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sjedim za stolom, trijebim mrvice od kruha proteklih obroka kažiprstom lijeve ruke. Danas mi se niš neda, jučer smo predugo ostale, pa sam prekasno ustala, a već sam trebala krenut natrag, a ne ide mi se, aide mi se, a ne ide mi se, aaa.. Glava bubanj. Telefon. Hana, dušo pa kaj nisi došla na čaj kad si već u Zagrebu, pa ja sam mislila da buš uzrela one cekere i suncobrane i.. Okej, budem, velim tek da je se riješim pa opet blejim u stol u postalkoholnom kljucanju. Uzimam karte pa slažem pasijans što je bolje od honorarnog slaganja cigli i s rodbinom pa u mislima odabirem Moschino, D&G-a i Gucci krpice. Nije mi se više dalo blejat u prazno, pa sam isključila sve elektronske izmišljotine i odabuljala na krevet. Umjesto ovaca brojim cipele po cjenovnom razredu. Od nedajbože najmanjeg pri zagrepčanskim trgovinama do onih s nekoliko nula na otocima diljem planete. Špičoke s trakicama iz Milana, salonke iz Pariza, mokasine z Amerike, sportske z Austrije a u Zagrebu sami opanci. Svijet ima Italiju. Hrvatska Dubravu. Ja krevet i mirnu savjest. Lijepo se spava kad se potroši par somova na cipelice. Probudila sam se jer mi se učinilo da nisam zatvorila vodu, a kad ono kiša! Vraktizagreb. Onak bijesna stala sam se spremat natrag. Gle ovo, more mi je već postalo natrag. Moremibit. Hm, koje cipele da si zemem za tam? Fetish: Porto, sok od kupina |
Početnička tročetvrtinka ili to još jedan razlog za lokanje do besvijesti
- 18:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Tri mjeseca kad prije. Ma to nije ništa za cjelovitu sliku, da je tri godine, onda ajde. Al' bit će. Danas bi bio red da si malo dam lufta pa osim šljake i razvlačenja po kupaonici kao i dvije minute dnevno koliko sam si dnevno zadala za pisanje ove prisilne radnje, konačno pročitam i što tko to piše i što to drugi pišu. Nakon što sam popila litru filterice i četiri aspirina za pulsirajuće sljepoočice, jer baka je opet dala Hvaleuški da joj pripremi liker, sjela sam za susjedin lap (kojeg je pametna mala dofurala kod mene da ne irca s komadom iz stana, jer joj je pogani otac, fizionomijom nalik opakim rodoskvrniteljima naučio čitat histori fajle), pa stala razgledavat nebo interneta i tko sve po njima pušta indijanske signale.Ajme iznenađenja, zar toliko ljudi pišu. Krasno. Da sam znala da je situacija takva, druga bi priča bila! Vidim da se tintilinići hiperplazijski umnožavaju. Kad već nisu veliki, moraju se fotokopirat. Sretan mi trifrtalj! Sad mi treba najbenignije od svih cuga. Zovem M, na moru je. D nije. Idemo u klub. Iza teških zavjesa U kontinetalni ugođaj. Sviđa mi se Acer od male. Mogle bi se đorat. U klubu nema žive duše, stari musteri su svi pod jedrima. Ipak, možemo se i malobrojno zabavit. Bolje nego prekobrojno. Kao neki. Cerebration: Staraya Moskva, Jamnica Orange Juice, par zrna znate kako fermentirane kave |
Bolnica, spavanje na kauču i večera kod bake
- 20:43 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Bakica moja živi sama, idem prema njoj pazeć da kad ulazim u ulicu L. ne pregazim cvijeće jer ulica je ćorava, a do njenog ulaza od parkinga je preveć trave.Ne smijem se izlanut da sam bila kod malog u bolnici, jer starom nisam došla kad je skoro kihnuo od čira. Ma dobro nisam ni mogla znat, stari ima mamu, a mali nema nikog osim ujaka koji za velke nofce vrtlari po Omanu i sličnim zazubičnim lokacijama pa mu šalje konvertibilnu pinku jednom mjesečno. Ostali od njega samo žicaju potpise i fotkice, a ka dim spomenete honorara ne bute čuli ni K. Da ga nisam stavila na brigu kod svojih naplatitelja spornih potraživanja, danas bi imao burek a ne pinku. Usput, mali je dobro, samo cendra i žali se kako su knjige postale predvidljive, kako su ljudi pokvareni i kako je prošlost jedino mjesto vrijedno pažnje. Ajme, zar sam ja zbog ovog dolazila u ZGB. Pa kaj misli da je Byron? Istina bog nisam ga čitala ali tak si zamišljam da bi mogao izgledat. Leži tamo sav mokar od vode, pa hini da ga je oblio tuberanski znoj gledajuć me očima Bambija. E to sam čitala. Mislim gledala: Ili čitala? Kajveć, uglavnom, nahtkasn mu je krcat voćem i pornografijom koju skriva ispod Kyznetsove neautorizirane monografije.Prikladno. Iako mislim da je mali bolji. Pričali smo malo pa kad mi je striček frankfurt financure javil da kasnim, zgrabila sam rozaaaa torbicuuu i odjurilaaa hodnikom koji je nalikovao filmovima onog talijana znate na kog mislim, a nije Armani. Baka je napravila kolač kupleraj ali ja to ne smijem pred njom tak nazvat. Odspavala sam pol vure dok Sinn nije javio da je vrijeme za iznošenje detalja o susjedinom vrtu i zakaj nju mama nije slušala kad..Baka je izvadila svoj rosenthal za svečane prigode i donijela juhu. Iz torbe sam htjela izvadit cigarete, zaustavila se namrštena na pola puta i obiteljska večera je počela Grandma's Delite: Šipkov čaj, med, rum za kolače, vanili cukor |
Lutanje u mislima, jaka motivacija nemogućnih i šećer na kraju putovanja
- 15:20 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Vozim se prema Zagrebu pa si mislim.Karolinin je brat sedam godina radio kao programer, pa onda tri godine nije imao posla, a danas je otišao na razgovor za posao u ured gradonačelnika. Ne mogu ga zamisliti tamo, onako komotnog i sporog kakav je bio na starom poslu. Ne bi on nikad kasnio, ali kad je jednom bio tamo, radio je sve na svoj način. Ipak, različito od histerika, njegov je posao bio gotov na vrijeme bez pogrešaka. I novi će obavljat kako treba ali znam da neće bit sretan. Na starom je poslu hodao u kratkim hlačama i igrao igrice, izležavajući se na kauču s nogama na stolu punom prljavih šalica kave i kole za vrijeme pauze. Možemo li baš svi radit što hoćemo ili postoji neka sudba i zadatost kako već stvari idu u životu. Neki ljudi pod svaku cijenu ostvaruju svoje želje, no ne nužno i pretpostavke za odabrana zvanja. Tko misli kako u sebe treba ulagat pod svaku cijenu bez obzira na mali indeks zarade na istom, blesav je da se sve trese. Među populacijom visokoobrazovanih, najviše je neupotrijebljenih. Posjedujete veličanstvenu diplomu filozofskog fakulteta koja vas osim u intelektualce svrstava i u revolucionare te posebne pobunjenike opće i vrlo neupotrebljive namjene. Uz to naravno idu i tečajevi jezika u Varšavskoj te druge trice klasno besvjesnog udarničkog šljama kojem paše metla u ritici. Kad se sve zboji i oduzme pa se uloženo znanje počne pretvarat u kune i lipe, ti su autoerotični gešihteri potpuno bezvrijedni. To što oni misle o sebi, druga je priča. Ne možeš li u pinku pretvorit svaki atom novostečenog znanja, nisi zaslužio živjet. Živjela planska privreda. A na Trešnjevci nek se sagradi velesveučilište. Kad se već bacaju nofci nek se bacaju do panje. Ulazim u stan ne obračajući pažnju na golu scenu koju zatičem. Na to sam se već pripremila, mislim i ja bi napravila istu stvar. Velim im da ne obraćaju pažnju na mene i odlazim na tuširanje. Malo sam se navirila iz tuš kabine da ga vidim kako se oblači pa sam se iz bojazni da ona to ne primijeti zavukla brzo natrag. Koji apsurd, šerafe se u mom stanu a ja se moram sramit što me zanima kako je mali sastavljen. Hm, zašto im ono nisam javila da dolazim? Wannoble: Glembay, Cedevita, u kanister pa na Cmrok pozirat zamišljenom Monetu |
Sunce se pretvara u Supernovu, samouki letači, kuknjava i kaskaderi svih uzrasta
- 12:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sunce prži sve jače kako kolovoz ide kraju. Nad kućom se čuje tek luđak u letećem gumenjaku, hidroavionu zanemarive klase koji susjedima pokazuje kakvas se zabava može složit za manje od soma eura i dijelova iz garaže. Zove me mali pisac iz Zagreba, pokislim glasom veli da je slomio nogu igrajuć mali nogomet. Bilo mi je žao ali mislila sam si pa koji si biser igrat nogomet po vrućini, a kasnije se ispostavilo da su se frajeri navečer razvalili pa išli igrat na dva mala s tenis lopticom, koja je nekom megalomanu od njih bila privjesak na ključevima auta. Onak s petnaest piva u sebi, trčali su preko snage pa se mali zaletio na malu oštru stativu i tres. Nije se derao sve dok nije vidio što si je priredio. Miha kaže da su poslije izašli iz svih lokala uokolo da vide koga je to opet snašla mafijaška osveta. Sad još leži u bolnici i pita kad se vraćam da mu donesem par knjiga jer frendovi mu nisu u stanju kupit novine bez pisanih uputa,a starci su mu još uvijek na moru, a ako njima spomene što se dogodilo, dojurit će u Zagreb pa ih ne želi gnjavit. Onda je počeo cvilit da klime u bolnicama slabo rade, a ja ga pitam imaju li ih uopće. Mali gnjavi mene umjesto staraca, kao da ja nisam na moru. Znam ja da su knjige njemu izgovor, ali opet. Banana mora u kontinent. Izvana se čuje lomljava. Da ne bi ja osim u bolnicu morala i na sprovod vodenom letaču. Pogledam van. Nije on, nego je susjeda s jednom nogom u grobu opet ostrugala Volvo o betonsku ogradu. Srce mi je stalo od straha, a ona je provirila van kroz prozor kao neki gmaz i pitala – Su-se-da-kaj-sam-ga-jaa-koo? Suseda? Prvi put čujem. Ma-ni-ste! Kaj god. Cheap Shock; Vecchia Romagna, Jaffa Sirup |
Strateško bombardiranje trgovina malim apoenima s ciljem nahrane kompulsivne kupovine.
- 16:03 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Ah, došao je i taj dan. Nakon što sam se jedva oporavila od slike svugdje zazoritih besprizornika koji su na more došli hvatajući takozvanu predpost sezonu, jer nisu kao ostali da se naguravaju sa običnom svjetinom željnom kremica, tjelesa i mora. Oni i na moru dnevno treniraju lijevi srednji dio ganglije G1 u beskonačnost. Ta je ganglija naime zadužana kako bi udavili čak i one budaletine koji ih u svojem neznanju drže možebitnim kandidatima za simpatičnost. Ta dva stvora vrijedna svakog žaljenja, u penzionersko predvečerje bauljaju plažom, snatreć kako će se pronać neka jadnica okrenuta tradicionalnim vrijednostima kao što je mazohizam. U potrazi za svojim snom, oni nalaze tek ostatke ostataka ostataka, potpuno nezainteresirane i narafski zgađene. S cerekom na ustima, dok me ljetni saobraćajac gleda na raskršću, parkiram iza crkve i odlazim na western union po prekomjernu pinku namijenjenu rastrošbi. Došao je i taj dan. Payday. Brojim lovu u apoenima po sto jer sam na tome inzistirala, tko bi sve te papire i sitniše kasnije držao po cekerima, pa jurišam prema oznakama akcija, saldi i sezonskih sniženja. Rezime dana; Japanke Sunshine Boulevard 130 Kn, Ulje da zagorite a ne pocrnite Coppertone 69 Kn, Sladoled tri kuglagera 12 Kn, Pošta, računi & razglednice 375 + 128 Kn, majica Club Monaco 280 (bila je 450!!), Minica Miss Sixty, 180 (380), traper jakna Replay s dva lica 400 (980), sunčane naočale Christian Dior 600 (880), Badić Porn Star 200 (365), narukvica Schmunk Design 600 Kn. Bez popusta. Benzin, špeceraj, manikaranje, frizura i plaža još oko soma kunića. Krimić i večernjak još oko 30 ali sam krimić nakon dvije strane bacila jer sam se ionako stalno ogledavala za tamnim tjelesima koja su prolazila promenadom dok sam ispijala svoju prvu jutarnju, nije reklama, Lavazzu. 12 Kuna. Dvanaest kuna za kavu! Previše. Bezobrazluk. Čak i za Al. je previše. Što je sa sezonskim sniženjem za kavicu? Može Frankica? Ionak je bolja. Sunshine Boulevard: Mango sok, Papaya sirup, Banana Schnapss |
Spomenari, šezdesetdevetka za opstanak osobnosti, masa i nemoć
- 21:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sjećate li se spomenara koje ste ispunjavali jedni drugima kad ste bili mali, bila je uvijek čast ako vas je spomenarnik, naročito ako je bio popularan, pozvao da mu se upišete u spomenar. To je i s blogovima, pojavi se osoba iksipsilon popljuga vam nadobudno, nadajuć se istom od vas, nebili ste potvrdili njegovu sveukupnost kao osobe izvnaserijskog intelekta i estetike i onda mu vi komentarišete, a osoba trči mami pa viče viš viš kako me vole. Nekad smo čitali što je znaš onaj Ivica iz osmog a rekao o Marici iz sedmog b i ona o njemu a danas imamu sličnu spomenarsku kliku koja si međusobno čini lizalicu ne bili se bolje osjetili u hladnom i krutom svijetu u kojem ih nitko ne ferma ni za suhu šljivu. Suhe šljive doista su im nalik, sve same usidjelice i stari dečki koji polako dobivaju na mudrosti, no sve ostalo im ide u entropiju. Takvi ljudi su i izmisilili gluposti da vino mora stajat i uvijek se drže na hrpi, ste skužili to? Bedaki su uvijek na hrpi jer ih inače nitko ne bi primetil. Nahrpaju se pa drhtulje unisono kao zločesta želatina iz osme galaksije. Al kad jedan odpadne, nitko ga ni ne pokušava pridržat, već ga zaobilaze jer nije s njima. Okrutan je svijet...E sad, veli meni kulvoter slijedeće. Bio sam neuspješan, neveseo i debeo i svi su me voljeli. Gle me sad, imam dvadesetosam godina, iza sebe nekoliko reklamnih kampanja i finu ušteđevinu, a ogovaranja kol'ko hoćeš. Ja si mislim, Micek i ja ću te ogovarat, ali na drugi način. Moram se pohvalit, barem curkama s kojima delam. Nije mi baš običaj, ali volim im ponekad zapaprit. Kad već nisam kulvoterovu slikicu stavila u spomenar. Steže me sol na leđima. Ko stipsa. Kao zavist. Palim svjetlo. Bješte beštijice! Sixtynine; Malibu, Batida de Coco, Inka Tonic Water, Šlag |
Perverzni skribomani, morske ideje i tko se zadnji smije
- 13:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Moj se tajni obožavatelj uzjogunio jer mu šef neda na godišnji na kojem je želio ostvariti, u hate-mailu višestruko najavljivan, masakr nadamnom i mojom kornjačom koja se od kad smo na moru ponaša kao lokalni moćnik. Po cijele dane je nema, a dođe eventualno kad se zaželi zelene salate. Evo zašto treba imat opslužitelja svugdje, jer sve se sazna. Da mi netko ne bi slučajno atentirao kornjaču zato što mu je povrijeđena ganglija zadužena za ego. Od kasirke u dućanu, preko tvrtki za utužbe i ombrane, do visokih vladinih institucija, svugdje treba ostavit pipke. Pa se onda dobro zna; Tko u NVU-ima šajba koristeći soroševa računala za osobne potrebe, tko skuplja nepodobnu glazbu o trošku tvrtke, snatreć kako će i on jednog dana oslobodit svoju djevu od ljutog zmaja zavojevača a bijes nije u stanju pretvorit u ništa drugo do griženja vlastite frustracije u riticu. Sve se sazna, a za sve to treba imat ljude na pravim mjestima. Moj se tajni obožavatelj uzjogunio jer imam insidera koji ga znaju pa vide što radi pa me nazovu pa se onda valjamo od smijeha. Mailova je danas bilo nekoliko više nego inače, ton je postao smireniji no jednako prijeteć pa si mislim dal da ga drukam riji pa ispadnem rigidna ili da mu pošaljem dečka od male susede, što mislite? Da vama neko piše takva pisma puna eksplicitnog sadržaja, što biste? A istodobno znate o kojim se mižerijama radi. Nek piše, kad ih napiše sto, stavit ću mu sliku s antologijom na blog pod nekim zgodnim, prigodnim naslovom. Do tad, nadam se nekom literarnom napretku s njegove strane. Bar nešto. Male vještice već par dana nema na obali. Valjda lupa glavom u zid pansiona, smišljajući osvetu. Bude li uporna, možda se zid sruši na mene. Do tad ugodno ljetovanje. Al je upeklo, idem u konobu. Insider: Blackberry Vodka, Icespresso |
Noćna mora rivijere šire okolice i tužne podoknice
- 11:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Danas sam htjela ne htjela morala s autom otić do servisera, pa sam usput procunjala po dućanima. Gledam ja tako neke nepotrebne sitnice i mislim si bi ne bi, kad u izlogu imam što za vidjet. Ugledala sam dva silno talentirana dečeca iz kontinenta kako se opskrbljuju u lokalnom dućanu pa mi je skoro pozlilo. Mislim nisu baš neka elegancija niti u Zagrebu ali ovdje su raskalašeni dočekali vrhunac svog uspjeha, gazeći po rivijeri zapušteni do krajnjih granica. Onaj viši mladi i prema njegovoj ubilježbi, ugledni gospodin, za kojeg se redom otimlju ugledne institucije kako bi ga postavile na govornicu gdje god stignu, od daleke Upsale pa sve do renomiranog univerziteta na Črnomercu, od komične se spodobe u vječno premalenoj uniformi tvrtke, pretvorio u tragičnu kreaturu Jadranske obale. Dok je pregovarao s prodavačicom stalno je čeprkao nepostojećim noktima po pozadini preko iznošenih štof hlača. Zaudarao je na metre, što od ispodručnih kultura, što od uznapredovalih civilizacija njegovih neatletskih ali gotovo abrazivno smrdljivih gambi. Čak je i poslovnu diplomat tašku ponio u dućan te je zapiisujući ono što prodavačica njače, uspio gotovo ubiti svog pratitelja u majici s likom Kim Il Sunga kojem je dodao torbu punu ljetne literature tipa Aleksandar Makedonski, falange i njihova primjena u jurišu na pivu nakon posla. Nakon što je zapisao sve što je teta Luce izjavila za tvornički list, kupio je pivu, paradajze i paštu, prigovorivši nekoliko puta nadmeno usluzi, jer on je naime navikao na baldahine i klanjanje. Mali mršavi bradonja, pustio je tihomira pa se počeo histerično smijati, povremeno podižući izvanredno prljave naočale na vrh nosa, sve dok mu torba nije trenula na pod pa ga je visoki debeli stao udarati nogom u riticu sve do izlaska. Vani ih je čekao auto hit kasnih šezdesetih, vremena kad su čak i moji starci bili maldi što mi je teško za povjerovat. Dečko koji je tek nijsansu ljepši od svog lika na majici, gentlemanski mu je pridržao škripava vrata, dok je capo di karoca zasjedao u svoj kapetanski položaj. Onda je ušao i ljubitelj sjevernokorejske demokracije, zatvorili su vrata, pa im je otpao lonac auspuha, a kad su kretali nešto je eksplodiralo. Onda je eksplodirao i kapetan pa premlatio svoju bradatu suvozačicu. Kasnije sam ih vidjela u servisu, kapetan izvan sebe a inferiore sa šljivom podoknicom. Okej, jedno je šorat trebe, to je za osudu, ali što kad alfa mužjak zašora beta riticu a inače se praše? Srećom, već sam odlazila. Odjurila sam u smjeru robne kuće jer tamo pored obavezne robe mogu pobacat novce i na đinđe, dok mi gotovo kazalšna scena iz malenog dućana u kojem još uvijek imaju jeftilen tucanik na podu bez klima uređaja, nikako nije izlazila iz glave. Neke ljude se ne bi smjelo puštat na obalu. Barem dok strenđeri ne odu. Marimbo Moron's; Cola, Rum za kolače, Badelova orahovica, kokos u prahu iz lokalnog dućana |
Dečka s reklame stjerala sam na kauč, pijem aspirine jer sve me jako boli a najviše ona..
- 14:09 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sanjala sam opet noćas da me nema pa se nisam previše uzrujavala vidjevši ga kako se diže s kauča i otvara laptop. Pacijent. Valjda zato što je tako predan i ima sve što želi. Okrenula sam se na drugi bok, razmišljajući u kojem sam to jučer stanju bila kad sam se uspjela natjerati da ga nakon obavljena posla stjeram na kauč, pa sama sebe prekorila što ga osuđujem samo zato jer je frajer naizglec radi više od mene. Pa da, Bananita, mogla bi sama malo više radit, a malo manje cugat pa te pogled na njega ne bi toliko uzrujavao. Nije mi se više spavalo pa sam se protegnula, dok me na trbuhu nešto zatezalo. Od njega nisam očekivala da ne koristi zaštitu, ali što je tu je pomislila sam i odskakala u tri koraka do kupaonice bacajući sve sa sebe u košaru. Pod tušem sam se malo igrala drškom od četke za kosu, mašte osvježene sinoćnjom fiskulturom. Popila sam tablete jer sam doslovno raz-va-lje-na a kasnije sam pila kavu iz najvećeg lončića kojeg sam uspjela pronaći u kuhinji, primijetivši brzopotezno da je on već doručkovao. Mlijeko i kekse. Mlijeko i keksi? Pa ovaj kulvoter je zakon, ja to ne bi dala ni djetetu da jede. Mislila sam da će me već u šest probudit s mirisom pržene slanine, jaja i urlajuće jake kave a on je raspakirao napolitanke i stao jesti tako da mu ni jedna mrvica niti u jednom trenutku nije napustila usta ili kutiju i završila na podu. Pa on ne samo da podsjeća na kulvotera, nego fakat i koristi Davidoff. Cijela kuća miriše po kuleru. E sad ipak ide ono najbolje, izašla sam van i zatekla očekivani prizor. Mala je bila naslonjena na moju ogradu, raščupane kose i ubilačkog pogleda piljeći u mene. Izgledala je kao da je noćas spavala tri minute stojećki. Si dobro? Ja ti znaš nemam furešte, samo rođaci i prijatelji. A nisi iz inspekcije? A ja sam mislila da zato tolko paziš? Okrenula sam se na peti i odparadirala natrag namjerno bacajuć riticu u tangama preko svake mjere. Izdržat će, još je klinka. S terase sam ušla u sobu. Još je bio zadubljen u zaslon, a ja u njega. Odnekud izvana se začulo nešto kao čopor kojota gladnih trinaest godina. Ostavila sam poluotvorena vrata, gurajući mu glavu prema donjem dijelu trbuha. Kakav komad. Ej, čim se ti zapravo baviš? Teško je govorit punih usta. Kad mi je počeo drobit kekse po potiljku znala sam da je gotov. Aftermath; Filter kava, 4 Roses, kokosovo mlijeko |
Čim ga manje fermate bolje grize i eto ostvarenja zadaćnice bez imalo muke
- 17:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Kad vas ne fermaju najbolje je bacit se drugom, nekome tko bi po statusu, izgledu ili nećem trećem mogao bit konkurencija vašem odabraniku. Onda se s pozerom koji je najčešće vaš dobar frend koji zapravo voli dečke dovedete ublizinu mete pa se u svemu pravite bolji slineći frendu koji voli dečke po vratu, dijeleći mu mumlave komplimente dovoljno blizu da meta čuje. Susjed E. je iz Beča, izgleda sjajno i ima svoju uspješnu arhitektonsku firmu. Jedino sam ga zamolila da se malo pravi strejt. To je velika usluga jer da vi znate koji je njemu odvratluk žnjarat se sa ženom ne bi došli k sebi. Morao ej meditirat cijelo popodne da a) ne afektira kao teta, b) izdrži moje hinjeno šlatanje i žvaljenje. Kulvoter je nasjeo na foru, pa sam E, kakti poslala doma jer je dosadan i ponudila piće, skvarcanom savršenstvu. Nisu pomogli ni molećivi pogledi ni izbačene grudi ni pretjerano njihanje riticom. Tek možda bolji od njega ga je potaknuo. Muški, vječno obilježavanje teritorija, bez obzira koliko su rafinirani. Kasnije je išlo glatko. Intelektualu mu nisam ni pokušala prodati, od toga dečki izgube želju, a ja ne želim da je izgubi već da je dobije. Uostalom najlakše se pravit bedast. I nedohvatljiv. Da vidiš interesa! Bečkom dječaku sam obećala prenijeti sočne detalje u vezi kulvoterrove ritice i osovine. Kad vas već olajavaju, nek vas olajavaju s dobrim razlogom. Nema ništa tužnije nego kad vas nevinu terete za šlatanje s nekim tko izgleda kao grčki bog, a vi ste potpuno nezadovoljeni proglašeni bludnicom. Zašto je pravda spora, a nepravda nenadana? Zato jer se ne brinemo o tome da si je sami predstavimo kako nam odgovara Zato sam se ja pobrinula da ga svi vide kad dolazi k meni. Znam ja kad babe sjede u parkiću u blizini. Onda sam još na ulazu potegla iz flaše da me dobro zapaze i navinula muziku, pa zatvorila šalaporke i vrata od terase već u kasno popodne. Mala me prati cijeli dan. Neka, najbolje tek slijedi. Najgore u svemu je to što će mog austrisjkog prijatelja slijedeći tjedan proganjati sve žene u mjestu misleći da se preobratio. Za prijateljstvo se mora trpjet. Cool Water; Studena Jagoda, Club Soda, Liker od Lubenica |
Malicija njezine posljedice na vaš nemar i slične stvari koje idu u paketu
- 19:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Razlika između muške i ženske osvete, najšešće je u vremenskom odmaku, žene pamte kao slonovi usprkos tome što laprdaju o tome kako one nikad nikog ne bi ni slučajno povrijedile. Žene su zapravo izmislile rečenicu da se osveta servira hladna. One su u stanju gledati te u lice i smiješiti se, a istodobno vrlo živopisno zamišljati kako ti se ogromno klatno iz poznate priče primiče vratu. Još nešto, one iznad svega vole da čin osvete ima poruku, što ih možda svrstava u senzibilna stvorenja sa stilom no istodobno u loše prijestupnike koji ne bi izdržali, a da se nisu potpisali na zid pored kojeg su recimo počinili pljačku. Osveta nije ista u muškaraca. Muški su jednostanični impulsivci koji se ispušu pa im bude krivo jer su jednostavno preglupi da bi shvatili neke druge perfidne igre i potkubavanja. Ne svi, ali većina jest. No i tu većinu može se opravdati nepostojanjem malicioznog gena kojeg mi curke imamo u izobilju. Osobno, sitnice me znaju izluditi, no nastojim se ne opterećivati svojim, a naročito tuđim pogreeškama jer osobnom je napretku najveći neprijatelj dumanje nad prošlošću, osjećaj krivice i obaziranje na tuđe olajavanje. Sve sam doživjela na svojoj koži, naročito posljednjih godina u kojima sam se nastojala sama izboriti za lovu i slobodu. Ipak i usprkos svemu, neke stvari nikad ne opraštaju. Jedna od njih su i cipele. U vrhove bijelih špičoka otvorenih peta, koje su kao i ostatak mog hodnog parka razbacane svud po dvorištu, netko mi je noćas izlio vrući asfalt. Al’ će mala vještica nastradat. Da mi ih je ukrala nikom niš. Ali ovo. Kad ponorim, govorim u trećem licu. Hana je fakat poludila. Shark Attack; Shark, Bijeli Bacardi, led |
Algoritamske pretpostavke, kiseli krastavci, lagani vjetrić i dubina koja oslobađa
- 18:55 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Pomno pratim zbivanja u putnoj literaturi, osobito kad sam na moru, pa mislim da nekog vraga znam. Čovjek se prevari. Nisam očekivala da će slijedeća knjiga ovog izdanja biti toliko loša. Moje pretpostavke pale su u vodu. Autor nije ništa kriv, pa ne može bit bolji nego što jest, no domaći izdavač je nadmašio samog sebe, pa su moja proricanja o tome koliku nijansu neće vrijediti spomena i slijedeća knjiga, pala u duboku vodu. U dubokoj vodi namačem noge i, sjedeći na improviziranoj splavi ogledajući si lice u površini. Voda ne odaje godine ni preplanulost. Sve zaglađuje, pa zamuti. Splav je napravljen od šest bačava obojanih u vrišteću žutu boju i dasaka koji ih drže na kupu odozgo. Na njoj je i paradni Versace ručnik od 500 pišljivih Kuna, kremice, cuga knjige, novine i ja. Knjige sam pobacala u pletenu torbu i ne pada mi na pamet niti ih baciti jer netko bi se jadan mogao dosjetiti čitanju istih. Večeras je ionako roštiljada pa ću ih s guštom zakurit mjesto briketa. U novinama, stanje jednako strašno. Prave vijesti se zataškavaju zbog interesa, politike, utjecaja, love i dionica a gluposti kao što štetnost pjene na istoimenim tulumima pune naslovnice. To što je Krško skoro opet krknulo, nikom niš. Pjena je štetna. Taloži se u kostima gore od stroncija, a umjesto djece poslije imate mjehuriće. Da, da. Novinari! Bljak. Srećom, vjetar koji puše je s mora, pa se veselim kako će zbog naše neekološke osviještenosti stradati esterajheri, digići i kranjci. Generacije će trpjet zbog party-pjene, povijest će bit zauvijek izmjenjena a 50 godina poslije, UN će se okupljati kako bi odao priznanje žrtvama pjeniranja. To što su se zapravo napili industrijskog alkohola domaće proizviodnje nikom niš. A radijacija je opasna kao i proljetni lahor. Samo ako si mokar. Bacam se u vodu i tonem ispod splavi sve dok nije postala par centimetara velika točka na okrenutom ogledalu u mraku. Dolazim k sebi i grabim gore. Valjda nije kasno. Deep Blue Jeopardy; Bacardi Breezer Lemon, Plavi Curaçao, led |
Lutanje također daje inspiraciju pogotovo kad imate vremena napretek.
- 20:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
S noge na nogu mogu se prevaliti brda. Tako mi se čini jer sam jutros konzumirala previše zelenjave, pa sad manično hodam obalom da istjeram višak sretnih suplemenata ispod guzice. Mislim da sam u prolazu vidjela kulvotera i malu vješticu koja me redovno šiba pogledom, jer misli da sam joj ja nekakva konkurencija. Da je svjesna svojih godina, smijala bi se non stop - bez dop. Naravno, na lungo mare sve su stari babci ispucalih i proširenih vena podbočeni rukama na struk s palcima okrenutima prema van. Zakaj svi koji prešu pedesetu zauzimaju taj položaj na plaži? Premalo mi je mozga ostalo da to dokučim jer na cesti iznad, neki je poštar uključio warp pogon na apencu, čitaj ostao je bez auspuha, pa sad urla silinom koja će sažeti prostor i vrijeme koje mi ovakvoj ionako stalno trči ispod nogu kao pokretna traka. Da imam mogućnost namjestiti mu kamion s druge strane rado bi to učinila, a poslije bi se raznositelj kuvereta mogao prijaviti na Red Bull natjecanje u ekstremnim sportovima. Koliko je podbočenih babaca na obali, vjerovatno bi preživio, nepredviđeno skretanje. I učinio uslugu mladima željnim morske kvadrature bez pogleda na gerijatrijski slikokaz. Ma ne velim ja da nisu zaslužili živjet samo me danas sve irititira. Danas sam u petoj brzini. Bilo je predvečerje kad sam poderanih tenisica ušla u susjedno mjesto. Kako sam gladna. Sjela sam u Morskog Gusara i naručila najbolje. Koje glupo ime. Zar ima i jezerskih gusara? A da napravimo neku vrstu Floride za bapce? Recimo otok Jabuka. Ostavimo ih tamo uz dovoljno hrane i animatore plaćene suhim zlatom. Pa pošaljemo Morske Gusare. Moja stara bi rekla budeš ti vidla kad dođeš u naše godine! Tvoje godine? Ni svemirskim brodom, ni vremeplovom. Prije toga ću se zabit negdje s tristosedmicom. Stilski, po mogućnosti na plaži punoj omladinaca Franca Jozefa. Empire of the Fun; Višnjevača, malinovac, soda |
Blokiranje utjecaja izvana radom i redom ili zašto mi se jako ide na plažu.
- 17:17 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Ima situacija u životu kad ne treba forsirati. Sve dostigne kritičnu točku, naročito kad vrag pokaka veliki kup. Nije riječ o bitnim stvarima, ali meni su životno važne. Jer kad istodobno zvoni telefon, boli vas glava, imate robe za speglat, suđe se cmari u kolovoškoj močvari, s poslom ste u zaostatku, sanjate disciplinu, a priželjkujete tulumarenje non stop itd..Onda je najbolje nekoliko dana spustit loptu da si posložite kockice. Danas sunce piči od kad sam otvorila okice i čak na terasi imam sunčane naočale, ali Rahela bi mi rekla da je to od cuge. Ma ne. Sunce je jako ili sam se pretvorila u vampira. Zarolala sam jedan jutarnji lagani na terasi, popila dupli Maxwell Special da mi kofein s onim drugim pobudi inspiraciju i bacila se na šljaku. Četrnaest prijedloga slogana u dvadeset sedam minuta. Okej, to je kad mi ide, rano je jutro, mozak naspavan i tuniran pa još radi. Od toga mogu barem pet poštenih poslat kao finalni prijedlog, a dva ziher idu u uži izbor. Skuhala sam paštu s umakom iz staklenke, naribala kozjeg sira, pojela, popila bevandu i točno u 11:30 poslala faks s prijedlozima. Koji imbecili, nije bitno što im to treba tek sutra niti što se furaju da su napredno poduzeće, ali njima faks, hej pazi ovo – faks – moraš poslat u točno dogovoreno vrijeme. Mailove na vizitkama imaju za pokazivanje. Ali plaćaju na vrijeme. Zato mi nije teško poslat faks točno kao atomski sat. Zovu oni za pet minuta. Možete probat ponovo, ja sam vam nova pa baš nisam spretna s tim. Faks sam slala dvanaest puta. Točno na vrijeme. U 16:05 sam uzela peraje i otišla ronit iza zaljeva da ublažim pritisak u sljepoočnicama. Klinom. Nego kako. Under Pressure; Pepsi Cola, Schwepss Bitter Lemon, Beefeater, Skyy. lupit i eksat |
Ruska glad, majoneza i Rusi koji se ne daju smest ili kako postići zen
- 09:45 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Vratila sam se iz lokalnog dućana bijesna kao pas i karakterno gladna. Fućkaš ti takvu marketinšku kampanju u kojoj te tjeraju da kupiš majonezu tako da ti kak ti poklone posudu s logotipom te iste jednako ogavne majoneze koja se nikako ne prodaje, pa te onda opće na to ne podsjete na blagajni. Pa kak bi se i prodavala, osima kaj je odurna, ne proizvodi se doma, a obećane poklone ti još uskrate. Da bi ja kupila takvu majonezu, trebali bi dovesti Gladijatora osobno u uskom trikou s logotipom firme, Inače, voda. Eto, zato se sad mravi dave u odurnoj elmansici u mom vrtu, a ja sam se opskrbila s nove dvije pikse nepatvorene Zvijezda majoneze. Baš sam se pitala neki dan, u čemu je fora da možda uvjerljivo najbolji hrvatski proizvod ima doslovno nikakvu orijentaciju na inozemstvo. Sve okej, možda iza silnih svjetskih imena i stoje jake kuće ali ljudi božji na svijetu nema bolje majoneze i baš me briga što misle pompozni franceki, uškopljeni angličani i vinouitol ameri. Nije nikakav patriotizam u igri već čista računica. Pa barem sam se ja naputovala, iznajedala i iznapijala. A ovo nije sponsorski blog, što ne znači da ću se ljutit ako mi zvjezdaši pošalju kamion majoneze. I friške putar štangice. Idem ja na plažu s domaćim kruhom i pomidorima i zvijezda majonezom. I litrenka, nek se nađe. Da se Banana ne bi slučajno otrijeznila. Moram pazit s cugom. Šteta povraćat tako finu majonezu. Mogli bi susjedi reć da patim od poremećaja u prehrani. Od one majoneze u vrtu mi se riga i bez cuge. Ljeto je vruće, pa da još jedem i lošu majonezu? Ne ide. Rusi su još u mjestu i dave se u nekakvoj ruskoj majonezi koju su donijeli sobom. Njihova se valjda zove Red Star. Ma nemre nikak bit gora od elmansice. Russian Opera Tour; Stolichnaya, Scotch, sirovo kokošje jaje, pa na eks. Koma ali snagu daje. |
Zgodni fini sinovi i rubna prisjećanja na skoro zaboravljene želje
- 12:45 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Laknulo mi je, tip je iz okolice, jučer se isto skršio kao i ja, pa me otpratio doma ne želeći iskoristiti situaciju. Fućkaš finjake, mogao mi je reć da je ne- inicijativan pa bi ga ja sama ulovila. Opet sam se sjetila one; Većina je gentlemana, ali jedan je muškarac. Domaći tip, zgodan, pravi meridionale ali visok. Prošetala sam se s njim do kioska, kupila novine i počastila ga s kavom. Naviga već deset godina na strancu, slučajno je tu zbog nekih privatnih razloga, ali opet ide skoro na brod. Tek sad vidim kako mu dobro stoje trapke umazane motornim uljem i čista bijela majica. Ma pravi je dečko iz strojarnice. Za slikat. Jedino je zere prepristojan da bi bio zanimljiv. Grizla bi me savjest da ga ulovim za riticu. Razmijenili smo brojeve, veli javi kad si tu ako što treba i to. Nastavila sam čitat novine, a vjetar je nosio rijetke oblake nad uvalom. Pazi ovo, stanovita firma s viškom novaca u sustavu ponovo je raspisala natječaj za osmišljavanje da ne spominjem čega. Već sam im jednom pobrala glavnu nagradu, pa iako se ničem ne nadam, probat ću i ove godine. To mi nitko ne može zabranit a umjesto auta, ovaj put bi mogla poželjeti jahtu da se ne moram šlepat po tuđima, a luftić mi je već malo ispod nivoa. Malog s broda bi odmah zaposlila kao glavnog kapetana. Al bi mi se prešetavao u uniformi gore dolje. His name is Rio.. Cruising: Campari, Coconut, Cynar, Coke, arktičkog leda |
Fešta, misteriozni Peugeot 307 CC i ćevapi za male sive stanice.
- 15:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Nakon što sam došla sebi od fešte koja je po običaju završila u nekakvoj rupi koja se ne gasi 24 sata, završila sam u murji. Ne svojom krivicom ali ispalo je tako. Navodno sam auto parkirala na trajektnom pristaništu u blizini jer su me odgovorili da se vozim doma jer samo bila kao avion, a kako ni drugi nisu bili bolji nitko me nije ni odveo doma pa sam morala pješice. Pa istina bilo je svega i svačega, od patetike domovinske zahvalnosti do srcedrapateljskih klapa ali da sam se baš toliko napila, čisto sumnjam. S glavom poput bundeve, krenula sam tražiti klučeve od tristosedmice. Prerovavala sam sve ormare, tajna mjesta i čavle u konobi u kojoj obično držim takve stvari pa onda sve hlače i dvije sportske minice s džepovima. Ništa. Otišla sam do kuhinje da smžem dokraja pravi morski specijalitet, hladne ostatke malih ćevapa od sinoć i zalila ih s dva deci jogurta. Koji osjećaj na ovakco grlo uništeno cigaretama i deračinom. Nadam se da ću se oporaviti, još ima fešta u okolici ovih dana. Ključevi su bili, a gdje drugdje nego na terasi na stolu. Malo morgen mkislim si ja. Mogu biti tamo kad sjedim pijem kavu ili radim na terasi ali ne i kad se obeznanjena vratim doma.S kata je onda sišao neki frajer kojeg se baš ne sjećam najbolje od jučer. Hvala na kavi i vidimo se. Kad je prije stigao kavu popit, ko je taj tip? Fiesta; Sve što nađete u kući nalijte u kadu i promiješajte. Kao i u slučaju vojničkog graha, veća količina daje čar bez obzira na sastojke. Servirati šefljom na licu mjesta. Ohladiti komadima leda napravljenim u dvolitrenim sok- tetrapacima. |
Alkohola ko i Rusa, ali i od cuge glava boli samo postmortem
- 16:30 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Rasuta sam odmila do nedraga, od previše briga i posla, i sveprisutnih stjegonoša novovalnog Ruskog kapitalizma. U mjestu su se nekakvim autobusom Moldavske registracije pojavili Rusi, raskalašena skupina tihih voda čije su se namjere i govor tijela tek nakratko osvijetlili s popijenom količinom alkohola, da bi na kraju opet pali u mrak. Njih ukupno trinaest, zasjelo je za stol i stalo pit sve što je bilo na cjenovniku, naručujući naravno od svega duplo jer im se, zamislite čuda, morska ponuda učinila siromašnom. Ipak i usprkos Rusima koji su na kraju sobom donijeli i rep ledenog kometa majke im zemlje pjevajući potiho i otužno, i danas je sunčano. Na radiju svira Sway, koji srećom nadglasava putujući bolšoj cirkus a ja zamišljam Deana Martina kako predvodeći Kubanski Narodni Orkestar od tristotinjak izvođača i bllistajući u bijelom odijelu s pišmevrit mašlekom izlazi na blještavu pozornicu stadiona CSKA, klateći se s mikrofonom pred punim sastavom bivšeg centralnog komiteta i blindiranim ćelavcima diesel_versace_puma svjetonazora. Promatrajući ih tako kako naizmjence truse gemište, bevande, pive i domaću lozu koju su kupili tko zna gdje, ne bih se začudila da je kasnije odnekud isplivao i četrnaesti Rus, pitajući jesu li stigli u Constanzu i gdje je Grand Hotel Royal Excelsior i njihov predsjednički apartman? Kakvi stereotipi. Živa istina, pa ti toliko loču da je to za spovratit od samog gledanja. Da su bar pojeli nešto u međuvremenu. Umjesto meze, dečki mažu cigarete jednu na drugu. Idem ja radije na feštu. Najpoznatija je u okolini pa ne može škodit. Kositrena pljoskica od sedam deci je na suvozačkom zicu. Moram je brzo popit. Da se ne bi otrovala. Znaju Rusi. Nije moja zbrčkarija, ali slijedeće dobro zvuči: Banana Russian: Vanilla vodka, Creme de banane, Ice, Fill with Half-and-half or heavy cream |
Uvodni sadržaj prijetećeg pisma, pripreme za rat i direkt u zadnjoj rundi
- 16:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sad ti poveži sve te priče ako možeš. Početak poruke na papiru ostavljene prekjučer na mojoj terasi glasi; ti si jedna obična najobičnija prozirna fanfulja nedo.....mozga i pi...koja p... k...svima, a posebno meni, j....ti ma....ne.....da ti j....Policija? Ne pada mi na pamet, pa tamo nemaju nikog tko bi koordinirao terenske prijetnje s ovim emaljiranim. Ne brinem se, ima stari gore podvodnu pušku za koju dragi bog ne zna kak radi na suhom, no tko sazna - njegova djevojka. Nije. No, čak iako nekim divnim slučajem pronađem inspettorea za info kriminal koji se eto u našem mjestašcu zatekao sasvim slučajno želeći uteć od gradske vreve vrućeg asfalta i elektronskog podzemlja, ostaje mi i stolac za njihanje u garaži. Nadnaravni element ne ostavlja mjesta šansama. Jedino da pozovem Dilana Doga ili tako nešto. Ponavljam, ne brinem se, osim ribotrebitelja, tu su i stare zahrđale osti, lopata koju bih mogla naoštrit te par također tetanusoidnih sjekirica svih veličina. Najbolja fora je macola za prstace, ali nju nemrem podignut ni mrtva. E sad, ako je u pitanju nedohebena utvara, a ne prištavi onanist iz mojeg sokaka, onda se mogu frigat. Nemam ništa osim češnjaka, ali on ionako ne tjera duhove, zar ne? Kad se samo sjetim kako sam jučer bezbrižno lizala tanjur za tanjurom na drugoj obali, ova mi je situacija apsurdna. Predvečer mi se javlja Morana. Veli da su nas Saboltzckhy & Glodavac (imena su promijenjena da me ne bi i za to) tužili u ime K.B.V.K zbog povrede autorskih prava. E, pa dosta je za danas. Nema pravde, a čim se više trudiš, manje je bude. Nazvala sam svog zastupnika i objasnila stvar. Nikad nisam čula da tako neformalno razgovara. Valjda je to osobno. Ne brini Bananita; It's never business. It is always personal. Veli on za kraj i pozdravlja me s bok. Čuda ne prestaju. Ni danas nema ni oblačka. Usprkos svemu, bezbrižno odlazim na kupanje, gore ionako ne može. Ili se varam? Cloudy Sweet; Stoli Vanil, Malibu, Mlijeko, |
Morska bolest, nada u budućnost, manijaci i neodgojena klinčadija
- 19:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Danas sam se odlučila na rehabilitacijski režim. Preko puta je mjesto nadaleko poznato po terasastom kampu u dubokom miru borova, divljim plažama koje ja šaci i partijaneri još nisu otkrili kao što ni tri nevjerovatna restorana nisu još zapela za oko sljedbenicima, kako jedan znameniti novinar kaže, tranzicijskog rokokoa. Posljednji put, ovdje sam bila 1996.g. kad sam osokoljena prvim značajnijim gubitkom kilograma u mojoj debeloj fazi, na more sa sobom zvala i K. koji je kako se kasnije ispostavilo tamo htio samo iz jednog razloga. Nije ni moj rezon bio daleko od toga, ali htjela sam to izvesti na svoj način, a on je bedak, nakon tri rosne, navalio već prvu večer pa mi se odmah jako zamjerio. U svakom slučaju, bilo je to davno, on je sad oženjen, a ja sam zapamtila kako tamo navodno još uvijek imaju najbolju buzaru na svijetu. Pomislila sam kako ću ipak dugo čekat na klopu, jer to im je dio Service Marka. Ne bi ni tartufada bila loša za predjelo na prepečenom kruhu. Ma je Banana, što bi ti još? Luwak kavu i naranđaste bisere u svijetloplavim školjkama?! Ugrabila sam J. za vrat da me preko odvede samu ali nije htio niti čut jer mu se ne isplati trošit toliku naftu samo za mene, a ja mu za inat nisam htjela platit aranžman za više osoba, pa sam čekala do turističke vožnje u pola dva- Poslije sam se dvadeset minuta drmusala na pramcu. Bilo mi je slabo, ali nadala sam se boljem, a nekakav luđak izbuljenih očiju koji je na metre zaudarao na ustajalu odjeću piljio je u mene, a onda su još i nekakvi slovenski kinci došli na pramac, dovukli lubenicu pa je tamo stali rezati, pa je odnekud izmililo tisuću mrava i mislila sam si gdje ću se sad presvući ako mi se zavuku pod majicu. Kad mamice nisu gledale, ovlaš sam nogm trknula lubenicu i zveknula je u more uz jedno opalac , pazite, mogli ste i vi buć-buć, a gdje su vam mama i tata tc, tc.. Ma jasno da su se oni do pristanka derali da sam ja to napravila, ali kome biste vi vjerovali? Kakvo je to bilo intimno zadovoljstvo, musave im gubice ljubim! Poslije su slinili i razvlačili kineske igračke, ali ja sam već imala bonus paket pa sam orna skočila u plićak s mokasinama u rukama i prije nego li je megagumenjak bubnuo u rivu. Mokrim nogama sam došla u restoran, amokasine nesvjesno odložila na stol pored cigareta i novčanika. Normalno da su se tamo našli neki preljubazni skandinavci kojima je to bilo vhlo ohiginahno pa su me hteli slikat, pa sam srećom skužila što učinih pa sam ih pospremila i prije dolaska konobara. Sad sam se tek sjetila da sam na sudoperu ostavila sir. Pitam se u kakvom će stanju biti dok se vratim. Ne u boljem nego ja. Dobar dan, Špajs kartu prosim! Konobar je sančos, pa ne reagira. Seaside;Tonic, Melon Vodka |
Poslužila sam se kavom i crkvom jer Šejtan je ziher bio tu
- 10:52 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Do lokalne crkvice Sv.A. nema petsto metara, a njih sam hvala na pitanju pretrčala lupkajući natikačama po asfaltu dok sam u desnoj grčevito držala ključeve od kuće, auta i drugih perifernih jedinica, dok u lijevoj nosim kavu koju teško, no znakovito pokušavam ne proliti. Da je ne bi pila na terasi. U pola četiri ujutro sam imala napad utvara. Čitala sam ljubiće na terasi uz talijansku top listu, kad je nekakvo čudno škripanje omelo tišinu mog susjedstva te ostalog pitoresknog mjestašca. Najprije sam pomislila da je se barka na obali odvezala pa sad na valićima guli susjednu, međutim nakon pomnijeg osluškivanja zaključila sam da to nije taj zvuk. Umotana u deku zebra uzorka, razvaljanu u nekoj socka tvornici koje već bivše države od derivata ostataka naftnih derivata, te s Pelikankom u ruci krenula sam osvjetljavati budući isključivi posjed Novakove najmlađe, hodajući ukrug kuće. Nigdje ničeg nije bilo, ali se onja škriputavi zvuk još uvijek čuo pa sam krenula prema garaži i nakon što sam skupila hrabrost uz jedan ratnički urlik, naglo sam otvorila vrata. Onda sam počela trčat koliko me noge nose jer na stolac za ljuljanje u garaži njihao se kao da su ga posjela tridesettri poltergajsta. Pomislih kako je od duhova opsjednutom kućom, gora samo duhovima opsjednuta garaža. Ostatak večeri, sjedila sam na obali ispod ulične lampe, ogledavajući se povremeno oko sebe. Ujutro su me probudili galebovi, pa sam krenula u Burin po kavu, pa prema crkvi. Sjedila sam na pragu hrama sve dok nije došao mladi velečasni koji je čak bio i zgodan samo meni te opservacije baš u zadanom momentu i nisu išle. Maknula sam se da čovjek otključa ali nisam ni zucnula. Kasnije sam klečala na klupi, ali se nisam usudila ni pisnuti. Drugi put. Trta me već prošla jer sunce je visoko, a more se ljeska kao pravi raj na zemlji. Idem doma, danas je novi dan. Jeste li kad ušli s kavom na misu? Pokora; Loza, med, turska kava |
Nedjeljna fiskultura, japanke i žaljenje za prošlošću
- 12:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Pretpostavljam da svi povremeno prolaze kroz tu fazu, ali ja se još nisam naučila pameti. Ako u nedjelju sve ne pripremite za slijedeći tjedan, bez obzira jeste li na godišnjem ili kao ja glumite da se odmarate i radite istodobno, nećete u ponedjeljak započeti kako treba. Zato sam ja ovu nedjelju ustala u sedam, dok još niti najveći pacijenti ljetne kolonije nisu na nogama, pa sam uživajući u svježini morskog jutra popila kavu dok su jedini živući ljudi bili dečki s Valakoji su već odavno izvukli sav ulov na obalu bacajući ga s kašetama dalje na utovar u kamionete i osobna vozila lokalnih ugostitelja. Obula sam tenisice i otišla napravit mali tour oko mjesta prema gore, odakle se vidi cijeli zaljev, i već sam do devet bila natrag, znojna no sasvim očišćena od raznih preparata konzumiranih tijekom odmora. Dok sam ispod stepenica tražila novu plinsku bocu da je zamijenim, pronašla sam i stare žute japanke, koje sam s veseljem izvadila. Obrisavši ih od paučine, bacila sam adidasice u sobu, a na noge odmah stavila stare flipice iako imam i jedan par D&G ica ali one su više u sivim tonovima, a ove su mi baš pašu uz sportski jednodjelni. Kad sam zadnji put obukla ove stare žute, imala sam sedamnaest godina i bilo je ludo ljeto u kojem sam hodala s dvojicom istodobno, a noći provodila s jednom malom iz Maribora. Kakva mala, a moja mama je mislila da on i ja ponoći jedemo kolače i pričamo o tome koji nam se dečko sviđa. Nažalost prošlost. Ali bijeli papir na mom stolu je stvarnost. Poklopljen je kamenom iz vrta a rukopis je jadan. Nije mi trebalo puno da shvatim porijeklo. Freaky:Stalinskaya, Biona Tomato Juice, žličicu čokolade u prahu s mljevenim chilli papričicama |