Danas sam htjela ne htjela morala s autom otić do servisera, pa sam usput procunjala po dućanima. Gledam ja tako neke nepotrebne sitnice i mislim si bi ne bi, kad u izlogu imam što za vidjet. Ugledala sam dva silno talentirana dečeca iz kontinenta kako se opskrbljuju u lokalnom dućanu pa mi je skoro pozlilo. Mislim nisu baš neka elegancija niti u Zagrebu ali ovdje su raskalašeni dočekali vrhunac svog uspjeha, gazeći po rivijeri zapušteni do krajnjih granica. Onaj viši mladi i prema njegovoj ubilježbi, ugledni gospodin, za kojeg se redom otimlju ugledne institucije kako bi ga postavile na govornicu gdje god stignu, od daleke Upsale pa sve do renomiranog univerziteta na Črnomercu, od komične se spodobe u vječno premalenoj uniformi tvrtke, pretvorio u tragičnu kreaturu Jadranske obale. Dok je pregovarao s prodavačicom stalno je čeprkao nepostojećim noktima po pozadini preko iznošenih štof hlača. Zaudarao je na metre, što od ispodručnih kultura, što od uznapredovalih civilizacija njegovih neatletskih ali gotovo abrazivno smrdljivih gambi. Čak je i poslovnu diplomat tašku ponio u dućan te je zapiisujući ono što prodavačica njače, uspio gotovo ubiti svog pratitelja u majici s likom Kim Il Sunga kojem je dodao torbu punu ljetne literature tipa Aleksandar Makedonski, falange i njihova primjena u jurišu na pivu nakon posla. Nakon što je zapisao sve što je teta Luce izjavila za tvornički list, kupio je pivu, paradajze i paštu, prigovorivši nekoliko puta nadmeno usluzi, jer on je naime navikao na baldahine i klanjanje. Mali mršavi bradonja, pustio je tihomira pa se počeo histerično smijati, povremeno podižući izvanredno prljave naočale na vrh nosa, sve dok mu torba nije trenula na pod pa ga je visoki debeli stao udarati nogom u riticu sve do izlaska. Vani ih je čekao auto hit kasnih šezdesetih, vremena kad su čak i moji starci bili maldi što mi je teško za povjerovat. Dečko koji je tek nijsansu ljepši od svog lika na majici, gentlemanski mu je pridržao škripava vrata, dok je capo di karoca zasjedao u svoj kapetanski položaj. Onda je ušao i ljubitelj sjevernokorejske demokracije, zatvorili su vrata, pa im je otpao lonac auspuha, a kad su kretali nešto je eksplodiralo. Onda je eksplodirao i kapetan pa premlatio svoju bradatu suvozačicu. Kasnije sam ih vidjela u servisu, kapetan izvan sebe a inferiore sa šljivom podoknicom. Okej, jedno je šorat trebe, to je za osudu, ali što kad alfa mužjak zašora beta riticu a inače se praše? Srećom, već sam odlazila. Odjurila sam u smjeru robne kuće jer tamo pored obavezne robe mogu pobacat novce i na đinđe, dok mi gotovo kazalšna scena iz malenog dućana u kojem još uvijek imaju jeftilen tucanik na podu bez klima uređaja, nikako nije izlazila iz glave. Neke ljude se ne bi smjelo puštat na obalu. Barem dok strenđeri ne odu.
Marimbo Moron's; Cola, Rum za kolače, Badelova orahovica, kokos u prahu iz lokalnog dućana
Post je objavljen 15.08.2004. u 11:42 sati.