S noge na nogu mogu se prevaliti brda. Tako mi se čini jer sam jutros konzumirala previše zelenjave, pa sad manično hodam obalom da istjeram višak sretnih suplemenata ispod guzice. Mislim da sam u prolazu vidjela kulvotera i malu vješticu koja me redovno šiba pogledom, jer misli da sam joj ja nekakva konkurencija. Da je svjesna svojih godina, smijala bi se non stop - bez dop. Naravno, na lungo mare sve su stari babci ispucalih i proširenih vena podbočeni rukama na struk s palcima okrenutima prema van. Zakaj svi koji prešu pedesetu zauzimaju taj položaj na plaži? Premalo mi je mozga ostalo da to dokučim jer na cesti iznad, neki je poštar uključio warp pogon na apencu, čitaj ostao je bez auspuha, pa sad urla silinom koja će sažeti prostor i vrijeme koje mi ovakvoj ionako stalno trči ispod nogu kao pokretna traka. Da imam mogućnost namjestiti mu kamion s druge strane rado bi to učinila, a poslije bi se raznositelj kuvereta mogao prijaviti na Red Bull natjecanje u ekstremnim sportovima. Koliko je podbočenih babaca na obali, vjerovatno bi preživio, nepredviđeno skretanje. I učinio uslugu mladima željnim morske kvadrature bez pogleda na gerijatrijski slikokaz. Ma ne velim ja da nisu zaslužili živjet samo me danas sve irititira. Danas sam u petoj brzini. Bilo je predvečerje kad sam poderanih tenisica ušla u susjedno mjesto. Kako sam gladna. Sjela sam u Morskog Gusara i naručila najbolje. Koje glupo ime. Zar ima i jezerskih gusara? A da napravimo neku vrstu Floride za bapce? Recimo otok Jabuka. Ostavimo ih tamo uz dovoljno hrane i animatore plaćene suhim zlatom. Pa pošaljemo Morske Gusare. Moja stara bi rekla budeš ti vidla kad dođeš u naše godine! Tvoje godine? Ni svemirskim brodom, ni vremeplovom. Prije toga ću se zabit negdje s tristosedmicom. Stilski, po mogućnosti na plaži punoj omladinaca Franca Jozefa.
Empire of the Fun; Višnjevača, malinovac, soda
Post je objavljen 10.08.2004. u 20:00 sati.