Sunce prži sve jače kako kolovoz ide kraju. Nad kućom se čuje tek luđak u letećem gumenjaku, hidroavionu zanemarive klase koji susjedima pokazuje kakvas se zabava može složit za manje od soma eura i dijelova iz garaže. Zove me mali pisac iz Zagreba, pokislim glasom veli da je slomio nogu igrajuć mali nogomet. Bilo mi je žao ali mislila sam si pa koji si biser igrat nogomet po vrućini, a kasnije se ispostavilo da su se frajeri navečer razvalili pa išli igrat na dva mala s tenis lopticom, koja je nekom megalomanu od njih bila privjesak na ključevima auta. Onak s petnaest piva u sebi, trčali su preko snage pa se mali zaletio na malu oštru stativu i tres. Nije se derao sve dok nije vidio što si je priredio. Miha kaže da su poslije izašli iz svih lokala uokolo da vide koga je to opet snašla mafijaška osveta. Sad još leži u bolnici i pita kad se vraćam da mu donesem par knjiga jer frendovi mu nisu u stanju kupit novine bez pisanih uputa,a starci su mu još uvijek na moru, a ako njima spomene što se dogodilo, dojurit će u Zagreb pa ih ne želi gnjavit. Onda je počeo cvilit da klime u bolnicama slabo rade, a ja ga pitam imaju li ih uopće. Mali gnjavi mene umjesto staraca, kao da ja nisam na moru. Znam ja da su knjige njemu izgovor, ali opet. Banana mora u kontinent. Izvana se čuje lomljava. Da ne bi ja osim u bolnicu morala i na sprovod vodenom letaču. Pogledam van. Nije on, nego je susjeda s jednom nogom u grobu opet ostrugala Volvo o betonsku ogradu. Srce mi je stalo od straha, a ona je provirila van kroz prozor kao neki gmaz i pitala – Su-se-da-kaj-sam-ga-jaa-koo? Suseda? Prvi put čujem. Ma-ni-ste! Kaj god.
Cheap Shock; Vecchia Romagna, Jaffa Sirup
Post je objavljen 19.08.2004. u 12:18 sati.