Odlučila sam se vozikati starom cestom sve ne bih li negdje zamijetila kakvu dobru priliku za klopu. Restorani usput su prazni, a na pauzi puta mi se ne jede solo, pa sam malo kopala po novom Samsungu (6900 Kuna bez PDV-a, jer dućan je dućan, oglasnik je dobar ali Jozo uvijek ima dva tri jedva korištena samo za mene). Pozna on veli, ljude koji doslovno svaki tjedan kupuju novi. A kako sam ja ta koja obično uletim tjedan kasnije, naletim na duplo manju cijenu a sa displaya još nije skinuta ni folija. Veli Jozo da dođem slijedeći tjedan da su mu obećali neku svemirsku Kyoceru. A niš od tog, barem slijedeća tri mjeseca. Konačno sam iskopala Lovrin broj u imeniku, zvrndam ja nema signala. Pa normalno kad tamo prebivaju samo medvjedi i puhovi a oni ne nose mobitele. Onda mi je objasnio. Lijevo, lijevo, desno, lijevo, desno, desno, lijevo pa desno. To njegovi brđani možda razumiju ali meni nije bilo niš jasno pa sam ga zvala još jedno tri puta, svaki put kad je auto zarondao medvjeđom stazom, a na vidiku nije bilo ni kraja putu, ni traga životu. Valjda je tako bilo i digićima kad su zalutali u ove krajeve. Rata kao da i nema. Pa normalno kad nemaš s kim ratovat. Oni u ofenzivu protiv crnogorice. Valjda su pod zadnje i sami počeli tulit U gori raste zelen bor. Vozila sam se do raskršća ispod kojeg je s lijeve strane bila nagla strmina pa nekakva provalija u koju sam se skoro skršila jer sam pametna kakva jesam htjela parkirat ne gledajuć kamo se nastavlja prostor izvan puta. Kad sam zakočila skoro sam ostavila maskaru na vjetrobranu. U krasan goranski lonac! Di je ta njegova brvnara!
Mounties: Borova rakija i čaj od Imele
Post je objavljen 24.08.2004. u 14:36 sati.