Nakon što sam došla sebi od fešte koja je po običaju završila u nekakvoj rupi koja se ne gasi 24 sata, završila sam u murji. Ne svojom krivicom ali ispalo je tako. Navodno sam auto parkirala na trajektnom pristaništu u blizini jer su me odgovorili da se vozim doma jer samo bila kao avion, a kako ni drugi nisu bili bolji nitko me nije ni odveo doma pa sam morala pješice. Pa istina bilo je svega i svačega, od patetike domovinske zahvalnosti do srcedrapateljskih klapa ali da sam se baš toliko napila, čisto sumnjam. S glavom poput bundeve, krenula sam tražiti klučeve od tristosedmice. Prerovavala sam sve ormare, tajna mjesta i čavle u konobi u kojoj obično držim takve stvari pa onda sve hlače i dvije sportske minice s džepovima. Ništa. Otišla sam do kuhinje da smžem dokraja pravi morski specijalitet, hladne ostatke malih ćevapa od sinoć i zalila ih s dva deci jogurta. Koji osjećaj na ovakco grlo uništeno cigaretama i deračinom. Nadam se da ću se oporaviti, još ima fešta u okolici ovih dana. Ključevi su bili, a gdje drugdje nego na terasi na stolu. Malo morgen mkislim si ja. Mogu biti tamo kad sjedim pijem kavu ili radim na terasi ali ne i kad se obeznanjena vratim doma.S kata je onda sišao neki frajer kojeg se baš ne sjećam najbolje od jučer. Hvala na kavi i vidimo se. Kad je prije stigao kavu popit, ko je taj tip?
Fiesta; Sve što nađete u kući nalijte u kadu i promiješajte. Kao i u slučaju vojničkog graha, veća količina daje čar bez obzira na sastojke. Servirati šefljom na licu mjesta. Ohladiti komadima leda napravljenim u dvolitrenim sok- tetrapacima.
Post je objavljen 06.08.2004. u 15:44 sati.