Sjedim za stolom, trijebim mrvice od kruha proteklih obroka kažiprstom lijeve ruke. Danas mi se niš neda, jučer smo predugo ostale, pa sam prekasno ustala, a već sam trebala krenut natrag, a ne ide mi se, aide mi se, a ne ide mi se, aaa.. Glava bubanj. Telefon. Hana, dušo pa kaj nisi došla na čaj kad si već u Zagrebu, pa ja sam mislila da buš uzrela one cekere i suncobrane i.. Okej, budem, velim tek da je se riješim pa opet blejim u stol u postalkoholnom kljucanju. Uzimam karte pa slažem pasijans što je bolje od honorarnog slaganja cigli i s rodbinom pa u mislima odabirem Moschino, D&G-a i Gucci krpice. Nije mi se više dalo blejat u prazno, pa sam isključila sve elektronske izmišljotine i odabuljala na krevet. Umjesto ovaca brojim cipele po cjenovnom razredu. Od nedajbože najmanjeg pri zagrepčanskim trgovinama do onih s nekoliko nula na otocima diljem planete. Špičoke s trakicama iz Milana, salonke iz Pariza, mokasine z Amerike, sportske z Austrije a u Zagrebu sami opanci. Svijet ima Italiju. Hrvatska Dubravu. Ja krevet i mirnu savjest. Lijepo se spava kad se potroši par somova na cipelice. Probudila sam se jer mi se učinilo da nisam zatvorila vodu, a kad ono kiša! Vraktizagreb. Onak bijesna stala sam se spremat natrag. Gle ovo, more mi je već postalo natrag. Moremibit. Hm, koje cipele da si zemem za tam?
Fetish: Porto, sok od kupina
Post je objavljen 23.08.2004. u 18:54 sati.