< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi
www.blog.hr
www.blog.sk
www.weblog.ro
www.u-blog.net
www.xanga.com
www.dietblog.org
www.clagnut.com
www.blogger.com
www.blog.com
www.mojblog.com
www.blogtree.com
www.blogwise.com
www.blogwars.com
www.samizdata.net
www.blog-irish.com
www.bigfatblog.com
www.biblioblog.com
www.ablogslife.com
www.loiclemeur.com
www.blogherald.com
www.bananablog.net
www.blogarama.com
www.rightonblog.com
www.atlanticblog.com
www.blogofdeath.com
www.harveypekar.com
www.gtabloggers.com
www.scienceblog.com
www.bostonblogs.com
www.blogblogblog.com
http://blog.forwriters.org
www.worldmagblog.com
www.corporatism.org/blog
www.theweblogreview.com
http://alcoholic.blog.excite.it
www.sciencefictiontwin.com
www.mikeblog.blogspot.com
www.absolutely-fuzzy.com



Sreća
"Ne postoji sreća, tek njezini izdanci.
Za čupanje se moramo pobrinuti sami."

Anonimna japanska pjesnikinja,
Hokaido, XIV stoljeće

Hana Novakova
banananita blogressum

novakova_hana@yahoo.com

sezonsko sniženje
30.09.2004., četvrtak
Feminizam na tragu znanosti. Možda je vrijeme ili nije?

Svako malo netko se pospe pepelom po glavi veli stari stih no briga me za njih. Nemam osjećaj krivice kolko je crno pod noktom, rekli bi oni pametnjakovići iz odjela za ljudske resurse da je to zapravo upravo obrnuto jer ono što tvrdim da nije zapravo je baš tako ali ta babuška-filozofija što je bilo prije pijanka ili kajanje mi utjeruje glavobolju da ni cvaj mal andola ne pridonose olakotnici. Kaj su danas svi sijolozi u ljudskim resursima babe? Nemam niš protiv, ali nekak mi se čini da je to moderno danas. Izlazim iz__________firme i dlanom pokazujem ljuskimresuricama riticu u škotskom šosu. Njima je vrijeme za pauzu pa su se sve nalijepile na stakla klimajući nastrano glavom kako samo sijolozi mogu izražavajući tako sućut s mojom guzičastoim socijopatologijom. Tako im i treba kad su studirale zato da šefu skidaju prašinu s odijela jer on ionako sam bira ljudske resurse. Feminizam, ha? Jedino što im ostaje iza tamnih stakala mračne korporacije je klimaglavatanje. Još nije vrijeme za njih.

Black Legend; Kahlua i neka domaća, legendarno loša votka. Prava stvar za malo pa ocvale neostvarene kakti intelektualke u tmnurni kišni dan.

- 19:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
29.09.2004., srijeda
Lipa sam lipa, šejtani mi sliče ili puca im puška, a meni pipica.

Naslovnica visokotiražnog slovenskog skandaloznika, donijela je moju rezolutnu slikicu na trećoj stranici odostraga s nekoliko bezobraznih komentarai i neprikladno bezazlenim naslovom. Nekak si dobro zgledam, a sad mi je sinulo, to je bilo tam! Nakon dvadeset pića u Alibiju ne bi ni vama bilo bolje. Di smo bili poslije, vrag samo zna. Frendica faksira istu sliku i misli da ne znam o čemu je riječ, Kako ne bih znala. Valjda sam ja i poslala namještajnu zgodu faksom. Trebao mi je alibi za svjedočenje pa sam zmislila da sam bila na pijanki u Emoni. A jesam fijama..

Emona by Night; Kranjski krouškovac u soudelovanjo z naravno goustim Frouktaoulouvim soukom

- 15:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
28.09.2004., utorak
Senzacionalno! Da mi niste rekli nikad ne bih pogodila ili evo zašto.

Prorok je promukao, pa je njegovo proročko prepropredavanje nekak zatihnulo te se moj stereo pak čuje bez interfejserencija. Ne brine me smaknuće nego promaknuće uposlenice koje već mjesecima odgađam jer znam da promaknuće osim titule dalje od mene nosi i talire pa u kolekciji jesen/zima ne bum tak raskotrošna kak sam si zamisluljila. Nek joj bude, mala dobro dela posel, ako bude još I bolja, otpustit ću je jer nemrem ja nju tolko platit kolko se ona more grčit bit šest put bolja u poslu od mene. Kaj joj nitko nije objasnil da nemre imat bolji polover od mene. Glupačica, a još je i toplo. Ako joj dam još love, bude kupovala sve bolje. Senzacionalno. A da zaposlim proroka, uporan je očevigledno, a već danima nosi istu krpu.

Yuppie’s delite; Jupi domaći, votka trojka, nasut tri litre na eks u grlo. Njoj. Nasilu.


- 13:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.09.2004., ponedjeljak
Braćo i sestre pomolimo se zajedno, dolazi kraj svijeta ili nisam ja od sutra

U kvart je došao prorok s kamionetom, nije frostifrajz ili kak se ono već zove, nego neki bradati tip u plahti i niskom niškoristi đinđi oko vrata sve do limenog poda kmaioneta. Umjesto krumpiraaa i tanananana bilo je smak svijetaaaaa. Kaj u ponedjeljak? Ajd u jarac sa smakom svijeta u prvi radni dan u tjednu. Mislim si ja prodaj ti smaknuće olakotno okoćenima, ja se ne bum dala preveslat, no ipak sam si zbivanja radi posudila par smakosvjetovnih slikopisa. Bila je kasna noć kad sam se digla da zgasim televizor. Vulkani su sukljali iz kupaonice, frižider je najavljivao potres a svaka je zvijezda bila Hamasov noćni let za Hevropu.

Buda barmen: Kanabis travarica, kokosovo mlijeko, slatki curry

- 15:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.09.2004., nedjelja
Sutrašnji list, rekordna tiraža za malo skandala ili dobra volja je najbolja.

Nigdar ni bilo da se nekaj ni zapilo pa tak niti ja nemrem verovat svojim nanosnicama da sam se tak nalokala sve unatoč impulzu da mam sve prodiskutiram sa svjedocima orgije. Svadba? Ne. Bila je nedjelja. Jel je? Ko bi se setil, ali dobro mi je došla laserska naprava na ključevima, sam kaj mi je on Hermesova futrola op-stop vrludala okolo brave i klučeva tak da sam isto vremena potrošila na kopanje po bravi. Kad sam skužila da je z nutarnje strane gajbe ključ, zvala sam svog majstora za sve nema smisla budit susedicu ak je taman pala u najljepši postpraskajući sančić. Sutra sam bila u novinama za slabovidne i penzijonere. Ak si dobre volje, kaj te briga..

Paparazzi’s Poongoo: Mlijeko krastavaca, ne nanijeti na lice već drmnuti s lozom i žgaravičnom turskom kavom naizmjenično

- 15:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
25.09.2004., subota
Mobbing u Hrvatica, jad te bijeda u Hrvata ili svako bi tija čega nima

Zove me frend na fiksnu i veli da ga K.N. tlači, sve odkad se uposlio kod nje. Mislim si ja pa kaj mi to prije nisi rekal, bi je skup kak ti slučajno zviznuli po štengama, tak da ju on, onakav psihički kvadripkegičar kakav je, konačno more izvanmaterično zvređat, a ja je, onak kinetički nepodnošljivo dohvatim štiklom po bubrezima. Kaj buš ti beštijo prerano zvalungirana zanitala mog održavača opreme? Sustavni poslužitelj M. tako bi bio spašen nemile sudbe, kak vele u komšiluku, rmbanja za pinac, a ja bih konačno imala povod uzet sistača na plaćicu. Trebam prvo prodat auto pa bum vidla kolko bu izvandohodovnih sredstava ostalo za zapošljavanje na crnjaka. A ona? Uvijek je bila takva, hodala je okolo u teškim cipelama, trapericama is maramom PLO-a oko vrata i povazdan smrdila na nekakve Uzbekistanske mirisne štapiće. Danas je najgora noćna mora svakog uposlenika. Ljudi koji se prvi u rodnom plemenu dočepaju mogućnosti povlačenja končića nisu za podnijet. Za njih vrijedi kao i za obilježene. Čuvajte ih se. Micek, tebi je bolje pronać novo radno mjesto. Do tada, govori joj kako je ljepša od Jordanske plemenitače. Znam da je to teško, ali to je jedan od razloga zakaj se mi babuskare nikad ne bumo doista emancipirale - Pušimo komplimente. Pa se ti sad emancipiraj od lijepo zapakirane lizalice. Udvorba je majka opstanka visonosaca.

Mobbing Dik: Crni čaj i rum nalit u duguljasti balon poznate marke s kioska. Odozgorno utaknuti slamkicu, pa kad se zaledi, imaš lizaljku. Ak se otopi, navek moreš srkat. Iznutra.

- 16:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #
24.09.2004., petak
Večernji List, novi broj, mozaična horizontala ili zašto zapravo volim petak

Nije vragec da sam opet bubunetnula u nesviješticu. Malo i disleksiran, čak bez lektorizona. Ajme. Bum. Opet vrijeme stoji, ne pitajte kako eto tako znam. Ustajem sa stolca i ne vjerujem svojim očima. Na mobkasu nisam čula niti jednu od zvonjava. Al' sam jadna. Bolnica? Jokec. Mogu me samo odvuč preko vlastitog neumrlog tijela. Protegnem, se pa skužim da uopće ne sjedim već ležim koliko sam duga, daklem pružam se po crti od punih metar sedamdestšest, a obzirom da ležim već nekoliko sati i da usprkos deklaraciji nejedenja imam više masti nego ikad, valjda sam blizu metar sedamdestosam. O istisnini se na moru ne pita. Čekaj, kaj ja nisam otišla s morena? Odjednom me neka ruka iščupa z jednog mjesta i s par metara baci u bazen punjen perjem. Pružam ruke ne otvarajući oči. Novine. S desne strane mi je Večernji List čitam, pa bez uzrujavanja listam dodatak bacajući povremeno pogled na Soap Channel. Ustajem sva sretna što je danas petak. Nakon napornog odmora, treba provest dan u krevetu. Halo? Ne, nije Pizzeria Nebrano Grožđe. Koje ime za Pizzeriu. Ajme majko. Slijedeći put bum rekla da je dobil Jakuševac. Kak me bole lampion. Da nije od cuge? Palim radio. Mozart? Jel on onaj gluhi? Ne znam ko je gluh, ali onih koji ovo čitaju ima kolko hoćeš.

La Mozartovsky: White Chocolate, Batida de Coco, čokoladne kuglice s rumom zaledit pa poslužit umjesto leda, narašpat muškatnog oraščića. More i omanski, zamjenski.
- 11:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.09.2004., četvrtak
Sušene Banane, zanimacija još malo pa nestato ili skoro bu fajrunt škvadro

Put je bio kratak no naporan stoga danas samo ovo. Još malo pa nestalo! Konačno. Riješila sam pitanje koje me mučilo danima. Saznala sam datum objave moje prve domaće knjige te sam odlučila da bi bilo vrijeme da ovu cirkusariju privedem kraju. Knjiga mi oduzima previše vremena jer sam na izmaku snaga od kupovine. A da morti otvorim second hand? Stalno obučena u novo i još me plaćaju za to? Kako je vrijeme dragocjeno, odlučila sam prekinut s pisanjem. More je daleko, pa mi inspiracija lagano popušta. E sad evo zašto sam zapravo hepica, dobila sam boravišnu dozvolu za jednu lijepu zemlju, i sad me više niš ne sprečava da prestanem s porocima. Valjda bu mi uspjelo skinut se s cuge. Tam su navodno jako strogi. Pa bilo bi mi isto da je Evropa došla sim. Pak bi bila alkos obilježena sramno u vlastitoj zemlji. Skoro bu fajrunt, odsad bum se samo bavila s poslom. Šest minuta dnevno koliko sam danas mozgala kaj da napišem, kosi mi se s omiljenim merkantilizmom. Tak se to veli, ha?

Bananasaldi: Créme de banane, u nedostatku Pitralona puknut u u ledaru Trussardi.

- 14:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
22.09.2004., srijeda
Vodovod, rivijerna rasprodaja ili male tajnce velikih majstorica obmanice

Jupica! Bivšem mamlazu je pukla cijev na katu pa sad mjesto zaljevom roni cimeromfrajem i ne bih se možda toliko veselila da nisam zlobna babetinica koja je bila izvan sebe kad je otišao, a danas sam valjda samo zbog toga pri sebi. No on je samo usporedna stavka u današnjoj jadikovki koja će početi otprilike ovako. Ne podnosim kad mi na sezonskom sniženju netko mazne totalno rasprodajne nove cipke! E zato sam veselo i počela tekst, da si ne bi odala loše raspoloženje. Preko puta glavne plaže, veselo je mjesto na kojem se skupljaju pobornici domicilne kalifurnikacije, a sto metara dalje, cijenjena je trgovina kolonijalnom robom i digićkim cipkama. Na moje inzistiranje, blentača u prekrasnom Fila kompletu za večernji izlazak u fitness, rekla je šta oš i kupila mi cipele ispred nosa za truc, ne zato kaj bu ih obukla. Eh, da barem imam tolko love, da morem kupovat stvari za truc. Sve je počelo tak da sam ja afektirajući zagrebačkim kroznosnim nazalcem zatulila, kaaj imaatee tristoosaaam? Djevojka sportske elegancije prošlogodišnjeg hita donje Dubrave na godišnjem odmoru, željela mi je dati do znanja što misli o mom klasno plemenskom obilježavanju terena pa se zaletila za špičokama s niskom petom sve ne bi li mi stala na kraj. Ah, obmana je ljuta paprika. Ionako sam kupila one druge. Kad vidim Loca Loca cipke za sam dve glave, mam me obuzme primordijalno dinaroidno lukavstvo. Kak i ne bi. Koja sam blentača, tek sam počela sa svojom rasprodajom i već sam se uvaljala u drugu. Ne bum više niš do slijedećeg mjeseca. Čim sam to izgovorila i popila kavu u Proustu, odvukla sam se do Boticellia po jedne s otvorenom petom za nešto ljepši prijelazni period. Nemam karaktera ni kolko je masno vuhima.

Nu Shooz: U shaker utrpat sve što je ostalo od ljetne zalihe, promiješati pa u novim cipelama krenut u šoping!

- 11:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.09.2004., utorak
Akcija! Sve za malo kuna! Za dostavu u kuću javite na email!

Curke, pomagajte. Vraćam se u ZG, a robe još uvijek imam preveć, pa da sve ne cukam sobom uzalud doma, recite kaj vas od ovog zanima. Redoslijedom kako mi dolazi pod ruku. Diesel, trapke, stare, scufane ali trendi za samo 50 Kuna. Fiorucci, kišobran, godište 98. Malo zbušen, ali za po sunčanom danu pokazivat bu okej. Samo cenera. Majice: Terranova, Benneton, Haggart, Laroca, Blue Terence. Sve dam za 300, jer su skoro nove, a ja u njih više ne stanem. Baloner Stefanel za petsto, razgažene no očuvane najkice za stotaru. Četiri no name torbice, nisu baš za paradu ali kolko nofcih, tolko limene glazbe, sve vam ih dam za sitniš, pa imate od jutarnje do večernje garderobe kaj za nosit. Mango robe, cijela hrpa, ne da mi se kopat ali onak od oka, ima tu materijala za jedno šest-sedam glavi, bumo se dogovorile. Veša i prošlo sezonskih cipela u narednom broju sezonskog sniženja koje neće trajati dulje od 21. studenog.
Brijačice u martama imaju popust. Uvijek sam imala samilosti za ortopedske slučajeve. Da su kao mali bosi hodali po žalu, ne bi imali ravne tabane. Ni potumplana uha, ali tu im nemrem pomoć. Kad mi već šaljete tolika ljubavna pisma kao i ona sa stranputice života, učinite sebi i meni uslugu pa naručite nekaj iz bananinog kataloga. Ja bum trošila vašu teško zarađenu peraju, a vi bute hepi bar dva dana. Mail je sastrane. Skoro sam zaboravila, vidimo se pred znamenitim kafićem spomenutim u mailu, u dogovoreno vrijeme. Ja sam ona s novinama i koktel čašom prije podneva. Broj znate.

Akcija; Alkohola po izboru, mesto kirasoa zemite hipermangana. Pak bu plavo. I čisto.

- 13:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.09.2004., ponedjeljak
Masni bureki, jutarnje novine ili ljepuškasti kuhari s onog svijeta

Slikopisno padam u nesvijest od masnoće bureka koji se širi preko jutarnjeg izdanja novina, malo mi je žao apsolutno velikih naslova, no bolje masni naslovi nego meni rukice i gucci rukavice. Koji mediteranski doručak, samo fale tufahije i turska kava. Nema veze, bilo je i lošijih dana od ovog, znali smo frigat posebnu s lukom pa u tom nježnom saftu za okorjele mošusne prisilnike toćat stari kruh. Kad sam blesava, pa sam opet sve nofce strgala na đinđe, tak mi i treba. Mogla sam jest kao gola kuharica da sam htela. Mogla sam doživjet pompoznu gastro fuziju u svim njezinim oblicima i bojama. Gledam telku pa si mislim, pa kaj su te cipele fakat vredile dvanaest božanstvenih obroka ala ovih koje prikazuju na dalekovidnici. Gospon per-čin sjecka per-šin. Bu si ga za-kelj-il na glavu. A sto tisuća kućanica dira se nepristojno. Fuflavi original je malo bolji, no ne mogu si pomoć ali E. Majka mi je ljepša varijanta priznatog Žeroma la kuhače. Stevo vrati se doma, kupila sam previše bureka.

Reporter; Kava, loza, gusti sok. Posebno. Zaimačom.

- 12:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.09.2004., nedjelja
Zmije nedonoščice, telefonske doskočice te kasni noćni progam

Telefon. Već sam stoput rekla da bum prije spavanja smanjila to drndanje. Kaj si ti nor-mal-na? Nisam odmah skopčala o čem je stvar, ali veli mi L. da ljudi njoj vele, jer meni se, osim povremenog onaniranja na mail ne usude, da kak to mogu pisat i da kak morem iznosit sve to. Koji ljudi? Misliš inkubatoristi koji bi se prepoznali i u zbrčkanim puzlama na smeću, a di ne bi onak od majke i oca prirodno pismeni. Teško se zafrkavat kad si vritanjak. Škola se još da završit, ali ko bu dal svjetla? Sveta Varta? Na vratu vrijeme, a neriješenih križaljki kolko hoćeš. Budući je danas ovo strašno popularno, spomenut ću disklejmer, pa si ga zaklemajte. Od slova koja progone po noći čuvaju nas psihići. Oni nepismeni, vi nesigurni, pak si bute u dobrom društvu. Hana je neodgovorna za vaše pronalaženje u uzorku i nesnalaženje po mračnoj šumskoj stazi. Zagonetni junak na ekranu, popio je piće i odbauljao u noć. Bit će da ima i nekog posla i izvan ekrana. Pomislih, jamačno je tako. I TV junaci imaju nekud za otić kad se pogase svjetla. Neki, baš nikamo. Jer što da se kontrolira kad prestanje emitiranje programa?
Snake Shake: Zmijski otrov i bapsku jezičinu ubacit u Ponoritos tekilu. Zipa. Buba gore od Meskala i organske hrane.

- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.09.2004., subota
Plinski pogon ili svakodnevni problemi ne mogu me uzrujat

Ne vrti mi se više, iako sam od jutra drmnula već dvije tri ljute. I danas je vrijeme sunčano, ali već mi je pun kufer predobre sezone, sunčanog vremena i dekadencije roundklok, pa sam starcima odlučila pripremit iznenađenje, jednom u životu kuću ostavit onakvom kakvom su je oni meni ostavili, dakle čistom i obnovljenih zaliha. Popis je bog, stoga dakle; Konzerva koncetrata paradajza ( Konzum -11,5 Kuna ), ulje (Konzum - 12), tijesto (Benzinska pumpa-dućan-slastičarnicaStara Škuna - 18), Slavonska pašteta Bećarac (Diona, 6), sardine (Lola, 8) brašno oštro ?, riža Uncle Ben s nekakvim Kaki-taki sosom (Kerum, 23) i tako sve dok nisam završila s popunom u robnoj kući gdje sam istovarila još 600 i nekaj za potrebno i nepotrebno. Mislim, ona lampa (356), to mi stvarno nije trebalo. Nisam ni žarulje kupila. Konačno ostala mi je i plinska boca koju nisam mogla utrpat u mali gepek, ni na zadnje siceve pretrpane cekerima, pa sam ju stavila na suvozačko mjesto. Vozeći se, nisam pazila, pa sam opet morala naglo zakočit a plinska boca nije bila vezana. Kako se auto još nagnuo malo na stranu pa malo podigao na bok, boca je izletila preko magistrale. Do dolje ima četrdesetak metara, no nisam čekala rezultat, već sam stisnula po gasu, a detonacija me zatekla na drugom zavoju kako veselo fićukam neku popularnu melodiju ne želeći znati da li je u blizini zabačene plaže pod cestom bilo ikog živog osim glavoča i šparića. Pisat će novine, uostalom več je mrak. To što sam napunila kuću ne znači da istarcima neću uspostavit račun. I za ono što mama neće znati da je bilo na popisu; Finlandia, 125 Kuna, milu im mamu pohlepnu (Slonić-Tonić, mali dućan) i pis (nemam pojma kolko grama ) Tuniške čokoladice u šminka kutijici od Extra Strong Mintsa (Kod F.N.-a na rivi iza svjetionika za samo..). Treba se malo opustit, bolnice me uvijek bace u stanje stresa. Puf-puf. Ideš. Preko, na obali, klinci rade roštilj. Nakon tri sata shvatila sam da su oni preko shvatili da sam ja shvatila da su shvatili moje dimne signale. Hmmm, da - rekli bi oni koji usprkos urođenoj bedastoći, nastoje zvučat još i gluplje. Gladna sam, a nemam plina. Možda još negdje ima ratluka..

Tutto Gas: Viskač po želji ojačajte Jamničkom. Ne sodom.
- 21:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.09.2004., petak
Rahat lokum, pišta glista ili zašto ne treba slušati nikoga

Jednom rukom vozim, a drugom kopam po kartonskoj kutijici ne bih li iščeprkala posljednji komadić ružinog ratluka, svi su mi dobri no taj mi je najdraži. U trenutku kad sam mislila da sam uspijela u nakani, zaustavi me policajac. Velim ja nisam telefonirala, pita jesam li pila, velim kaj god trpajući već gotovu smjesu peršina, majčine dušice, mentola i onog crnog čeg ima po Parizu. a smrdi ko vrag, u usta. Veli on ajmo alko test, ja napušem, a ono niš. Kad sam kasnije razmišljala da li se pišta glista, kako moja nećakinja zove pandure na cesti, zanitao ili ja jednostavno nisam dovoljno popila, zaključak je bio da ratluk uništava alkohol. Ona moja smjesa iz peršina je uglavnom da ne smrdim kao Badelova manekenka kad se upucavam komadima po rivijeri, a ne kaj bi me to morti spasilo od alko-testa. Ali ratluk, hm? Možda bi svaki vozač, sobom umjesto prve pomoći trebao ispod zadnje šajbe imat paket Bosanskog slatkiša. Ono drot ga vidi i samo propusti jer zna da test na čovjeka koji se nakrkao rahatluka ne fercera. A da uvedu ratluk-test. Ajmo krave, van iz auta, da vidimo koja opet nije na dijeti. Ha! Mama mi je lijepo govorila da se pretsanem obžederavat jer ću kad pređem tri banke teško skinut ratluke s ritice. Možda mi na riti pak narastu ruže..Ne bi bilo loše. Ipak paše mi papanje. Ne treba uvijek slušat što govore stariji. Uopće ne treba slušat što propiše država. I govori raja. Najedeš se rahatluka i bole te ....

Rose 'n' Roll: Rakija od ruža, Cola
- 18:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.09.2004., četvrtak
Još jedan dan u bolnici ili ne bi bilo za izdržat da nije miceka u kuti

Micek u kuti posjetio me tri put na dan, pita kako sam, ja velim grozno, a mislim se samo da te dobijem na foru pa crta odavde. Te je večeri čuvar usnio čudan san, ne slučajno več od pripravaka iz bananine kuhinje, jasno. Nisu bile sušene banane u pitanju već naojbičnija žuja koju svi čuvari treće smjene piju za dobro jutro koje im počinje u 22 h. Porcija je bila dobra pa se ovaj obeznanio prije nego li je završilo prvo poluvrijeme tekme, zapravo čak i prije nego li je piva naslonjena pored njegovih izutih cipela kod noge stola, uopće odlučila spustiti pjenu. Nema veze, jer bit će pjenidbe kad dojde k sebi. Kaj ja znam kaj sam mu sve stavila u flašu, kaj mi je bilo pri ruci, torbici i bolničkoj zalihi u koju sam provalila još iste večeri, a da vidite čega tamo sve ima..No, vratimo se na tu večer. Kad je korpulentni pripadnik T.I.F.Z. bubnuo glavom u stol koji je za vrijeme drugog rata pripadao nekoj školi, a u međuvremenu bio ispisan i izrezan tisućama parola, provukla sam ruku do klučeva kroz odškrinuta vratašca i dala se u bijeg prije nego li se zaštitničar koji sudeći prema jarkim obrazima (kao i svi TIFZ ovci), usred prizemlja bolnice, pati od visokog tlaka, probudi. Torba, ključevi, telefon. Gospođice, čujem glas no ne okrećem se. Stažistu neće pasti na pamet trčati za mnom bez hlača. Tako je to, neke se mora uspavati, a druge, znate več. Sviđa mi se ova spavaćica, možda je zadržim pa napravim spavaćica tulum.

Silk Milk: Vodka B.Jeltzin, mlijeko crno-bijele krave iz okolice Berna ne starije od dvije godine, šumeći vitamini poznate marke s okusom kokosa.
- 18:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.09.2004., srijeda
Bolnica je najgroznije mjesto na svijetu ali i tu se nađe poneki zgodni doktor kao iz serija

Psihički. Najvjerojatnije, no ne i sigurno. Kako vritanjak psihički? Veli da nema nikakvih tragova, ni na CT-u, EKG- u, KGB-u ni LSD-u. Što već. Preventivno i na njegovu inicijativu, trebala bih ostati u bolnici. Ha? Pa si ti lud? Ni mrtva, rekla sam, no kad sam se tog popodneva opet srušila, nisu me baš puno pitali. Fala bogu na kompu i radio vezi. Bar mogu delat, ali doktor je rekao da ne smem gledat u ekran, jer mogla bi bit epilepsija. A skakutanje očiju po ekranu to može potaknut. Ma je, moš si mislit. Ko da se od sunca dobiju ravni tabani. Pita me velika faca primarijus da li se drogiram, velim rijetko, ali ako ima ikakve veze, znate, pomalo cugam. Zapravo malo više. Svi mi pomalo pijemo veli on, a ja mu dam R1 na kojem je vidljiva mjesečna zaliha za reprezentacijske troškove. Prema izrazu lica, očekivala sam prsnuće stakala na njegovim cvikerima za dalekovidne, spuštenim na pola nosa. Ako me prvo uputi na odvikavanje, rekla sam mu da se više neću vratit u bolnicu makar se pretvorila u vampira i bila krvi žedna. Kako ćemo onda? Velim ja vidjet ćemo kad dođem sebi i nazovem starce za što mi je bila potrebna posebna priprema. No kad se viziti drugog jutra priključio mladi doktor T, nisam se opirala još jednom detaljnom pregledu. Naprotiv. Sam ti mene pregledaj.

Infuzija: Vodka okrenuta naopačke na stalku, na kontrolu optjecanja dodati limetu. Pazit s doziranjem.

- 09:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
14.09.2004., utorak
Vrućina i alkohol rastopili su mi mozak ili svaka rit dojde na šekret

Vrućina opet lagano kljuca u sljepoočnicama, nije to naravno ona temperatura otprije mjesec dana ali nije baš ni hladno kao što sam očekivala kad se sjene produlje, jedino što navečer dok čitam Balakovskog, trebam Henry & Blossom flisicu i kariranu deku koju sam s frendicom maznula s benzinske pumpe kod Monfalconea. Čini mi se da da nekao uspijevam držat cugu pod kontrolom. Popijem par votki pred spavanje i to je to, jer sam se u posljednje vrijeme toliko zaigrala da sam postala nefukcionalna što mi se nije dopalo jer vrijeme ide, a ne volim kad mi karijera stoji na mjestu. Ispuhnula sam vodu ušmrknutu nos dok mi je sol sinusima davala naznake krajnje osjetljivosti živčanih završetaka. Skuhala sam neki grozan afrički čaj, zapalila cigaretu i zaspala gledajući kako mi se voda cijedi s bedara na pod balature. Jedna kap ostala je stajati u zraku. Kad sam se probudila, lijeva strana lica mi je bila ukočena, nisam vidjela ništa na lijevo oko, nisam mogla pomaknuti usnicu ni ruku. Mislila sam da sam se zaležala, no kako nije prolazilo, pokušala sam ustati i skršila se na pod kao vreća. Liječnik je došao kasno navečer. Sutra moram na hitne pretrage iako mi se vid i utrnuće u lijevoj strani u međuvremenu vratilo u normalu. Kad ću stić sve obavit, pomislih. Pomisao na šljaku odvlačila mi je misli od straha za goli život. No ne i od cuge.

Funggitaboutit: Čekajte da voćni sok izvan frižidera dobije plijesan pa ga prokuhajte i destilirajte


- 21:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.09.2004., ponedjeljak
Velečasni malog mjesta, planovi za obnovu i kasnonoćno posrtanje

Osim nedjeljom, kad glumi smrtno ozbiljnog čovjeka i kad nije zauzet tjednim aktivnostima u župi, vrijeme provodi obično u kartanju pred Burinom, drži obje noge podignute na davno ostavljeni jarbol neke brodice, pijucka bevandu i savjetuje ljude tek kad ga netko pita. Velečasni je doista, sasvim pobožan čovjek i nije se za to zvanje odlučio zbog suženog izbora u maloj zajednici. Ipak, pored toga što je pokorni sin, pragmatičan je od glave do pete. Nosi lagane cipele nalik tenisicama, ljeti otvorene sandale i bijele košulje kratkih rukava. Javno se ne odriče bevande i pokoje orahovice, iako mi je malo zamjerio što sam u crkvu ušla s kavom, oprostio mi je kad sam mu rekla koje bi zahvate trebalo napravit na crkvi i da znam tko bi to mogao napravit za doista skroman honorar iz čiste i nepatovrene samoreklame. Velečasni nema ništa protiv. Na isti način je popravljeno i parkiralište prošle godine. Ni Isus se ne odriče svojih djela – veli on, ne treba biti lažno skroman. Tko god nam pomogne, zaslužio je barem da se za to sazna. Naravno, treba imati mjere. Naravno ne bi bio Pater da nije spomenuo mjeru. Kad smo kod mjera, velim ja, jeste izmjerili duljinu ograde za popravit? Da zna kakve ja mjere obično uzimam ne bi htio sa mnom posla imat, ovako se samo nasmijao iz marzupia izvadio katastarski plan. Dakle, najbolje bi bilo da..Navečer sam ga vidjela opet, čovjek je popio malo više od pravila u služenju bogu jer Antonu J. se rodio unuk pa mi stao govorit o nekoj staroj ljubavi zbog koje se zaredio kad je otišla u Ameriku i kako ju je danas vidio na tržnici dok je birao pomidore i da gubi snagu. Kad se ispovjedio, zaljuljao se na ogradi na kojoj je sjedio, štucnuo pa rekao da sve zaboravim i dođem u nedjelju na ispovijed. Kakva priča! Ali ne stane u blog. I nije red. Treba imat mjere. Ma kome ja to pričam..

St. Sinner: Orahovica, sok od bazge.

- 21:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.09.2004., nedjelja
Ima vremena za sve, ribički zen i moja jednostrana zapažanja

Ljubavne teme na radiju u kasno ljeto ne pogađaju me niti najmanje sve dok oko sebe ne vidim uplakane gospođe svih geografskih širina. Miškec, nazovimo ga tako, nekad je bio oficir u prošloj vojsci, sa ženom je posvađan od kad ga poznam, a infarkt je dobio još prije rata, pa sad uokolo baulja u potrazi za zdravim začinskim biljkama te mirom u pecanju na obali. Miškec je namrgođen, ima brkove ala Magnum i osim profinjenog mačo stila usamljenog jahača kojeg podržava hodanjem lungomareom u donjem dijelu yassa trenirke, JNA natikačama, s kanticom i ribičkim štapom u izlazak te zalazak sunca, nema neke prevelike zanimacije. Šuti uvijek, pa čak i kad u dućanu lupka stavlajući prazne pivice u kašete, a pune u plastični nosač. Na račun tog usamljenog čovjeka izrečene su mnogi komentari koji su stali kad je gomila shvatila da brkati rekonvalescent uopće ne ragira. Ovdje je u nekakvom sobičku kod prijatelja iz vojne akademije, koji je po cijeli dan na krovopokrivanju u susjednom mjestu, na kojem mlati dobru lovu, a miškec mu za uzvrat tek skuha ručak. Neki ljudi su jednostavno rođeni za to, ne stoga jer moraju, već zato što ne moraju. Od Miškecovih gulaša, pašticada, brudeta i cušpajza zamirišu sve kuće od prvog do petog reda uz obalu u duljini pola plaže, pa turisti stanu pa gledaju gdje je ulaz u restoran, no kad ne vide ništa, slikaju se pred ogradom za uspomenu na tako dobar miris. Kad se raziđu, Miškec iziđe na balaturu u flekavoj vodničkoj košulji predviđenoj za kuhanje, priprijeti kuhačom prema moru pa se vrati u kuhinju. Večerom opet odlazi na pecanje. I sve bi to bilo nezanimljivo da sve hokejašice na odmoru ne vide u njemu etnički primjerak muškarčine, a jedna poput H. iz nekog malog Austrijskog mjesta već danima se naslanja na ogradu ne bi li ga vidjela. Kad se Miškec bude vratio svojoj nevoljenoj ženi i mrskoj djeci na obale Save, žene će ovdje proglasiti dan žalosti. Horizont više neće biti isti.

Škropec: Bijelog vina do vrha, namočite prste u mineralnu i poškropite je.

- 12:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.09.2004., subota
Mediokritetske meditacije, moć marketinga i druge motajuće misli

Curke su danas skroz apokaliptično alternativne, puše ali se natrpavaju s vitaminima u milijun tabletica, vježbaju Tae-Pilateliju, meditiraju na poslu jer tako piše u najčitanjoj ženskoj reviji. Pune su samopouzdanja, istodobno senzibilizirane za odvoženje smeća u Burkini Faso, suvereno raspravljaju o nogometnom izborniku, liberarnim političkim podstrujanjima, gedorama i boji tapisona za sobu susjedove šogorice, tete, puničine kćeri sestrične polubrata. Curke su danas hiperaktivne, a nemaju poremećaj tiroidnog bubrega, jetre ili čega već. Tetoviraju se navodno i najfinije, a brijačina je zapljusnula i frizeraje. Curke su danas znatno staloženije, dok čekaju u redu za predaju pošte, ne libe se napinjat ritne mišice ne bi li privukle pozornost muških i vampirske zube ženskih suparnica. Curke se danas ne odriču otvaranja vrata, barem ja ne. Odriču se nastavaka tipa liftboy, bestboy i bestman jer riječ je o tlaci. Navodno, mene to nimalo ne smeta. Dokle god ona nezanimljiva k…. u reklami za onu pjenu za bezbolno amputiranje nogu ne prestane vrištat Imafreeman pa onda majčinski ugodnim negodovanjem dotakne njegov ranojutarnji šmirgl obraz. Kaj god Prije toga bi opala od jutarnjeg zadaha. Čujem li još jednom amefrimeeeeneeen, počet ću bacat depilatore po turistima. Em ti marketing i ciljane skupine i ispiranje mozga. Now you can hack yourself without an axe..

Hillarious KLT: Tikvu napunit s apotekarskim alkoholom pa dodat dvije tri kapi eteričnog ulja. Iz apoteke.

- 11:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.09.2004., petak
Kako završavaju hrvatski snovi ili kolači, sladoled i poslijepodnevno tračanje

Kad se mala micica - veli meni ona dosadna susjeda otpreko, ona kojoj nažalost nisu zapalili kuću – našla preko ljeta delat u kiosku sa sladoledom, kavom, pikburgerima, dva dnevna lista i kaogumama, nije mogla očekivat da će svijet s jeseni bit sasvim drukčiji od onog kako ga je zamišljala. Mislim si ja, stara mi opet dijeli savjete pokazujuć na treće sudbine, no kad je rekla - nije ona kao ti dijete, ti si imala sreće – ne bi smetalo niti da mi je dijelila savjete jer što je previše je previše. No, nisam je prekidala dok nije završila. Vidiš, Hana dušo, ona ti je prije ljeta upisala marketinški postdiplomski pa je bila treća na izboru za inozemnu prvakinju u štrikanju vilerovih motiva na onim..računalima, što je tebi nevažno no svaka bi cura.. Tu je stala jer joj se zubalo odlijepilo od nepca pa je ustala i otišla u kupaonicu što sam iskoristila za brzinsko trpanje orehnjače u usta i ceker za plažu. Vratila se i donijela miris kuhinje sobom, a potom je nastavila. Evo vidiš ti sad nju, pisala je ona, objavili su oni njoj i nešto u rubrici pisma čitatelja, mislim si ja zbog čega je puna dva tjedna bila glavna, a glavnoća se istopila kao i sladoled koji sad prodaje. - Teta a zakaj vi to meni pripovedate? Ma niš samo sam ti htela dat za sladoled, pa da odeš kod nje po dvije vanilije s čokoladom. Uzela sam dvadeseticu i trknula preko ceste. Nisam mogla vjerovat da cura s takvim referencama čubi u kiosku. Mala micica nije bila dovoljno uporna iako je bila pametna, talentirana, potkovana i oku ugodna, no nije bila uporna. Kao ni moja susjeda. - Vidiš Hana, kad sam ja imala kao godina kao ti i ona, i ja sam morala prodavati sladoled. Mislim si ja bolje to nego bureke. Ledo je barem testiran. Teta suseda danas ima, sedamdeset godina, malu mirovinu i stotinjak morskih kvadrata. I sad i to malo mora prodat. Jer nije htela više. Točno u 17:00 poziv iz Bratislave, pitaju jesam li otišla s mora da bi oni došli malo krajem devetog. Ma dođite vi, ko vam brani. Razmišljam o biznisu sa sladoledom. Negdje na staroj karlovačkoj maznem naplatnu kućicu i onda..

Old Goose: Sladoled od vanilije preliti, votkom, likerom od čokolade, posuti orasima i mrvicama čokolade
- 14:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.09.2004., četvrtak
Štemeriti uzornici Prve Internetske Eskadrile ili Outgunned no nikad Outnumbered

Na televizijskim emisijama imate kulturne animatore, na internetskim blogovima, biznis podstrekače. Dok u studijima Hrvatske televizije jedni dirigiraju orkestrom umirovljenika i studentica ekonomije s dobrim vezama na gradskoj špici, na Internetu je situacija stubokom drukčija. Sve nalikuje kaotičnom slijetanju prevelikog broja aviona na nosač koji se u strahu od gubitka položaja najposjećenijeg nosača aviona, silom trudi da ga zapaze, makar na najbizarnije načine. Na palubi aviona nalaze se i avatari administratora koji zamišljaju da neodoljivi poput Toma Cruisea u uniformi mornaričkog oficira, dok upadicama koje se u pozadinskom programu vide kao mahanje signalnim svjetlima, razmeću poznatim i nepoznatim likovima. Tom nije jedini lik koji se brine da bi se brod.haer dopao svima, on ima i svoje podređenike koji se poput besplatne radne snage u piramidalnom businessu brinu da brod uvijek bude pretrpan avionima, jer to je jedini način da zasluže dobar parking na palubi. Tom uokolo kruži na posuđenom motoru, tjerajući ih u red, ozbiljnošču člana odbora za zaštitu digniteta studentske menze, pa kad mu se koji ne dopadne, pozove eskadrilu ne bi li ga iščero s palube. Nažalost, kako je riječ o virtualnom svijetu, kerozina je napretek pa neki Odmetnici niti ne slijeću, već tek povremeno dotaknu pistu ostavljajući sloj virtualnog kaučuka koji dodatno otežava ionako pretrpanu palubu i silno uzruja zamjeničića šegrta majstora ceremonije. Kad kazaljka goriva dođe na nulu, cheat mode rješava stvar. No odjednom, svi bi htjeli letit uokolo, previše se sokola sivog broda pokrenulo za odmetnikom. Tek onda animator šizi, jer ne voli nemat stvari pod kontrolom. I previše podataka se gubi na van, mjesto da se recikliraju mehanizmom snježne grude, crne rupe brodskog biznisa koji čistom gravitacijom nastoji satrt druge brodove uokolo. Tom voli i motore, makar na njemu izgledao silom nakalemljen. Krivo je shvatio Mavericka. Nije on šef parade, već onaj koji od iste bježi. Dobre namjere uvijek završe na isti način. Zaklapam novi šareni broj ITD i /Intern.Teh.Dan./ koji sam kupila samo zbog postera s Cruiseom. Dobra je i kolumna. Da mi je samo znati s kime se sprdekaju? Štreberu, svima si model rolanja.

Kokosenaloko: Vecchia Romagna, Cointreaux, Martel VSOP, Jack Daniels, bakin liker od črne čokolade, mamin liker od jaja i tatinu lozu. Polit po šanku, zapalit, pa kad ti spali obrve, mislit da si svecki čovjek.
- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.09.2004., srijeda
Sutra je novi dan, preksutra isto ili ti imate li vremena ja ga imam više

Javljaju se neki sirotani na moj oglas, jer napisala sam da tražim frajera preko trideset s brzim motorom, pametnom olovkom i hrpom love. Znate kol'ko ih se javilo? 57!!! Da tolko frajera kojima se more skamenit ima u Agramu, jarca bi boravila ovdje i u Bratislavi. Zadnji nepoznati kog sam ukrcala u gajbu 199 i neke imao je 31, Volvo karavan i strast prema povijestnim spektaklima jer jedino je takav događaj mogao zasjeniti njegov nemogućnost uspostavljanja prokrvljene stative privremenog pječšanog sata. Kad je i uspio, inzsistirao je na mraku a osovina sunčanog sata u mraku baš i nije od neke koristi. Pa nisu to vitamini ni vampiri da im svjetlost smeta!! Pa ne vole samo dečki gledat. Volim i ja. Ali neki su borbeni samo nakon dva mala. U mraku. I jaako cugoš. I ja cugam dečki ali malo ste ga pre-će-rali. Samo funkcionalni cugeri igraju igru. Ovi drugi su za ustanovu. I cure s Trešnje. Bez uvrede.
Bez obzira, kulvoter je otišal doma, ja sam još tu i hoće mi se. Sutra je novi dan. Valjda bu se neko javil na nula devet..Bajdvej, dobila sam onaj dugo očekivani posal. Surprajz sakers!!!


Night of the Dust Eaters Cola, Gin, Unicum, kap maslinovog ulja, peršin
- 22:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.09.2004., utorak
Dalmoši ili zašto je dobra duga ekspozicija

Ponekad se igram svojom Praktikom. No, na obali mi ponekad zasmetaju dva tipa. Jedan od njih kresne svoj lažni kineski kanon kojeg je mijenjao za jednako lažni bicikl marke roki kroser pa je u nevjerici i jadu htio izlupat nekog veslača na pivijadi pa je dobio veslo u guzicu pa sad hoda kao da je bio na tur'd'kembriđu. No Prdekonž, produkt mame kranjice i tateka koji je pijan ko majka s tankerom isplutao pri Bledu pa misleć da je na karibima utaknuo u domorotkinju i mjesto dalmoša napravil janeza, izvadio je svoju dasku za peglanje fotografija na more. Rekli su mu da je talentiran pa je tija serfat (s nazalno fingiranin „N“) Njegov prijatelj Debe Luco cerio se niskom prekrasnih bijelih zubiju znajuć da je podrška najbitnina u emotivnom razvoju. Donnie je za to vrijeme vadio peraje da se mora uprtit na bovu s koje je skako na dasku a prije čega je namistija aparat na opciju „nenadmašne umjetničke fotke“ Aparat je manje više slušao. I njega. I milijardu talentiranih kineskih turista. I Japanskih.
Nije znao da je zaprepaščujuće visoki val od čak sedam centimetara teško uskladit s opcijom na njegovom aparatu. No on je završio dizajn, smjer sitotisak. Inprovizirat ce nesto. Do doktorata na slovoslagarstvu. Tad biu prevazan da ga prime u akademiju, no nikad se ne zna.
Moja Praktica puca fine fotke, u okviru mi je jedan kontinentalac zaspao u vlastitoj bljuvotini i drugi koji prijetnjama sa splitske pjace nagovara val na nemrdnuće. Da nije duge ekspozicije kako bi trčao od rive na dasku za peglanje, ne bi imao ni dugine boje u panorama puzzle šatrotini. Znan ja, veli on, a svi ste vi...

Blitz: Dalmatino Vodka, nagutaj se morske vode i pogledaj pod vodu bez maske. Koju prvu spaziš tvoja je. Nije za ženit ali za brudet će partit.

- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.09.2004., ponedjeljak
Sve što me tišti ovog ljeta i smijuljići pri pomisli na sladoled

Počela se pomalo osipati prezasićena otopina ljudi na rivijeri. Vrijeme je i dalje lijepo, već sam dva sata trijezna i pitam se što je s onom dječicom sklonoj paležu, krpama i groznoj glazbi. Tek što je policija napustila susjedstvo zbog neronskih navada, preselila se u zaljev gdje su kukom izvukli nekog ronioca koji tamo plutao danima, no tek ga je neka žena koja prodaje sladolede otkrila kako se tunka uz obalu. Vele svjedoci da je čovjek išao cugoš ronit, i tvrde da ne znaju što mu je bilo jer inače je bio sav od priručnika i znanja. Pored priručnika za ronjenje, na more je teglio instant hidroavion kojeg je sastavio sam uz pomoć Nasinog dopisnog tečaja, zatim Moneta za napredne u 100 lekcija uz upute kako naslikati isto sa štafelajom u kitu i kao i Jadranskog kita, stolno računalo koje stane u svaki cimer fraj, komplet od tridesetosam karata za malog botaničara s plastičnom lupom i pincetom, s kojima je s lokalnim tekutalcima po cijele dane kartao, ojašnjavajući im bitak, te konačno enciklopediju zvjezdanih brakova s dopunskom, 500 stranica teškom knjižurinom koja objašnjava što je zvjezdani imperator Kullitu mislio kad je zelenoj želatini u 2034. epizodi objašnjavao kolaterarrrne fpofobnofti, kvantnih psihičkih poremećaja u slučaju incestuoznih veza paralelnih univerzuma. Kad se ronitelj odjednom trznuo i nimalo plav, no fino sunčano pripržen, stresao te počeo hihotat kako je oborio rekord bez kisika nikom nije bilo jasno kako, no naknadna je policijska utraga teligentno ustanovila da je to stoga što mu je ajkju dvista i nešto pa ako je tolik, onda bogati more i bez kisika dulje od ostalih. Okladu je dobio. I bi je i naplatio da Čeh s kojim je pri drugoj Steli postigao usmeni dogovor, nije odavno odwarburgio u rodne Karlovije Vare ili kako se to mjesto već zove. Možda se zaputi za njim. Osim laprdanja na drugoj maloj pivici, i tamo more ronit. Sezona u Češkoj traje od šeestosme. Non-Stop. Za renesansne samoučitelje kasno ečernje škole i to je premalo. Oni bi hteli živjet u tri dimenzije s rukama indijskog totem pauka. Je. Ziher. Za takvo obožavanje, bolje da si sagrade spomenik. Prije smrti. Za to čak postoji studij.
Tako je govorila stara mustra.

Burned Tsctzecth: Kahlua, Vigor, Beherovka, umjesto leda, dodati kuglicu vanilije naručenu iz znamenite slastičarne
- 20:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.09.2004., nedjelja
Sezonsko sniženje ili totalna rasprodaja prvi put

Totalna rasprodaja je objavljena. Dosta je bilo, sad već imam fakat preveć garderobe i drugih gluposti. Prodajem na sezonskom sniženju dakle: Jedan par Porn Star dvodjelnih badića, oba (tirkizni i žuti) za 200 Kuna, bijelu majicu Moschino s crvenim srčekima i sivim avionima za stotku, Diesel trendy trapke, samo pet put oprane, dakle kao nove za samo 150, a grudnjak Freedom Fucker za pukih pedeset jer mi ga je debeli H. spalio Salem Mentolom na proslavi Nove kuke u pokojnom klubu nadomak Jurjevske. Kad se samo sjetim da me tjerao na skidanje po onoj zimi, dođe mi zlo. Nadalje, prijeporna su i dva remena: Gucci smeđi s mesinganom kopčom i La Rocca klasični. Usput, sad sam se sjetila iako nije povezano s oblekom, imam i jedan pravi Dupont fajercajg za kojeg ne znam kolko košta al' ga nedam ispod 500 kuna jer ima neke Swarowsky điđe po sebi. Nadalje tu je snowboarderska jakna Schwitze Lobotomy koju sam skurila s Winstonom pa ju dajem za pišljivih 70 eurića dakle za četiri puta manju cijenu nego što je u dućanu, sve zbog pišljivog čika i jer sam vidjela jednu bolju, Mountain Moron's s držačem za CD, pljuge, roler, rizle, fajercajg, termosicu i univerzalni švicarac. U paketu dobijete i ribičko sjedalo na sklapanje koje je u džepu ispod riti. Tu su još i Roots Athletic hudice, svaka po osamdeset (plava i bijela) i prevelike Lolita's Catchers roza gaćice. Njih vam poklanjam. Bez obveze. Ima toga još, ali imam još nekog dreka za pisat pa mi se ne da sad iznašat cijelu suvišnu garderobu na terasu. Ima dana. I godina. Ovaj maneken malo previše hrče za svoju nedodirljivost. Diš se! Napravi mi nekaj za jest. Mjesec se ljeska uvalom. Da,I? Veli on. Pa mogal bi i kupit novu majicu, ha micek? Onu s mjesecom. Ha?

Moon Addiction: Vodka, Maraschino, srebrni novčić na dnu
- 03:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
04.09.2004., subota
Obratili mi se stari majstori, to je jamačnitos od alkohola

Pišem brzo jer su tako govorile stare mustre: Capote & Simenon. Znaju ljudi valjda, vele oni meni Bananita, cenzori i savjest uvijek trče dobro maraton, ali loši su na sto metara. Zato sve svoje spiskarije rješavam ekspresno. Tko čeka, cenzori mu traže putovnicu pa se mogu slikat. No, nisam ja od pisanja romana, bolje mi idu ove spredekačine u jednom gutljaju. Ipak ima nekih kaj misle da mogu prodat literarni burek napisan znanjem lišaja prvog stupnja koji je formalno obrazovanje stekao dirinčenjem na mjestu gdje si se nekad mogao otrovat olovom i čitanjem klasika Ruske, da ne velim Aljaške literature. Keptn Viler Teks i napabirčene fraze. Kaj netko još fakat misli da je Bukvaoski đenijalac i nonkomformist jer je dirinčio u pošti. Ajde osvijestite se od proleterskih snova o boljem svijetu. Imaš nas koji zarađujemo lovu a u višku kapitala leži još kapitala što je jednako grotesknoj umjetnosti, (živi bili pa svi nosili versače gače) i na kojima svijet doista ostaje. Veli mi kulvoter da sam pijana i da kaj vređam ljude. Kaj bu on meni govoril zato kaj je komad? Da.S tom mišlju prekidam ovajmonospis. Fakat sam se nacicala. Miris paljevine se još ne da istjerat iz posteljine. Ni kulvoter: baš bed. Odo u krpe.

AA: Pitralon, Inka, (ne Cool Water, šteta bi bilo)
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.09.2004., petak
Kućica u plamenu, trava nije oko nje ili kanaderi su pušiona

Stariji punoljetnici M.S, L.P. P.O, V.H. G.M, L.L. L.D i B.B zapalili su kuću za odmor u vlasništvu D.S. noćas oko__sati. Pa jeo te patak! Da nisam došla, morti bi zgorila i naša preko živice, oleandera i drugih biljaka koje spajaju naše. Kulvoter je počeo glumit Tarzana panično racionalno kopajući za kanisterom od octa u gepeku njegove antikne bež Lambrette, prijeteći kako će se spojit na Internet i.. I kaj? Daunloudat aparat za gašenje požara? Rekla sam mu ne ocat. Veli da nije ocat da je prazan, a ja di ćeš ga napunit kad ne mogu do svoje kuće od dima, a on veli ja to mogu, ja njemu zaboravi, tu je 200 kvadrata betona i dvorište, čekaj vatrogasce. Vatrogasci? Ovdje? Pa trebat će im dvadeset minuta samo ako se već voze negdje usput nakon gašenja zapaljenog tihomira stanovitog momka koji nosi jeftine majice s propagandnim ljevičarskim parolama. Pa da, to su sigurno teroristi koji su slijedili one Ruse u mjestu. Nisu im mogli prič kolko su cicali, pa su zapalili prvo kaj su stigli. Istina je naime, nešto drugačija. Spomenuti vatreni inicijalisti htjeli su zapalit jednu masovnu duvku pa su marokanac natrpali na roštilj ispod lokardi, pa malo dunstali sebe pa zdroksane ribice. Prvo su oni zaspali, pa zgorile ribice, pa je onaj drugi, debeli skejter pao s guzicom na roštilj, instiktivno ohladio istu u lavoru u kojem je bio zec u pacu pa i on zaspao a roštilj je pokrenuo čitavu cirkusariju. Ekipa sudnjeg dana zaspala je uz vikend - lomaču. Bilo je 5 ujutro kad su mještani počistili zgarište i na naše veselje otpremili mochvarnu ekipu s Indologije u buksijaner. Nisam mogla spavat pa sam do deset gledala Quadrophoniu.

[I]Fire walk with me/[I] Canadian Club, Peshterska, sve skup, bez šibica.
- 02:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.09.2004., četvrtak
Dobra mi noć prijatelji a onda šok te nevjerica

Noć je bila dobra jer nisam došla doma. Malo sam opet zabrijala i bila sretna jer sam ga nagovorila da laptop doista ne mora nosit i po noći u uvalu. Počeo je nešto kao, . skoro se vraćam doma, a nisam ništa napravio, ja mu velim, napravio si ti i previše za danas, za ljeto i godinu dana. Kak ima živaca? Da je bar nekaj kreativno, nego sam premeće brojeve s jedne na drugu stranu i piše poslovne planove i predviđanja. Tek danas mi veli da mu je mama Slovenka, ozbiljan kao da je u iks fajlsima pa Mulderu objašnjava da su kranjci zapravo iz treće galaksije. Ja velim, kaj Davidoff je slovensko prezime, ja sam mislila Rusko. Gleda on mene u čudu, no nije tražio odgovor a ja sam se smijala jer mi se niti nije dalo objašnjavat. Ma kak može imat takav trbuh od sjedenja za kompjuterom? Moreš mu kovanice posložit između..Htio me vozit u susjedno mjesto na ribice lešo, rekla sam mu da klope imamo i doma i da idem s njim van samo ako, kao ja njemu mogu postavljat uvjete, me otprati doma i obavi zadatak koji sam mu više zbog teatra otšaptala na uho. Veli micek može, pokušavajući da se ne nasmije od srca, ali kasnije bi zbog grijeha morao malo meditirat. Dobar je. Trebalo mi je neko vrijeme da skužim da parodira samog sebe. Dakle osim kaj je prekrasan i pametan, ne doživljava se ozbiljno. Pa čekaj zakaj se ne udam? Isprika kako ne bi mogla održavat takvog kita ne stoji jer frajer se održava sam. Nema zapreke, no to je moje mišljenje, a njega nisam niti pitala. Samo nek on prvo večeras obavi kaj smo se dogovorili pa mu možda ostavim mogućnost izbora. Sa savršenim komadom, samo oštro. Inače ste vodenica. Ma rekla sam ti da ne nosimo laptop..Bekino.Prizor koji smo zatekli po povratku ostavio me bez daha a njega bez teksta. Moj tekst je uslijedio nakon oporavka od šoka.

Wild Bunch: Whiskey, Mescal i malo niskooktanskog benzina bez ulja za okus

- 18:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.09.2004., srijeda
Karizmatski kulteri na jadranskoj turnej ili derite se no ja mogu jače

Drugi dan predapokaliptična je družina, iz rasprave polusmjera zagrebačkog neogotičkog-hašomansko-nadrišminkerskog svjetonazora, odlučila skrenuti u čisti spiritistički užas te priredit prizivanje duhova.Vrit, oćete mojeg iz garaže? Zabadaf. Da se bar ona mala s garderobom koja je nalikovala vreći sašivenoj od maminog zastora, indijskih marama i ličke pastirske opreme nije napušila skanka u već u podne, možda ne bi ni skužila čim se bave ali kad sam ju vidjela kako izvrnutih bjeloočnica. crijevom za vrt puni luftmadrac vodom, shvatila sam da dan neće dobro završit. Mala je onda legla pa počela pričat sa sobom, govoreć nepostojećoj majčici kako joj toliko fali da završi muzičku i da ju pusti sad na miru jer mora na Internetu vidjet kakve stipendije daje američko društvo te prelistat omiljenu rubriku u tjedniku za kulturna zbivanja. Frajer obrijane glave koji je zajedno s rupcem u kojem je skakutao dvorištem pripremajući drva za roštilj imao je jedva šezdeset kila i činilo mi se da je on vođa ove cijele putujuće žgadije koja mi je bezobzirno došla uneređivat posljednje dane ljeta. Onda sam skužila da bi se ti debilerosi trinaestog dana mogli odlučit na nekakvo masovno samoubojstvo i zanitat mi praznike do daske pa sam ih stala brojat. Prije nego li sam došla do dvanaest, nekakav je tetovirani dlakavac iz ruksaka izvadio sketj pa stao uništavat štenge vikse. Kaj njoj stara zna kog je dovela u kuću? Nije mi se više dalo pratit vratolomije kulera koji ni bez tri žuje u riti nije mogal napravit dvostruki aksl na kojeg se pripremal cijele godine. Kad je završio u suncobranu, nazvala sam kulvotetera i pitala ga jel za kavicu. Kreteni su baš tad navili nekakvu groznu orijentalnu muziku na što sam poklopila vezu pa još jače navinula E,W&F. 2X80 W. Pa da vidimo ko se more jače derat. Ak nastave, upalit ću i Blaukića u autu. Zovem opet, sori, long tajm i to. Pred dućkasom. U osam. Aaahh Ba de ya - say do you remember Ba de ya - dancing in September Ba de ya - never was a cloudy day..

Da Hood: Rose, Diabolo Fraise, Vodka, škrnicl za flašu

- 17:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>