| < | rujan, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Linkovi
www.blog.hr
www.blog.sk
www.weblog.ro
www.u-blog.net
www.xanga.com
www.dietblog.org
www.clagnut.com
www.blogger.com
www.blog.com
www.mojblog.com
www.blogtree.com
www.blogwise.com
www.blogwars.com
www.samizdata.net
www.blog-irish.com
www.bigfatblog.com
www.biblioblog.com
www.ablogslife.com
www.loiclemeur.com
www.blogherald.com
www.bananablog.net
www.blogarama.com
www.rightonblog.com
www.atlanticblog.com
www.blogofdeath.com
www.harveypekar.com
www.gtabloggers.com
www.scienceblog.com
www.bostonblogs.com
www.blogblogblog.com
http://blog.forwriters.org
www.worldmagblog.com
www.corporatism.org/blog
www.theweblogreview.com
http://alcoholic.blog.excite.it
www.sciencefictiontwin.com
www.mikeblog.blogspot.com
www.absolutely-fuzzy.com
Sreća
"Ne postoji sreća, tek njezini izdanci.
Za čupanje se moramo pobrinuti sami."
Anonimna japanska pjesnikinja,
Hokaido, XIV stoljeće
Hana Novakova
banananita blogressum
novakova_hana@yahoo.com
|
Ljubavne teme na radiju u kasno ljeto ne pogađaju me niti najmanje sve dok oko sebe ne vidim uplakane gospođe svih geografskih širina. Miškec, nazovimo ga tako, nekad je bio oficir u prošloj vojsci, sa ženom je posvađan od kad ga poznam, a infarkt je dobio još prije rata, pa sad uokolo baulja u potrazi za zdravim začinskim biljkama te mirom u pecanju na obali. Miškec je namrgođen, ima brkove ala Magnum i osim profinjenog mačo stila usamljenog jahača kojeg podržava hodanjem lungomareom u donjem dijelu yassa trenirke, JNA natikačama, s kanticom i ribičkim štapom u izlazak te zalazak sunca, nema neke prevelike zanimacije. Šuti uvijek, pa čak i kad u dućanu lupka stavlajući prazne pivice u kašete, a pune u plastični nosač. Na račun tog usamljenog čovjeka izrečene su mnogi komentari koji su stali kad je gomila shvatila da brkati rekonvalescent uopće ne ragira. Ovdje je u nekakvom sobičku kod prijatelja iz vojne akademije, koji je po cijeli dan na krovopokrivanju u susjednom mjestu, na kojem mlati dobru lovu, a miškec mu za uzvrat tek skuha ručak. Neki ljudi su jednostavno rođeni za to, ne stoga jer moraju, već zato što ne moraju. Od Miškecovih gulaša, pašticada, brudeta i cušpajza zamirišu sve kuće od prvog do petog reda uz obalu u duljini pola plaže, pa turisti stanu pa gledaju gdje je ulaz u restoran, no kad ne vide ništa, slikaju se pred ogradom za uspomenu na tako dobar miris. Kad se raziđu, Miškec iziđe na balaturu u flekavoj vodničkoj košulji predviđenoj za kuhanje, priprijeti kuhačom prema moru pa se vrati u kuhinju. Večerom opet odlazi na pecanje. I sve bi to bilo nezanimljivo da sve hokejašice na odmoru ne vide u njemu etnički primjerak muškarčine, a jedna poput H. iz nekog malog Austrijskog mjesta već danima se naslanja na ogradu ne bi li ga vidjela. Kad se Miškec bude vratio svojoj nevoljenoj ženi i mrskoj djeci na obale Save, žene će ovdje proglasiti dan žalosti. Horizont više neće biti isti. Škropec: Bijelog vina do vrha, namočite prste u mineralnu i poškropite je. |