Osim nedjeljom, kad glumi smrtno ozbiljnog čovjeka i kad nije zauzet tjednim aktivnostima u župi, vrijeme provodi obično u kartanju pred Burinom, drži obje noge podignute na davno ostavljeni jarbol neke brodice, pijucka bevandu i savjetuje ljude tek kad ga netko pita. Velečasni je doista, sasvim pobožan čovjek i nije se za to zvanje odlučio zbog suženog izbora u maloj zajednici. Ipak, pored toga što je pokorni sin, pragmatičan je od glave do pete. Nosi lagane cipele nalik tenisicama, ljeti otvorene sandale i bijele košulje kratkih rukava. Javno se ne odriče bevande i pokoje orahovice, iako mi je malo zamjerio što sam u crkvu ušla s kavom, oprostio mi je kad sam mu rekla koje bi zahvate trebalo napravit na crkvi i da znam tko bi to mogao napravit za doista skroman honorar iz čiste i nepatovrene samoreklame. Velečasni nema ništa protiv. Na isti način je popravljeno i parkiralište prošle godine. Ni Isus se ne odriče svojih djela – veli on, ne treba biti lažno skroman. Tko god nam pomogne, zaslužio je barem da se za to sazna. Naravno, treba imati mjere. Naravno ne bi bio Pater da nije spomenuo mjeru. Kad smo kod mjera, velim ja, jeste izmjerili duljinu ograde za popravit? Da zna kakve ja mjere obično uzimam ne bi htio sa mnom posla imat, ovako se samo nasmijao iz marzupia izvadio katastarski plan. Dakle, najbolje bi bilo da..Navečer sam ga vidjela opet, čovjek je popio malo više od pravila u služenju bogu jer Antonu J. se rodio unuk pa mi stao govorit o nekoj staroj ljubavi zbog koje se zaredio kad je otišla u Ameriku i kako ju je danas vidio na tržnici dok je birao pomidore i da gubi snagu. Kad se ispovjedio, zaljuljao se na ogradi na kojoj je sjedio, štucnuo pa rekao da sve zaboravim i dođem u nedjelju na ispovijed. Kakva priča! Ali ne stane u blog. I nije red. Treba imat mjere. Ma kome ja to pričam..
St. Sinner: Orahovica, sok od bazge.
Post je objavljen 13.09.2004. u 21:45 sati.