Put je bio kratak no naporan stoga danas samo ovo. Još malo pa nestalo! Konačno. Riješila sam pitanje koje me mučilo danima. Saznala sam datum objave moje prve domaće knjige te sam odlučila da bi bilo vrijeme da ovu cirkusariju privedem kraju. Knjiga mi oduzima previše vremena jer sam na izmaku snaga od kupovine. A da morti otvorim second hand? Stalno obučena u novo i još me plaćaju za to? Kako je vrijeme dragocjeno, odlučila sam prekinut s pisanjem. More je daleko, pa mi inspiracija lagano popušta. E sad evo zašto sam zapravo hepica, dobila sam boravišnu dozvolu za jednu lijepu zemlju, i sad me više niš ne sprečava da prestanem s porocima. Valjda bu mi uspjelo skinut se s cuge. Tam su navodno jako strogi. Pa bilo bi mi isto da je Evropa došla sim. Pak bi bila alkos obilježena sramno u vlastitoj zemlji. Skoro bu fajrunt, odsad bum se samo bavila s poslom. Šest minuta dnevno koliko sam danas mozgala kaj da napišem, kosi mi se s omiljenim merkantilizmom. Tak se to veli, ha?
Bananasaldi: Créme de banane, u nedostatku Pitralona puknut u u ledaru Trussardi.
Post je objavljen 23.09.2004. u 14:00 sati.