Oborila sam rekord, od jutra sam na zelenjavi pa mi sumrak izgleda osobito znakovito. Sad kužim kak je luđacima. Svugdje vide znakove. Veli mi R. da u njezinom uredu neki čak printaju moje tekstove pa se unašaju nosom u neštivo da se prep'znaju. Da nađu znakove. Ej pazi ovo, škvadra ovo printa i proučava i traži znakove. Normalni ljudi vide samo saobraćajne znakove, a oni kojima se gospod obraća, vide ih svugdje. Mali veli da on od osobnog tumačenja znakova stvara priče, ali da zapravo u njih baš i ne vjeruje. Tako je to s piscima. Imaju vremena tumačit ono što nije potrebno. Dajte meni takav posal. Pokrstit ću i koze, ne samo jarčiće. Izvana se čuje galama, eksplicitni sadržaji u oblačićima te opisne pridjevenice. Neke situacije prepoznajem iz meksičkih sapunica. Dernjaju se klinci pred ogradom jer su spazili da je El Bananita opet u mjestu. Banana se šlata, na-na-na-na. Nego kaj da se šlatam. I šerafim. Budem i s vama kad odrastete. Ako.
Sanitarium: Razrijeđivač, solna kiselina i benzin. Kad klapa pod prozorom počne njurgat, zafitiljit kroz poništru. Bez leda. Onak strejt. Poslije s kolegicama na kavu i konjicu pa prepričavat zgode u slikovite detalje. Pa opet; Ruke u zrak nemoj stat!
Post je objavljen 30.08.2004. u 08:00 sati.