Probudila sam se u cik zore, bilo je negdje oko pola pet ili više. U snu očigledno rade neki, svijesti nedokučivi impulsi. U jednom pradavnom razgovoru dok smo još studirale, a slobodne noći provodile prepričavajući ljubavne zgode i strašne priče, J.K. ispričala kako se jednom tako odjednom probudilla naizgled bez ikakvog razloga, a sutradan ustanovila da joj je umrla baka. Nije to jedina dogodovština tog tipa koju sam čula, no rezultat je uvijek sličan. Naglo buđenje u mirnoj noći uvijek uznemiruje jer onog trenutka kad otvoriš oči u stvarnosti,a još gledaš negdje unutra znaš da nešto nije u redu. Sad slijedi i kliše; Imam osjećaj da me netko promatra - Rekla bi Morana dok bismo pisale jednako anonimna pisma njezinem današnjem suprugu. Morana je onda navlačila zavjese, povremeno provjeravajući jesu li dobro legle na prozore. Nikad nisam shvatila da li je bila opsjednuta Prozorom na dvorište ili se jednostavno furala na tajanstvenost. Što se tiče muža, uspjela je. 4:35 Nema nikog ili ih ne čujem. Srce mi lupa dok se uzaludno pokušavam smiriti. Nagnula sam bocu koja je bila pored kreveta bez da sam uoopće shvatila je li riječ o štoku ili konjici. Nije baš pomoglo. Onog trena kad sam odustala, zaspala sam. U devet sam se odlučila na male promjene, spavat ću na gornjem katu. Tek da sam mirna, za gore postoje još jedna vrata. Do mjesta se neću spuštati barem nekoliko dana dok gore ne počistim Gore miriše na prašinu. prošlogodišnje parfeme, naslage molekula krema za sunčanje koje su se zauvijek nastanile u uzduhu i čistu posteljinu. Moram izvaditi viseću ležaljku za vrt, očistiti skuter od paučine i otvoriti ventile za vodu. Nije to sve ali za prvu ruku je dovoljno. Nisam raspoložena za pospremanje, pa odlazim na plažu i ostajem tamo do kasna, noseći sobom tek one obavezne sitnice bez kojih nitko ne ide. Podne. Na obali nema nikog starijeg od devetnaest. Spavam hodajući.
Teenage Riviera Chic; Campari rosso, gusti Fructalov sok od marelica
Post je objavljen 28.07.2004. u 12:15 sati.