Paranoja mi nije na kraj pameti ni u najstresnijim situacijama, niti ne želim postati dio općeg trenda psihološkog profila u biznisu. Sutra idem na moreno i nema smisla da idem s brigama na ramenima pa sam sveo odlučila istresti na sastancima muškog kluba kojem sam maskota. Jednom sam, sudjelujući slučajno kao prevoditeljica na partiji golfa upoznala neke zanimljive tipove i odigrala s njima belu za okladu. Ispalo je konačno da sam bolja od svih u bodovima i od tad svi imaju respekta prema meni, a za nagradu su me proglasili neslužbenom i jednakopravnom počasnom članicom muškog kluba skraćeno S.S. što nema nikakve veze sa zločinačkim odredima iz drugog rata. Iako pojedincima u klubu i nije najdraže što ih moram gledat dok se oblokavaju i sasvim politički nekorektno šlataju osoblje meni je tu bolje nego sjediti sa sidewindericama diplomatskog zbora i olajavati ljude koje niti ne poznajem, uz preseratorsku Canastu, kakti domaće kolače i konfekcijski liker od višanja. Dečki su mi po izlaganju rekli; Banana ti si luda, netko ti smješta. Najprije sam pomislila jarca mi smješta, a onda zaključila. Ljudi su ti u Hrvatskoj dobri dok ne postaneš malo bolji od njih. I onda se od prijatelja i kolega pretvaraju nu tajne mrzitelje. Od kad sam posao preuzela K, jer nije bila u stanju od L & kompanije ostvariti rezultat, događaju mi se stvari ravne onima iz mašte Jima Profita iz istoimene serije. Paranoja zvijezda vodilja? Kaj god rekli bi u Zagrebu. Idem spremat stvari. Sumnje ostavljam u gradu Nek se svi lijepo slikaju. Na Jarunu i uz njega.
Road fuel JStrawberry Juice, Gin, Vodka
Post je objavljen 06.07.2004. u 22:42 sati.