Spavala sam do tri popodne, ne od viške zelenjave nego od specijalne i ne samo kavene mješavine prostrijeljene s nekoliko atmosfera kroz Pavonievu europikolu Moja švedska imenjakinja je već prije podne složila mješavinu za početak jako dobrog dana, pa se i bez kupanja osjećam kao pod vodom. Dobra fora, a ne da cijelo susjedstvo mora odisati mirisom vegete ala Marakesch. Sigurno bi mi već slijedeći dan raskopali vrt. Mislim klinci, ne rija. Pisovi u komadu uvijek me podsjećaju na čokoladu i zato su mi još draži, a naročito kad me probudi miris kave s jedva zamjetnom notom nečeg egzotičnog. Još u krevetu sam popila polovicu i prikladno situaciji s police dohvatila francusku antologiju arapskih pripovjedaka iz 1956.g. koje je S. pronašla u nekom antikvarijatu za sitne novce. Čitala sam sve do pet a kad je kava počela djelovati, odložila sam knjigu na stol i s cigaretom u ustima krenula do najbliže vode. Ovaj jednodjelni me malo steže u riti. Iz prikolice švicarske registracije valja se Lebanese Blonde Zrak miriše nevejerovatno, šteta što to prerijetko primjećujem. Danas nije bilo mailova osim poziva za predbilježbu za nekakav festival kazališta. I dalje je vrućina. Djeca su na plaži, mame u hladu. Razmišljam o tome da rasprostrem pustinjski šator na plaži. Imenjakinja me jedva odgovorila od ideje. Zašto ne, barem plahti imam dosta. Zaspala sam na obali i probudila se oko osam dok su se stranci već vukli na večere po restoranima mrmljajući neke besmislice. Baš bi mi pasala jedna kava. I voda. Kako su mi usta suha. Kao pustinja.
Killin an Arab; Crni čaj, Cedar Rose Delite
Post je objavljen 31.07.2004. u 20:31 sati.