Ovo nije normalno, valjda su ljudi pomalo počeli kužit da sunce ovdje stalno sja. Ne razumijem se u meteorologiju i druga narodna vjerovanja ali jasna mi je jedna stvar, ovaj komadić obale ukrug nekoliko kilometara nije zidom odvojen od ostatka uzgibane mase sivih oblaka koji povremeno prospu munje i gromove i potjeraju ljude domovima u potrazi za kontinentalnim ferijama tipa stubaki ujutrom, kino navečer. Nemre bit, ali ipak, čini se da smo dobili rajsku obalu na privremeno korištenje. Istina, ovdje je inače velik broj sunčanih sati i ugođaj je usporediv tek onom nekih otoka istočnog sredozemlja ali doista smo ispali povlašteni i uopće se ne žalim. Jučer sam se na večeri kod susjede koju kao što sam rekla nisam vidjela godinama, pobrinula da tako ostane i slijedećih nekoliko. Na buzaru je pozvala i malca koji joj zalijeva vrt. Kako sam pri pljuckanju školjaka i ja dogovorila s njim isto za bitno manju sumu, stvorila sam si barem privremenu neprijateljicu. Ko joj kriv kad na večeru poziva vrtlara. Mali sigurno ne zalijeva samo vrt. Po povratku kući sam se srušila na ružmarin pred ulazom. Kad sam došla k sebi mjesec je već napravio dobar komad puta pa sam bez previše dumanja otpuzala do kreveta. Liječnik? Prvo ferije. Onda ozbiljno.
Sunshine Struggle; Ananas juice, Depaz, Led iz trokutastih modela nije obavezan
Post je objavljen 10.07.2004. u 12:26 sati.