Prema svemu sudeći moj odmor je završio. Malo sam se zanijela, očekujući kako će sve biti prema planu i rasporedu koji sam si zacrtala. Lako za realna očekivanja, ona su mogla stati u jedan pretinac moje najmanje torbice, ali na odmor sam otišla s prenatrpanim, himalajskim ruksakom optimizma. Kažu da kad je sve kako treba, neće dugo. E pa meni je završilo to neće dugo. Počelo je s vandalizmom na autu, a nastavlja se s neobnovljenim ugovorom. Osjećaj je sjajan. Da mi se to dogodilo usred zime, nikome ništa jer u to doba i moja su očekivanja minijaturna, hibernirana se nastojim napuniti sa što više zbuksanih plodova, ozračiti televizijskim serijama i što više vremena se obeznanjivati u diskotekama i u godišnju kvotu neprirodnog eskapizma ubilježiti što više sati provedenih u kinu. Kad dođe ljeto, ponekad se uhvatim u tome kako više vremena provodim u razmišljanju kako će mi biti žao kad prođe nego što u njemu uživam. Eto ga na, sad je završilo i prije vremena. Gledam stare knjige koje držim samo ovdje i žao mi je što ih ni ove godine neću uspjeti prelistati gurajući nos u svaku stranicu da osjetim u njima miris kuće i slojeva zaštitnih krema koje su se godinama lijepile po njima dok sam ih listala. Pa dobro sad nije da odlazim zauvijek ali do slijedeće godine je toliko puno vremena da ću poludjet od muke. Što se posla tiče, samo me čudo s nebesa može spasit. Nebo i dalje ne pokazuje ni najmanju ljutnju. Srpanj je prevalio polovicu. Ljeto u cvatu. Vrit.
Holy Gral: Crveni Pfanner, B&W
Post je objavljen 18.07.2004. u 18:41 sati.