Rijeka, kao i uvijek, korzo i te priče. S Barbarom sam u Bonavii popila capuccino i ustanovila da imamo zajedničkog poznanika. Na jednom sam se tulumu prije par godina malo šlatala s njim. Bio je neki Jazz festival, bilo je ljeto i jednostavno mi se htjelo. Ipak, na vrijeme sam nanjušila da je jedan od onih uvijek dobro rapoloženih, vječnih klinaca koji su mi pasali za ljubavnike, ali ne i za posao ili ne daj bože odgajanje zajedničke djece. Makar mi je uvijek krivo zbog toga jer on je pored mog motoriziranog macana bio rijedak primjerak zbog kojeg bi mi se noge odrezale kad bih ga čula ili vidjela. Barbara je ugasila cigaretu i počela cmizdriti kao iz vedra neba proklinjući svoju brzopletost. Kad su imali devetnaest godina, željela ga je samo u krevetu, a on je bio zaljubljen i htio je sve polako.Ona se za nekoliko dana vraćala u Rijeku, on u Zagreb i nije željela čekati. Prošlo je petnaestak godina i onda ga je vidjela na Korzu, već blizu četrdesetoj gotovo da nije izgubio ništa od šarma tinejđera, a i izgledao je sav napet od vježbanja Uglavnom, Barbara je skoro pala na rit. Sjeli su na kavu, već je bio rastavljen i s dvoje djece, a ona se već zamislila kako bi mu nadoknadila što mu je davno trebala dati kao i majčinske instinkte koji bi s tim išli u paketu. Kad koj je smijući se preplanulim licem nekoliko puta jasno odgovorio da osim za jednu noć, zapravo i nije njegov tip, pitala ga je što je bilo onda, a on je tek odgovorio – bila si. Ustao je i odšetao prema autu, mašući privjeskom za ključeve. Nije mogla vjerovati u kakvog se samodopadnog mamlaza pretvorio. A bio je tako fin i drag dečko. Mudro sam joj rekla da je to stvar gledišta i pozvala je na zajednički shopping u robnu kuću. To najbolje liječi, no ne u njezinu slučaju. Otišla je kući, popikavajući se u visokim petama a Lanetta torbica joj je stalno ispadala iz ruku dok je tražila mobitel da nazove seksualne tješitelje i maramice da obriše fluorescentnu ljetnu šminku. Dok je odlazila niz ulicu, pomislih da nema ljepše i nesretnije žene u gradu. No, to baš nije bio moj problem, iako joj nisam detaljno opisala moj odnos s njim. Čovjek ne bi vjerovao što sve stane u lavića. Dvije gajbe piva, dva badića i nekoliko ženskih torbica na sniženju. Pive su ako naleti neki komad. Torbice su za mene. Badiće ne treba objašnjavat. Od čega ću živjeti do kraja ferija samo dragi bog zna.
No Problemo; Sok od rajčice, agave, Tekila, Bourbon
Post je objavljen 09.07.2004. u 00:53 sati.