Klima radi, pa mi u stanu samo fale kuke za meso i svinjske polovice da se klate. Usprkos svemu i dalje me puca osjećaj da nije vrijeme za zafrkanciju jer tek idem službeno na godišnji, a u takvom sam zaostatku da bi bez prestanka mogla raditi do sredine listopada. Zato i nosim posao sa sobom. Danas sam bila u Billi i uzela nužnu opskrbu. Hrane imam još iz Mađarije i potrajat će do trećeg svjetskog ,no nedostaje mi teške vode. Da vidimo, dvije Finlandie, Balić odležani pa onda samo jedan, Ramazzoti, Maraschina ima i u mojem selu, Orahovice isto, dva Pelina, Tequilu mi je obećala Ana, a iz Zagreba nosim i jednu Posolskayu za svaki slučaj, ma to bu dost za prvu ruku, a ako i ponestane uvijek se stigne do grada. Samo da na vrijeme stigne pinka od B, da ne bi bilo kao prošle godine, odem na more, a honorar je došao kad sam se vratila u Zagreb. Okej. ove godine imam nešto ušparano pa neće biti toliko loše. Samo da se ne zahaklam na neke komade jer onda zdravo i posao i sve. Cuga može ali tulumarenje će biti skromno. Sad idem to sve napistai a onda se bacam u nove slogane sve do iza ponoći. Kako biste u jednoj rečenici napisali nešto što će na televiziji ljude napaliti na kupnju foto aparata? Osim cuge, ponestaje mi i ideja.
Missoni's Choice Maraschino i Ramazzoti pola pola i puno nalupanog leda
Post je objavljen 01.07.2004. u 20:44 sati.