Dvadeset jedan dan do odlaska na more i onda me nema do kraja svijeta. Nakon podosta razmišljanja gdje što i kako, odlučila sam isprobati raditi čitavo ljeto pomalo i ne uzeti zapravo godišnji odmor već rasporediti obveze i vrijeme za plažu i čagu na pravilne komade, jer to ionako radim i ovdje, pa nema razloga da tako i ne nastavim. Brine me jedino moj apetit za cugom i nepročitane knjige koje stoje na polici vikendice. Starci će tamo u svojim pred-post sezonama, pa imam lijepog vremena bez gnjavaže. Telefon su uveli početkom proljeća pa ću tamo biti baš kao i u svom uredu osim što mi nitko neće dolaziti na vrata, no ionako se nikad ništa nije bitno desilo nečijim dolaskom na vrata. Pripremila sam čak i onu ružnu H. sliku koja mi visi u uredu jer je nigdje drugdje ne mogu podnijeti, sve kako bih se i u istočnom dijelu kuće koji sam odredila za radne aktivnosti osjećala kao kod kuće. Stan sam ostavila Mihaeli koja će mi hraniti kornjače i čistiti vodu, a u zamjenu će dobiti nešto džeparca i mogućnost da si svog mršavog klipana povali u predsoblju na kauču, jer krevet sam joj zabranila tek zato da joj bude slađe kad prekrši zabranu. Mihaela je susjedina kćer i ima starog koji je gnjavi s klavirima i zabranama. Valjda će osjetiti malo slobode? Ako cuga ko i on, jadan mi bar. Ma ne, pa mala nema ni..
French Fuck; Cointreau, Grey Goose vodka, iscjedak limuna. Ohladiti na minus puno.
Post je objavljen 16.06.2004. u 00:09 sati.