Bez prenemeganja, mislim da smo dali sve od sebe, igrači su igrali, navijači navijali, a ja sam se nacicala škotskog whiskya umotana u bijelu zastavu s plavim X-om i prije četrdesete minute. Oh kako sam željela nazvati prijatelje u Glasgow iz kojeg su stizali SMS ovi podrške nakon prvog gola! Srećom nisam, jer ne znam što bi im rekla. Lako je sad reći znao sam ili mogal sam si mislit, trebalo je odsjediti do kraja i vikat: Ruke u zrak nemoj stat! Mudrice koje sad prigovaraju kao i one koje nam se smiju, nisu dobrodošle jer nisu živjele s nama. Naši lepi dečki pokazali su da znaju i igrat kao i dobit gajbu. Eh društvo, ne treba se bit muško da se skuži da nam protivnički napad po sredini stvara velike probleme u obrani. Marina i ja smo se složile; Vidi, sad ćemo popljugat kao od Švice. Međutim, uzalud ženski komentar u zemlji u kojoj ima četiri i pol milijuna izbornika ne računajući dijasporu uvijek željnu salonske krvi. Škoti se sjećaju 1314.g, i jedni drugi se zajedno se sjećamo 1971, oni utakmice mi malo veće utakmice a 2004. bit će godina koju ćemo također zapamtiti. Nema veze, jer ratnici su oni koji ne odustaju, a ne pobjednici! I zato velimo moje cure i ja - Barića i na svjetsko i ne budite izbornici nakon tekme. Privatna raketa nalik temama mladenačkih ZF romana, dotaknula je svemir a Hrvatska je dotaknula granice svojih mogućnosti, no to ne znači da je manje volimo. Hrvatska! Škotska! Refren, itd..Metar dana blogoslova proslavljeni su kak bog zapoveda!
Croatian Pride; Tomislav, GP, jedan na drugi dok se ne padne s nogu!
Post je objavljen 22.06.2004. u 01:18 sati.