Kad sam došla sebi znala sam da ne sanjam ali mislila sam, kakav je to način otići na festival, a probuditi se u bolnici.Liječniku sam rekla da ima mogućnost birati između situacije u kojoj ću mu novi Sony Ericsson tresnut u zid iza kojeg je ukočeno stajala prestravljena medicinska sestra noseći zdravstvene kartone. Hodnici su bijeli, vrućina je nepodnošljiva, odasvud odzvanja Gloria Estefan, a ja se bojim da me alkoholno ludilo ulovilo da nisam niti primijetila. Valjda neću izaći na ulicu i tamo zateći kakav karneval prekinut dramatski točno izrežiranim pučem, baš u trenutku kad budem u svojoj pidžami jurila stepenicama na prašnjavu ulicu. Lako za odjeću ali gdje mi je auto? Prema stanju u kojem sam bila noć prije, auto je pretpostavljam sažvakan u komadiće, no kako sam uspjela proći bez ogrebotine u kabrioletu? Kažu da je u Pazinu bio Jules Verne. Ne znam za njega, jer dok je on tragao pod zemljom, ja sam skoro propala u zemlju. Doslovno. Sve je dobro kad se dobro završi, a ja još nisam niti počela. Bole me bubrezi, to je sigurno od bolničkog kreveta. Pula je zanimljiva, ali tamo se ne vraćam slijedećih deset godina. Barem ne danju, gotovo u nesvijesti i još k tome nenašminkana. Kako sam od Pazina dospjela do Pule, nemam pojma. Cesta je mračna i hodat ću dok mi noge ne otpadnu. Oko tri ujutro legla sam pod neko drvo na livadi i zaspala. Sanjala sam da me mali kojeg već odavno nisam vidjela, drži za ruku i vodi u središte zemlje. Svijet se preokrenuo.
Felice; 1 Dcl Istra Bitter, 1 Dcl Biske, šakom nacijediti limuna po želji
Post je objavljen 26.06.2004. u 03:18 sati.