Veli meni frajer da sam ja autsursing ali i više od toga jer on je poslovni čovjek (luk i janjetina pod mirnim krovovima) pa kuži te stvari najviše a to kaj sam ja i ono kaj su komputori. Je. Moš si mislit. Velim nema beda nisam ja outsourcing nego freelancer, a tu brate postoji difrencja specfka. On meni neka mala, kako god oš al jel bi ti meni lijepo izgledala u mom Kameninvestu. Je stari. Sto posto. Dignula sam se i pobjegla iz Dežmanovog koliko me noge nose. Pa kakvi to kromanjonerosi tu dolaze pitat za mene. Zamisli ti njega, ja na popodnevnoj kavi između dva posla, pričam s prezimenjakom iz studija preko puta o arhitekturi i zagrebačkom proseravanju, kad eto ti debila sa svojim gorilama. On je čuo dabjanjem mogla popravt poso. Jednom sam gledala neki film u kojem zatvorenik na teškoj robiji uspije ostati zdravog uma u zatvoru zahvaljujući sposobnosti da se toliko uživi da je na nekom drugom mjestu da čak i kad mu dođe vrijeme da izađe iz zatvora ne želi, jer na slobodi više ne bi imao toliko mira za koncentraciju na nepostojeća mjesta. Da mi je barem sad ta sposobnost, jer ovaj je preko puta mene sav napet u tom svom seoski plavom pojmu elegancije, prijeti mi samom pojavom. Pokazuje zube dok me zapuhuje kolonjskom vodom za koju je čuo u grozomor kafeju. Ajde u tri jarca i ti i sunce kojeg sam jedva dočekala da se malo maknem od posla. Štašpit, mala, ha? Namignula sam frendu, velim ne, naručim ja njemu pa ga zaobiđem i zbrišem. Imam posla, soriii..
Seljo beljo; Stock i Cola. Njemu veliš da je Ballantines.
Post je objavljen 09.06.2004. u 12:22 sati.