Prebacujem u brzinu i prolazim rukom kroz kosu uživajući u vjetru. Gdje je taj meni izgubljeni grad? Srce Istre trebalo je biti tu negdje, no čini mi se da sam promašila smjer i da je bolje da stanem negdje usput i upitam za smjer već jednom. Konačno, zaustavila sam se u nekom malom mjestu smiješnog imena kojeg više čak i ne pamtim i ušla u konobu na samom ulasku u selo. Objasnili su mi da sam na dobrom putu, pa sam sva sretna počastila ekipu jednom pa drugom, pa onda ne znam kojom rundom. Tek sam u gluho doba noći, umjesto u predviđeno vrijeme izišla iz birtije i vratila se na put. Do Pazina je bilo tek nekoliko kilometara, no kad sam stigla, nigdje nije bilo nikog, a nisam znala koga bi pitala za put, pa sam odlučila prileći u autu jer nije imalo smisla voziti pod gasom uokolo. Sigurno sam se otrovala plinom, jer nad gradom se dizala kupola od svjetla kao da je čitav u nekom sjajnom oblaku. Zujanje agregata postalo je nepodnošljivo. Ali kakav plin?
500 Milioni; Istra Bitter, Absint, Curaçao. Led natući u inje
Post je objavljen 25.06.2004. u 01:09 sati.