| < | lipanj, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Linkovi
www.blog.hr
www.blog.sk
www.weblog.ro
www.u-blog.net
www.xanga.com
www.dietblog.org
www.clagnut.com
www.blogger.com
www.blog.com
www.mojblog.com
www.blogtree.com
www.blogwise.com
www.blogwars.com
www.samizdata.net
www.blog-irish.com
www.bigfatblog.com
www.biblioblog.com
www.ablogslife.com
www.loiclemeur.com
www.blogherald.com
www.bananablog.net
www.blogarama.com
www.rightonblog.com
www.atlanticblog.com
www.blogofdeath.com
www.harveypekar.com
www.gtabloggers.com
www.scienceblog.com
www.bostonblogs.com
www.blogblogblog.com
http://blog.forwriters.org
www.worldmagblog.com
www.corporatism.org/blog
www.theweblogreview.com
http://alcoholic.blog.excite.it
www.sciencefictiontwin.com
www.mikeblog.blogspot.com
www.absolutely-fuzzy.com
Sreća
"Ne postoji sreća, tek njezini izdanci.
Za čupanje se moramo pobrinuti sami."
Anonimna japanska pjesnikinja,
Hokaido, XIV stoljeće
Hana Novakova
banananita blogressum
novakova_hana@yahoo.com
|
Bila sam u Budimpešti na kavi i malo u šopingu, vrijeme je u Hungariji bezveze kao i tu ali sam zato napunila gepek s hranom do vrha, pa valjda sam zbubala jedno tristo eura na konzerve, kobasice, mirodije i još puno toga. Sad ne moram u dugo dućan, a na grani me nisu zaustavljali ni Mađari ni naši, pa su mi samo pokazali da prođem. Nakon prelaska, skinula sam mokasine i vozila bosa jer se konac šava na jednoj odvezao pa me pikao u stopalo čitavim putem, i tako sam poderala još jedne hulahopke i to one omiljene, ali obzirom da sam ih u Pešti uzela jedno pet pari skupa s vešom ne brinem se pretjerano. Putem sam razmišljala o svemu što sam postigla i jedno sam shvatila - nije loše za malu koja nema ni frtalj stoljeća. Sticaj okolnosti te ubaci u napredak, ali sve ostalo, vlastita je zasluga. Račun na banci mi se laganica puni i nemam pojma zakaj opće tolko cugam, ajde danas nisam skoro ništa osim par Unicuma u robnoj kući na stoječki, između kupovanja rostfrei posuđa i kozmetike. Bolio me želudac od hladne pizze iz Pl. Hungary pa sam preskočila kave i bacila se na crnu mađarsku gorčinu. I tamo sam razmišljala, promatrajući ljude na šetalištu sam kako prolaze i zaključila da su Mađari tak tak ali da su im cure skroz zgodne. Ove ostale koji su se derali na engleskom, ruskom kao i inim egzotičnim jezicima nisam zapažala, jer njih sam se nagledala po Bratislavi. Pa nisam baš zadrta ali kaj se sve ne doklati pa živi užas. Valjda tak izgledamo i mi kad se negdje naselimo. Zaključak dana je da me to uopće nije briga dok me ne diraju i da želim da mi se grafikon potrošnje nastavi u istom smjeru, ne nužno u Mađarsku ali unutar kvote eurića koje tjedno spotrošim ne bum se bunila. Ponekad se pitam kaj bi bilo da sam još tajnica u onom izdavačkom poduzeću? Sva sreća da sam riskirala. Užas. Fala bogu na poduzetništvu. Franz Janoš; Unicum i Cockta, količine odrediti prema individualnim željama |