Zove me frendica iz J. firme poslanom polifonom melodijom tako da znam da je frka sto na sat, jer hitno joj treba prijevod ugovora. U jarca, sto puta sam im rekla da ne radim prijevode ali s vremena na vrijeme iskeširaju na rukice bez računovođe i gnjavaže, a uvijek mogu reći da je riječ o privatnoj posudbi ako nas neko baš ulovi u djelu. Da je to najmanja ilegala ne bi bilo loše, a što je sa tonama presnimljenih filmova koje gledam na videu? Gledam slike s Larinog vjenčanja u Bratislavi i nije mi krivo što nisam išla jer na vjenčanje su došli svi koje nije vidjela prije niti će ih ikad više u životu vidjeti. Do sprovoda. Bacam pogled s fotki na ugovor i već mi je slabo ali onda se sjetim novaca i smješeći se bacam na posao. Popodne je prošlo u trenu i začas sam se oraspoložila bez obzira na količinu ispuštene duše. Navečer idem u kino i pri pomisli na kino hvata me nesvjestica jer uvijek se sjetim kako nema bolje nego šlatanje u kinu no trenutno nemam nikog, mali me više ne zove,a i znam ga već predobro da bi se dalo natezat s njim u mraku. Najzanimljivije je u kinu kad ideš na prvi ili drugi čvenk. Požurit ću s poslom, možda ulovim nekog u redu za karte.
Torpedo: Schwepps i Gin, pola pola. Zamotati u krpu, udariti čašom po stolu, brzo odmotrati i na eks!
Post je objavljen 12.06.2004. u 13:54 sati.