ponedjeljak, 12.12.2011.

prostor - neprepoznati resurs

Ne trebam obrazlagati ovo s čim kanim započeti: kako je ovo - Hrvatska - krasna zemlja! Kako bi krasno u njoj živjeli Islanđani ili Finci, a da već poslovične Japance ne spominjem! Svako malo čuje se kuknjava da Hrvati demografski izumiru, a stranci sve preuzimaju. Budimo realni, ništa bolje nismo ni zaslužili. Zabilježena je Krležina misao da nam nakon osloboditelja 1918, 1941, 1945, napokon trebaju neki dobri okupatori (a osloboditelje od 1991. nije stigao upoznati, što bi ga samo učvrstilo u mišljenju).

Sve bi se moglo promijeniti preko noći da ispod Slavonije pronađemo ogromna ležišta nafte, moglo bi, ali se ne bi ništa promijenilo jer bi idioti i đubrad sigurno sredili da nakon toga bude još gore.

Nije potrebno pronaći naftu. Postoje i drugi jednako moćni resursi koji su nam na raspolaganju. Uzmite u obzir da se već danas kao vrijedni resursi smatra i ono što se prije stotinjak godina uopće nije smatralo iole vrijednim: pitka voda, vjetar, čisti zrak, sunčeva toplina… Istina da su Nizozemci već prije nekoliko stoljeća gradili vjetrenjače, ali donedavno je za druge nacije to bilo ništa više od zgodnog motiva za suvenire, a danas elektrane na vjetar niću posvuda po svijetu.

Što mi to imamo na što nitko ne pomišlja?

Da ne duljim - imamo prostor. Prostor kao dimenziju, a ne kao lokacija, iako ni lokacija nije zanemariva, uz to što i ona zahtijeva redefiniranje.

Ako ičega, Hrvatska ima prostora. Otprilike sve južnije od Like i Gorskog kotara, a dobrim dijelom i oni, te sjevernije od uskog turističkog prostora uz obalu nije za ništa. To su kamene planine i škrte visoravni gdje nije moguća bogatija poljoprivreda od ponekog grma drenjine, gdje od stočarstva nije moguće imati više od tri ovce, nema rudnih bogatstava osim ponekog kamenoloma, nema šuma, nema industrije, nema turizma, nema ničega. Slabo nastanjeno područje na kojemu su domorodci uglavnom istrijebljeni, a rijetki preostali će uskoro odumrijeti. To je otprilike četvrtina mile nam domovine, na kojoj zapravo nema ničega osim - prostora.

Pitanje je - kako taj prostor staviti u neku korisnu funkciju?

Dobro, sad bi netko mogao reći da i u Sahari ima prostora, ali to nema veze jer Sahara nije prostor te kvalitete. Svaki iskusan trgovac nekretninama zna da su njihovu vrijednost važne samo tri osobine: lokacija, lokacija i lokacija. Da bismo shvatili vrijednost lokacije trebamo znati gdje je, kolika je i što je oko nje. Na našu sreću, na idealnoj lokaciji nalazi se ono što je za sada neocijenjeno, a zapravo je neprocjenjivo - prostor. Da bismo samo malkice osvijestili značaj i vrijednost prostora dovoljno je podsjetiti se da je jedna trećina (1/3!) megalopolisa Los Angelesa pokrivena cestama, a da uz svaki veliki europski grad nezaustavljivo rastu groblja, rastu i samo rastu i nemoguće ih je zaustaviti, a prekrivaju tlo koje bi se moglo daleko korisnije iskoristiti. Mi sjedimo na prostoru kao što su sva primitivna plemena sjedila na neprocjenjivim prirodnim resursima koji im nisu ništa koristili sve dok ih zbog njih nisu porobili ili istrijebili.

Ja znam kako iskoristiti za sada potpuno neiskorišteni prostor koji Hrvatska ima. Znam, ali zbog kretena i đubradi neću reći. Samo ću došapnuti sinu kad mi dođe smrtna ura, neka zna. Do tada će biti dovoljno odrastao da shvati i zapamti, pa - ako ikada ocijeni da se situacija ovdje dovoljno promijenila - neka to iskoristi. Ako ne, neka šapne svom sinu, a već narednom nasljedniku to neće ništa značiti jer neće više biti ni Hrvata ni Hrvatske, a oni koji će ih zamijeniti će već znati što da rade.




<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker