praktični vjernik + dodatak drugim riječima

utorak, 28.08.2007.

1.
Parkirali smo auto i ostavili ga, te krenuli u šetnju. Nakon otprilike sat vremena odlučili smo krenuti nazad i tada me netko zapita da li ja u išta vjerujem.

- Naravno! - rekoh. - Čovjek bez vjere bio bi toliko hendikepiran da zapravo ne vjerujem da itko bez vjere i postoji, ili barem da bez vjere može biti normalan. Evo, na primjer, ja vjerujem da je auto ondje gdje smo ga ostavili i svesrdno se nadam da ćemo ga ondje naći.

Moj odgovor je iznenadio društvo, pa sam morao obrazložiti:

- Da li znam da je auto još ondje? Ne, ne znam. Mogli su ga lopovi ukrasti, mogao ga je pauk odnijeti, moglo se dogoditi tko zna što još. Jedino što zaista znamo da smo ga ondje ostavili. Mi vjerujemo da je još ondje i zato smo se uputili onamo i vjerojatno ćemo ga, kako se nadam, ondje i zateći. Utoliko je vjera toliko korisna da je gotovo nužna za odvijanje svakodnevnog života. Gdje bismo dospjeli da smo u trenutku kada smo odlučili vratiti se stali i počeo razmišljati i iznositi različita mišljenja gdje bi auto mogao biti? Nigdje. A kad stignemo ondje uvjeriti ćemo se je li naša vjera opravdana, ili ćemo se razuvjeriti.

Nastavio sam dalje objašnjavati: na isti način vjerujem da je dućan u koji svaki dan odem po novine i dalje na istom mjestu. Znam kada su ga gradili, od onda sam bio u njemu barem sedam tisuća puta, ali da li sada znam da je još uvijek ondje? Iako tvrdim da znam, to nije točno. Ja vjerujem da je još ondje. Mogao je u međuvremenu izgorjeti, mogao ga je smlaviti meteor, mogao je proći kroz njega neki poludjeli tenkist… svašta, a da ja to nisam još saznao. Tek kada sutra ponovo odem u dućan i uvjerim se da mu se ništa nije dogodilo, znati ću da je i dalje ondje. Kada ne bih imao vjeru da je dućan neoštećen na svom mjestu i da će raditi u uobičajeno vrijeme, nego umjesto toga po izlasku iz kuće stao premišljati gdje naći najbliži mjesto za kupovinu, a svi smjerovi su podjednako vjerojatni, nikada ništa ne bih uspio kupiti.

Bez vjere ništa ne bi bilo moguće. Ako se dogovorim s djevojkom naći u gradu da odemo u kino, moram joj vjerovati da će doći na dogovoreno mjesto da bih i ja došao. Svašta bi je moglo spriječiti, mogla bi se i predomisliti, ali ja se ipak nadam da je ništa neće omesti i vjerujem da ćemo se vidjeti. Zato nosim kondom u džepu. Moja vjera i postupci u skladu s mojom vjerom izravno zavise od onoga što želim.

Bez vjere bi svatko učas stradao. Zamislimo drastični primjer: nalazim se u džungli i gladni tigar jurne na mene. Ako odmah ne povjerujem da me kani pojesti i ne sklonim se dok još stignem, vjerojatnije je da će me pojesti nego da je to neko izgubljeno kućno ljubimče koje je jurnulo do mene sretno što vidi čovjeka da ga može liznuti i umiljavati se. Utoliko se vjera mora osnivati na pretpostavkama, a pretpostavke na iskustvu. Da sam umjesto auta ostavio nasred pločnika pun novčanik i vjerovao da ću ga naći na istom mjestu nakon dva sata, moja bi vjera bila potpuno suluda.

Dakle, sposobnost da vjeruje je normalna sposobnost svakog čovjeka bez koje bi normalni život bio nemoguć. Znanje i vjera nisu suprotstavljeni, iako se suštinski razlikuju, već se neprestano i neprimjetno isprepliću, zamjenjuju, jedno se na drugom osniva. Iznio sam još niz primjera i ilustracija za razjašnjenje i potkrjepu svojih tvrdnji i tako smo stigli do parkiranog automobila, sjeli u njega, vratili se kući i sve su mi povjerovali.

2.
Čujem li koga da kaže "Ne vjerujem u ništa" - ne vjerujem. Preciznije rečeno, znam da to nije moguće. Mehanizam vjerovanja usađen je u svakoga od nas i svakodnevno u djeluje u bezbroj navrata, pri čemu je najčešće izrazito koristan. Vjera čini naše djelovanje ekonomičnim, sprečava rasipanje vremena, energije, nepotrebna premišljanja, dvojbe i živciranja. Ako sam uvjeren, vjerujem, da je dućan u kojemu sam jučer kupovao i danas na istom mjestu, neću - kad ponovo zatrebam kupiti neku svakodnevnu sitnicu - krenuti uokolo svoje kuće su sve širim koncentričnim krugovima dok ne naletim na prvoga, već ću krenuti pravo onamo. Ako postoji dobar razlog ili opravdana sumnja, recimo da je taj dan neki državni praznik, nazvati ću dućan i pitati da li rade. Ako mi kažu da rade - povjerovat ću, osim ako glas koji odgovara pripada očigledno nekom tko još nije mutirao, što bi me moglo navesti na pomisao da je možda bio krivi spoj, a informacija nepouzdana.

Bez sposobnosti da vjerujemo i ne oslanjajući se na vjeru, naše svakodnevno djelovanje bilo bi daleko napornije i daleko manje učinkovito. Propali bismo. Zato ljudi koji ne vjeruju ne postoje ili se nalaze smješteni u specijalizirane ustanove za žrtve mentalnih poremećaja.

Svakodnevna vjera osniva se na znanju i iskustveno je provjerljiva, što je ne čini nimalo manje vjerom, jer se sastoji od uvjerenja u nešto što faktično ne možemo znati. Kad se provjeri prelazi u znanje. No dok još nije provjerena, jedan od njenih bitnih sastojaka je očekivanje. Kada stavljam meso u škrinju za duboko smrzavanje očekujem da će ona sačuvati namirnice od kvarenja. Očekivanje je izraslo na osnovu iskustvenih znanja kako takve škrinje funkcioniraju i moje želje da sačuvam meso. Da li će ga škrinja stvarno sačuvati ne mogu znati. Mogu to samo željeti, nadati se i vjerovati. Da ne vjerujem, ne bih povjerio meso škrinji. Da li će se ona pokvariti, da li će nestati struje, hoće li mi lopovi opljačkati škrinju - to ćemo tek vidjeti.

Za vjeru je nebitno u što se vjeruje, sadržaj vjerovanja. Na isti način bilo što da pjevamo, to je pjevanje, ili bilo što da jedemo, posrijedi je hranjenje. Jest da su neka jela ukusnija ili draža od drugih, neka hranjivija ili zdravija, a neka manje hranjiva ili čak štetna; jest da su neke pjesme melodioznije, neke više odgovaraju našem muzičkom ukusu od drugih, ali čim zapjevamo - to je pjevanje. Tako i čim se u nešto vjeruje, to je vjera, dokle god se vjeruje. Svako ljudsko biće je sposobno vjerovati, ima potrebu i želju vjerovati, te brojna vjerovanja prirodno omogućuju normalno odvijanje života.

- 22:53 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>