Domovinski rat je kao pletenica od nekoliko isprepletenih linija. Jedna od njih je ona herojska - obrana od agresije (primjer: obrana Vukovara.) Druga je upravo suprotna - niz nepotrebnih sadističkih iživljavanja i zločina (primjer: Lora) koji su bacili loše svjetlo na sve ostalo (primjer: suđenja u Hagu). Uzmimo u razmatranje hipotetsku pretpostavku - što bi bilo da se rat dogodio dvadesetak godina kasnije? Ono što bi se svakako dogodilo, što bi bilo nemoguće zaustaviti, eksplozija je mobilnih telefona i Interneta. Nekom vrlo mladome može se činiti da su oni oduvijek, ali nisu. U vrijeme najžešćih oružanih nasilja nije ih bilo. Da je tada, kao danas, praktički svaki čovjek imao mobitel, a da je na Internet bilo spojeno nekoliko stotina tisuća osoba, to - naravno - ne bi zaustavilo sukob na državnoj razini (recimo: napad JNA na Vukovar), ali bi uvelike, ako ne i sasvim zaštitilo one pojedince koji su stradali od manjih grupica zlikovaca. Da je mali Zec, skriven u ormaru, uspio poslati SMS poruku, možda bi ona došla do nekoga tko bi uspio spriječiti pogubljenje njegove majke i sestre. Da je itko iz Škabrnje uspio obavijestiti da je počeo masakr, možda bi stigla pomoć i spriječila ga završiti. Da je itko iz Ahmića uspio poslati mobitelom fotografiju ijednog od zločinca, vjerojatno bi u kratkom vremenu bili onemogućeni da ponove zlodjelo negdje drugdje i time bi lanac zla bio prekinut. Usamljeni starci u izdvojenim kućama ne bi bili lake nemoćne žrtve svakom pljačkašu i sadisti. Da je sve što se događalo bilo već drugi dan objelodanjeno na Internetu bilo bi nemoguće da državni organi i državotvorna štampa niječu što se zbiva omogućavajući time različitim nasilnicima nesmetano djelovanje. Današnja svima dostupna sredstva komunikacija sasvim bi promijenila, ako ne i uvelike otklonila ovu drugu, sramotnu liniju događaja i preostala bi samo ona neupitna i bez ikakve zamjerke - obrana od agresije. Da su žrtve mogle pravodobno pozvati u pomoć ili barem javiti tko su zločinci, sve bi se odvijalo drugačije. Dapače, da se sve događalo dvadesetak godina kasnije, pitanje je bi li se išta od stravičnih zločina i razaranja uopće dogodilo. Čak i po najgorem mogućem scenariju po kojemu bi Srbija (ostatak Jugoslavije) okupirala cijelu Hrvatsku, od toga ne bi imala nikakve koristi jer bi danas već svi zajedno bili u Evropi i živjeli po evropskim zakonima. Jedina razlika bila bio da drugačiji razvoj zbivanja ne bi omogućio prekonoćno nicanje raznih Zagoraca, Petrača, Rojskova, Arkana, Markača i sličnih, a upravo to je možda osnovni razlog zbog kojega se mnogima koji su utjecali na događaje žurilo. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)