OKUS USPJEHA Doktor Lović razgranao poslovanje širom svijeta. Svagdje je bio - dođe prijepodne, poslovno popriča, ode poslijepodne - ništa nije vidio. Ali je ipak svašta naučio. Odlučio je suprugu počastiti večerom u jednom od najcjenjenijih restorana svijeta. U takvim restoranima se treba pribilježiti nekoliko mjeseci unaprijed. Iskoristio je priliku kada se našao u Bruxellesu da svrati u "Royall…" (pa još nešto, kraljevski zvuči) da se dogovori za večeru. Rezervirao stol za dvoje za tri mjeseca i naručio jelo koje kuharu počinje pripremati četrnaest dana unaprijed. Za tri mjeseca pojavio se sa suprugom na vratima restorana. Supruga u posebno, za tu priliku, šivanoj dizajnerskoj večernjoj toaleti. Sjeli su za stol za koji je samo da bi se sjelo trebalo utrošiti malo bogatstvo i uz aperitiv čekali jelo. Doktoru Loviću je godilo to otmjeno odlaganje - ta nisu došli u prčvarnicu sa fast foodom! Dok mu se ugodna toplina širila iznutricom, doktor Lović je razmišljao o životu. Nije bilo lako, nije bilo lako…, ali uspio je. Sjedi na mjestu na kojemu je malo tko, ako i itko, iz njegove zemlje uopće i zavirio i očekuje jelo o kojemu ostali ne mogu ni sanjati. Dapače, dok ondje odakle je došao mnogi ljudi mogu samo maštati o sarmi, a ni pršut ni šunku nisu okusili već desetljećima, te kao vrhunac sladostrašća mogu zamišljati samo švarglu, on - doktor Lović - očekuje da ga posluže neviđenom đakonijom. Napokon su prema njihovom stolu krenula četiri konobara laganim korakom, kao baletani na usporenom filmu. Prvi je nosio dva upaljena svijećnjaka, drugi poslužavnik s posebnim jedaćim priborom, treći srebrni oval pokriven blještavom metalnom polukuglom, a četvrti flašu vina. Stigli su do njihova stola kao procesija koju su svi ostali gosti pratili pogledima. Žamor se utišao. Prvi konobar je postavio svijećnjake, te pomogao drugom da postave tanjure veličine jumbo-pizze. Treći je spustio jelo nasred stola i podigao poklopac. Nekom od gostiju otelo se u grobnoj tišini zadivljeno "Oooo…" Prva dvojica konobara su hitrim uvježbanim kretnjama podijelila specijalitet po tanjurima ukusno ga rasporedivši. Četvrti je za to vrijeme otvarao flašu s vinom… Tra-ta-ra-ta! Doktor Lović se zabuljio i nije mogao vjerovati vlastitim očima: na prostranstvu tanjura pred njim, usred ikebane od traka sirova povrća, ležale su tri šnite švargle. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)