OKUS
USPJEHA
Doktor Lović razgranao poslovanje širom svijeta. Svagdje je bio - dođe prijepodne, poslovno popriča, ode poslijepodne - ništa nije vidio. Ali je ipak svašta naučio. Odlučio je suprugu počastiti večerom u jednom od najcjenjenijih restorana svijeta. U takvim restoranima se treba pribilježiti nekoliko mjeseci unaprijed. Iskoristio je priliku kada se našao u Bruxellesu da svrati u "Royall…" (pa još nešto, kraljevski zvuči) da se dogovori za večeru. Rezervirao stol za dvoje za tri mjeseca i naručio jelo koje kuharu počinje pripremati četrnaest dana unaprijed.
Za tri mjeseca pojavio se sa suprugom na vratima restorana. Supruga u posebno, za tu priliku, šivanoj dizajnerskoj večernjoj toaleti. Sjeli su za stol za koji je samo da bi se sjelo trebalo utrošiti malo bogatstvo i uz aperitiv čekali jelo. Doktoru Loviću je godilo to otmjeno odlaganje - ta nisu došli u prčvarnicu sa fast foodom!
Dok mu se ugodna toplina širila iznutricom, doktor Lović je razmišljao o životu. Nije bilo lako, nije bilo lako…, ali uspio je. Sjedi na mjestu na kojemu je malo tko, ako i itko, iz njegove zemlje uopće i zavirio i očekuje jelo o kojemu ostali ne mogu ni sanjati. Dapače, dok ondje odakle je došao mnogi ljudi mogu samo maštati o sarmi, a ni pršut ni šunku nisu okusili već desetljećima, te kao vrhunac sladostrašća mogu zamišljati samo švarglu, on - doktor Lović - očekuje da ga posluže neviđenom đakonijom.
Napokon su prema njihovom stolu krenula četiri konobara laganim korakom, kao baletani na usporenom filmu. Prvi je nosio dva upaljena svijećnjaka, drugi poslužavnik s posebnim jedaćim priborom, treći srebrni oval pokriven blještavom metalnom polukuglom, a četvrti flašu vina. Stigli su do njihova stola kao procesija koju su svi ostali gosti pratili pogledima. Žamor se utišao. Prvi konobar je postavio svijećnjake, te pomogao drugom da postave tanjure veličine jumbo-pizze. Treći je spustio jelo nasred stola i podigao poklopac. Nekom od gostiju otelo se u grobnoj tišini zadivljeno "Oooo…" Prva dvojica konobara su hitrim uvježbanim kretnjama podijelila specijalitet po tanjurima ukusno ga rasporedivši. Četvrti je za to vrijeme otvarao flašu s vinom…
Tra-ta-ra-ta!
Doktor Lović se zabuljio i nije mogao vjerovati vlastitim očima: na prostranstvu tanjura pred njim, usred ikebane od traka sirova povrća, ležale su tri šnite švargle.
Post je objavljen 26.09.2006. u 17:27 sati.