subota, 16.02.2019.

Subjektivnost čovjeka je rascjep ličnosti, zato jedno prostorno vrijeme dijeli na prostor i vrijeme, što samo silom logike prolazi, dok stvarno istinski nije tako.

Zbog mišljenja, želja, osjećanja emocija i uživanja, čovjek je negativan u smjeru vremena (prirodno doživljaj je na nuli, istinski stvarno gdje je moguća jasnoća razumom i znanje o svemu).

Mišljenje, govor jezikom, slično je psu kada laje i vjetar to odnosi. Tako logika opstaje. Međutim kada je stvarno u pitanju, čovjek nevidljivim vakuumom ne može manipulirati. Onda to njemu smeta i viškom energije "odlazi" u ludilo bez povratka razumu. Upravo je um ludilo, fatamorgana beskrajnom psihologijom.


- 15:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.