subota, 28.09.2019.

ŽIVOT I ČOVJEK

Kada je život u pitanju, zemljina kugla stvarno je izobilje svega od prirode.
Pri tome nevidljiva atmosfera je svakako dio prirodnog izobilja.
Onda se nameće pitanje što je sa suncem, jer logično nema veze sa prirodom. Međutim malo dubljim promišljanjem lako je shvatiti da je sunce kao savršenstvo čistoće u centru svijeta, apsolutno i vječno izvor i put stvaranja energije, gravitacije pojava i pročišćenje.

Pogledajmo logiku čovjeka u vezi sa životom i postojanjem.
U trudnoći i po rođenju beba nije čovjek, niti je materijalni ovisnik. U trudnoći se razvijala od krvi majke i prekidom pupčane vrpce, majka je trebala naučiti kako će uvijek imati čistu krv. Na taj način ovisnost bi bila minimalna, onoliko koliko organizmu treba za samo razvoj tijela od krvi i mesa, stvarno osobe u svemu fizički.
Beba jasno i razumljivo doživljava prirodu oko tijela, čista joj je krv, osjetila, mozak i tijelo u cjelini daju potpunu jasnoću, realno u svakom trenutku.
Početna pretjerivanja u gutanju, beba stvara navike s posljedicama ovisnosti, pri čemu se formira subjektivna energetska struktura bez stanica, organa i funkcija kao što je tijelo.
Priču bih skratio time što se izrodio um male duše, kasnije mišljenje, govor jezikom i na kraju nezasitna velika duša. U želji za energijom, čovjek nema vremena da voli goli život. Njegova logika su mišljenja i osjećanja, tako što ne zna nego pretpostavlja da je u pitanju bog i nekakav raj gdje nema ovisnosti, nego je potpuna sloboda po pitanju energije. Drugim riječima, subjektivno i mentalno, čovjeku uvijek fali čisto. Sve što guta zbog energije, u probavi se pretvara u kiselinu, čime divlja duh (bakterije, virusi, svi crvi).
Tu stvarno istine nema, nego umišljaš božju pomoć i odobravaš negativno.

Priča ide dalje, zato se čovjek bahati prema tijelu, izazivajući boli, bolesti, sa prostom namjerom da konačno osvane u raju.
Smrt tijela je neizbježna, što čovjeku znači kao pravda za sve grijehe što je jedino znao činiti. Znači čovjek pretjera u teškim glupostima i onda počinje sam sebe gušiti. Ako ćemo kvalificirati glupost, onda tu spada normalno, pametno, svjesno, kulturno, moralno, vjerski, no čovjek je sve to svrstao u veoma pozitivno. Upravo je to pozitivno stvarno smeće, kao sve tehnološki silom energije stvoreno. Sumorno je i boli, ne obećava, niti ima kome. Tko je razumna osoba, lako će naći mjesto u izobilju prirode.

Onako iz perspektive čiste duše bebe ili razumne osobe, jednostavno je doživljavati prirodu, jer se tako formira život. Lako je voljeti goli život, jer je unutarnja inspiracija u pitanju.

Čovjeku jedino ostaje da želi, ovisi i primitivno uživa. To nije ni mana ni prednost, nego stvorene loše navike, sa logikom da je sve u odgoju bilo u redu.

Prosudi sam, može li navodna pravda po zakonu (nasilje demokracijom), biti zamjena za čisto?
Može li osjećanje emocije zamijeniti doživljaj?
Sve želje samo su negativ, sjena ili suprotnost jednoj volji. Ako nemaš volju, džabe je materijalno bogatstvo u smislu duša je zadovoljena, jer su stvarno duševne boli u pitanju, dublji poremećaji karaktera u strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji i ponosu.








- 18:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.