Subjektivnost čovjeka je rascjep ličnosti, zato jedno prostorno vrijeme dijeli na prostor i vrijeme, što samo silom logike prolazi, dok stvarno istinski nije tako.
Zbog mišljenja, želja, osjećanja emocija i uživanja, čovjek je negativan u smjeru vremena (prirodno doživljaj je na nuli, istinski stvarno gdje je moguća jasnoća razumom i znanje o svemu).
Mišljenje, govor jezikom, slično je psu kada laje i vjetar to odnosi. Tako logika opstaje. Međutim kada je stvarno u pitanju, čovjek nevidljivim vakuumom ne može manipulirati. Onda to njemu smeta i viškom energije "odlazi" u ludilo bez povratka razumu. Upravo je um ludilo, fatamorgana beskrajnom psihologijom.
Post je objavljen 16.02.2019. u 15:20 sati.