srijeda, 09.05.2018.
|
Primitivno je kada od emocija, psihološki umišljenim nejasnim slikama, pokušavaš formirati odgovor za pojavu. To je zato što ishitreno guraš nos u nepoznato, a stvarno kao istinit doživljaj preskačeš. Ili se sramiš, ili su želje čudne, možda je inat u pitanju, ali se svakako radi u sluzavoj i usporenoj krvi, tako da nema čistoću ni brzinu za mozak. Osjećaj potrebe, žeđi, gladi, za seksom i sve drugo, umišljena je senzacija. Razumski to nije tako, jer si na korak ispred uma. Potrebno je da energiju povedeš, jer ako to ne činiš, negdje u tijelu divlja, što se najprije osjeti u ritmu srca i karakteru ponašanja. Od umišljanja postaješ ovisan i sebičan i umjesto da voliš život, želiš nešto što ni tebi nije jasno. Jednostavno je trenutak, kao iskra i ugodno je od ponavljanja. Sama iskra je jako mala, međutim kada se umnoži, liči na svjetlost i to treba. Kada krv nije čista, spirale gena su kao u mutnoj vodi i to je nejasno za kopiranje na hormone limfe, a od nje je imunitet i zdravlje. Priča je jasna, međutim kada namjerno činiš pogreške jer si tako formiran, onda je to nasilje. U svemu što čovjek radi, sve je nešto grozno podmetnuto. Sistem vrijednosti čini svakoga nasilnikom i on otima, no prvo se napuni energijom. Za što se uhvatiš negativno je i jadno za budućnost. Malo je razumnih osoba što znaju razlikovati crno i bijelo. Većina su robovi u zatvoru i za utjehu se nadaju da ih bog neće zaboraviti za ulaz u raj. Žrtva za to su boli i bolesti, a kroz vrata raja je trauma pred smrt i prekid filma umišljanja. |
