Primitivno je kada od emocija, psihološki umišljenim nejasnim slikama,
pokušavaš formirati odgovor za pojavu.
To je zato što ishitreno guraš nos u nepoznato, a stvarno kao istinit
doživljaj preskačeš.
Ili se sramiš, ili su želje čudne, možda je inat u pitanju, ali se svakako
radi u sluzavoj i usporenoj krvi, tako da nema čistoću ni brzinu
za mozak.
Osjećaj potrebe, žeđi, gladi, za seksom i sve drugo, umišljena je senzacija.
Razumski to nije tako, jer si na korak ispred uma. Potrebno je da
energiju povedeš, jer ako to ne činiš, negdje u tijelu divlja, što se
najprije osjeti u ritmu srca i karakteru ponašanja.
Od umišljanja postaješ ovisan i sebičan i umjesto da voliš život, želiš nešto što
ni tebi nije jasno.
Jednostavno je trenutak, kao iskra i ugodno je od ponavljanja. Sama iskra je jako mala,
međutim kada se umnoži, liči na svjetlost i to treba.
Kada krv nije čista, spirale gena su kao u mutnoj vodi i to je nejasno za kopiranje
na hormone limfe, a od nje je imunitet i zdravlje.
Priča je jasna, međutim kada namjerno činiš pogreške jer si tako formiran, onda je
to nasilje.
U svemu što čovjek radi, sve je nešto grozno podmetnuto. Sistem vrijednosti čini
svakoga nasilnikom i on otima, no prvo se napuni energijom.
Za što se uhvatiš negativno je i jadno za budućnost.
Malo je razumnih osoba što znaju razlikovati crno i bijelo.
Većina su robovi u zatvoru i za utjehu se nadaju da ih bog neće zaboraviti za ulaz u raj.
Žrtva za to su boli i bolesti, a kroz vrata raja je trauma pred smrt i prekid filma umišljanja.
Post je objavljen 09.05.2018. u 21:05 sati.