Prošlo je mjesec i pol dana od našeg airsoft treninga. To je neobično duga pauza za Plaćenike, ali ovo nisu normalna vremena, pa se nemamo čemu čuditi. Prvo su sastavile magle, pa zabrane putovanja, pa potres, a sad već treću nedjelju imamo nepovoljne vremenske uvjete. Sjećam se dobrih starih vremena, kad nas snijeg nije spriječavao odradit trening, ali vremena su se promijenila. Ukidanje redovnog služenja vojske i odustanak od koncepta naoružanog naroda je uzrok broj jedan. Broj dva je masovno iseljavanje radno sposobnog stanovništva. Trojka je ova isproducirana "pandemija" sa zatvaranjem gospodarstva, koja nas gura u najveći ekonomsku krizu u posljednjih stotinjak godina. Čovječanstvo je izlaze iz kriza od tada uvijek pronalazilo u ratovima, pa možemo pretpostaviti kakav će biti novi "veliki reset". Za to vrijeme imali smo smjenu na čelu SAD-a. "Duboka država" predvođena sa vojno-industrijskom mašinerijom napokon je uklonila neposlušnika koji nije započeo ni jedan rat u svome mandatu. Na vlast je instaliran dobro poznati poslušnik Biden za čijeg mandata su rastavljene Libija, Sirija i Ukrajina. Već prvi potezi njegove administracije ne daju nam puno razloga za optimizam, kako na ekonomskom, tako ni na sigurnosnom planu. Neki poznati ekonomski investitori već najavljuju skori krah na burzama kao posljedicu "njegovog upumpavanja novaca" zbog Kovida. Sigurnosno gledano upravo je u tijeku je Cijin asimetrični napad na Rusiju preko platforme Navaljni. Da je kojim slučajem Ruski veleposlanik Trumpove pristaše pozivao na prosvjede, to bi se dočekalo maltene kao čin objave rata. No kad Američki ambasador u Rusiji poziva na prosvjede kontra legalne vlasti, to je prihvatljivo. U svakom slučaju ozbiljna utakmica tek kreće. Dok se to ne razvije do kraja, nama malima preostaje samo ulaganje u vlastita znanja i vještine. Jer ono što ste uložili u sebe ne može vam nitko uzeti. Čovjek koji zna znanje i ima tražene vještine, potreban je i tražen u svakom kolektivu. Stoga se posebno veselim skorom otvaranju sportskih objekata na otvorenom u koji su na žalost strpali i streljane. Iako je streljaštvo potpuno idividualna sportska aktivnost u kojoj je rizik od zaraze minimalan. Pa ako sve bude išlo kako treba, nakon puna dva mjeseca apstinencije dočekasmo novi barutni trening. Do sljedećeg javljanja... |
Drugi vikend za redom dajemo ruke našem plaćeničkom drugu Pobiju u radovima oko demontaže napukle kuće. Prvo smo izvršili pretovar pristiglog građevinskog materijala iz jednog dijela dvorišta u drugo. Osam pari ruku to odrađuje vrlo brzo. Nakon toga se iznose kućni uređaji poput perilice rublja i sele u staru kuću od pune cigle sagrađenu tamo negdje 1945. Nevjerojatno je da kuća sagrađena nakon 2. sv. rata nema vidljivih oštećenja, dok ona sagrađena nakon Domovinskog rata nije sigurna za život. To je vidljivo iz sljedeće dvije slike, koje pokazuju napuknuće na južnom zidu potkrovlja, kao i ono po sredini sjeveroistočnog kuta prizemlja. Međutim prvi pregled statičara dodijelio joj je žutu naljepnicu, što znači da je popravljiva. Naravno Pobiju to ne pada na pamet. Jednostavno neće živiti u kući kojoj su napukli temelji na tri mjesta, kao i dva nosiva zida. Popravak tako rastrešenog objekta sa izlijevanjem ojačanja temelja i zidova, po njemu će koštati gotovo kao nova kuća. Osim toga poučen iskustvom iz obnove nema šanse da mu opet neki ratni profiteri popravljaju ovu ili grade novu kuću. Napravit će on to radije uz pomoć prijatelja, pa će znati na čemu je. Plan mu je uz to iskopati podrum, a nadgrađe će umjesto od cigle graditi od drva. Jer taj starinski način gradnje pokazao se puno otporniji na potres od ovog modernog sa šupljom ciglom. Zato nastavljamo pakirati stvari i odjeću u kese, pa ih prenosimo u štalu, koju smo prošli vikend pokrili sa limovima. Nakon toga napadamo namještaj, police, lampe i ukrase. Uz akumulatorske bušilice demontaža kreveta, ormara i stolova ide relativno brzo. Tu i tamo neki imbus šaraf provrti, pa se mora ići na kliješta, ali ne treba se žaliti. Uz puno ruku koje rade, posao ide jako brzo. Počeli smo u 10, a do 15h skoro sve je bilo razmontirano. Ono što je ostalo moći će odraditi sami. Domaćini nas nakon toga pozivaju na ručak, koji nam je donirala lokalna kuhinja. Grah je odličan. Nakon toga se još malo družimo i razilazimo još za vidjela. Borba se nastavlja... |
Potres od 6,3 po Rihteru navodno je najjači potres u povijesti mjerenja na ovim prostorima. Sranja se dešavaju i to se ne može spriječiti, ali reakcija sustava je ono što znači bitnu razliku. Pa je tako dan nakon potresa na ulice Petrinje izašlo 100 vojnika. Inače Petrinja je dom dvije bojne OSRH - Tigrova i Gromova sa ukupno 1200 profesionalaca. To isto popodne jedna navijačka skupina je na teren izvela 1000 dragovoljaca. Toliko o vojsci. Prošli tjedan svjedočili smo uporabi represivnog aparata sa ciljem spriječavanjea slobode kretanja državom, da bi nekoliko dana kasnije ta ista policija bila nemoćna spriječiti pljačku pomoći koju su građani dovozili na Banovinu. Situacija se nije smirila sve dok navijačke skupine nisu ponudile pomoć u zaštiti onih koji prevoze pomoć. Toliko o policiji. Ako su to bile reakcije dva najspremnija sustava državne sigurnosti, ostale ne trebamo ni spominjati. Pa kako to obično biva u situacijama kad država ne funkcionira, nakon toga dolazi do samoorganizacije naroda na anarho principima. Koristeći mailove, društvene mreže i druge komunikacijske platforme narod je počeo razmjenjivati podatke i samoinicijativno slati pomoć pogođenima. Tako smo i mi danas došli dati ruke jednom našem Plaćeniku čija kuća je teško stradala u potresu (napukli temelji). Vrhunac paradoksa je što je to nova kuća sagrađena u posljeratnoj obnovi. Istodobna stara kuća od pune cigle je preživjela potres s minimalnim oštećenjima. Nakon preseljenja namještaja u nju, dva iskusna građevinca i jedan pomoćni radnik počeli su uklanjati bitumenske valovite ploče, te trule daske i grede sa krovišta štale. Nakon zamjene trulog drva, učvrščen je najlon i postavljen valoviti lim na krov, nakon čega je tamo preseljen ostali namještaj iz napukle kuće. Zaključno, ako državna vlast koja se financira porezima i nametima otetima od naroda nije u stanju organizirati pomoć kad treba, čemu isti uopće služe? Ako smo prepušteni narodnoj anarhiji, samoorganizaciji i solidarnosti, koji će nam qurac uopće takva državna vlast? U tom slučaju bolje nam je samostalno raspolagati sa vlastitim sredstvima i novcima. Pa kad se sranje desi sami ćemo (opet) napraviti posao, ali bar nećemo u nedoged hraniti nesposobne državne uhljebe. Jer ako ovako država (ne)funkcionira na jednom mikro uzorku Petrinje, strah me i pomisliti kako bi reagirali u slučaju nekakvog globalnog sranja. |