| < | veljača, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | ||
 Jučer odrađujemo već dulje odlagani posjet Plaćeničkoj podružnici 49. Razlog je bio neadekvatna šuma za fajt sa 20+ ljudi. No jučer je taj problem konačno riješen zahvaljujući rodbinskoj vezi jednog Plaćenika sa tamošnjim lovcima. Bogatstvo lovišta doživili smo tijekom samog treninga tj. nakon bliskog susreta sa srndaćem u gustišu kroz koji smo se probijali. Projurio pored jednog našeg, doslovce na metar udaljenosti. Inače lovište se prostire na dominantnoj koti sa koje se vidi skoro cijelo Zagorje, a kad su se niski oblaci razišli mogla se vidjet i Medvednica. Kako god, jučer je naglasak bio na izviđanju, gemištima i klopi... tako da smo u principu unijeli više kalorija nego što smo potrošili. Odrađene su tri borbe na ispadanje. Tko je "poginuo" za utjehu se uz vatru krijepio narezanim kobasicama, špekom, kuhano-pečenim kobasama, pilećim ražnjićima i šniclima. Što god je tko ponio, nabadalo se na grančice i stavljalo nad žar.  Zbog toga je nekoliko Plaćenika i otpauziralo prvu borbu. Prvu borbu odrađuje se u sastavu 12 (Goričani plus dva domaća kao vodiči) protiv ostalih 10 (glavnina domaćih ojačanih s ostatkom podružnice 10). Prvu borbu odnose domaćini tj. podružnica 49. Slijedi red klope i pića, pa nas opet tjeraju u borbu. Drugu borbu prema želji neki mijenjaju strane, pa ovaj put omjer biva 11:14 za gostujuće. Ovu borbu kreće se na čuku sa dvije strane. Uspon je paklen. A taman kad dođeš nadomak cilju s druge strane brijega skužiš neprijatelje. Nastavljamo uspon uz razmjenu paljbe po brijegu u koso. Jer uvijek je cilj zauzeti čuku zbog više potencijalne energije terena (Sun Cu). Ovu borbu odnosi gostujuća podružnica 10 u prvom redu zbog boljeg združenog (linijskog) napredovanja na terenu.  Neprijateljske otporne točke jednostavno nisu imale šanse oduprijeti se našoj koordiniranoj paljbi iz više smjerova. Zaustavljamo ih, čistimo i potom potiskujemo niz brijeg. Slijedi opet red hrane i pića, pa nas opet "tjeraju" u boj. Ovaj put mjenjamo strane, no dio naših odlučuje krenuti i sa druge strane. Stoga se naša strana dijeli na dvije grupe, koje komuniciraju vezom. Naša grupa kreće sa nižeg terena uzbrdo. Imamo kontakt s neprijateljom, razmjenjuje se paljba, ginu ljudi na obje strane, pokušavamo vezom koordinirat djelovanje sa našom drugom grupom, ali uzalud. Oni su u svojim problemima i nema tu kruha. Iskreno i ne znam tko je pobijedio u ovoj borbi, jer sam nakon pogađanja krenuo nazad k vatri i onome što se tamo krčkalo i lilo. Znam samo da se nismo trebali razdvajat, jer bi kao veća skupina imali bolju šansu tj. probojnost.  Dok smo se okupljali oko vatre, skužimo kako nam jedan nedostaje. Brzo je rekonstruirano gdje je zadnji put viđen i kamo je krenuo. Plaćenici kreću u potragu i brzo pronalaze tog mladića koji je ostao na čuki. Jer budući mu nitko mu nije rekao kako je borba završila, on je disciplinirano ostao na našem braniku, braneći tekovine Plaćeništva. Ko oni Japanski vojnici koji su nastavili ratovati po 20-30 godina nakon završetka 2.sv.rata. Zaključak ove epizode bi bio - nigdje bez sredstva veze ili mobitela. Nakon ove četvrte hodnje uz i niz brijeg, većini se nije dalo u peti uspon. Pakiramo se lagano, komisijski razdužujemo preostale resurse, te se spuštamo niz brijeg u valovima. Uz zaključak kako ovo treba ponovit...  foto Dedo |
|
Prošlu nedjelju kiša nam je potopila planove za trening, ali kad vidimo kako su prošli neki dijelovi zemlje, ne žalimo se. Tek u ovakvim izvanrednim situacijama kad priroda pokaže svoju snagu, kao što je nedavno pokazala u Gorskom Kotaru, i kao što je još uvijek pokazuje u poriječjima, ljudi osjete koliko je ovo što nas okružuje privid. Malo je onih koji stvarno shvaćaju koliko je današnje ljudsko društvo krhko. Malo nestane struje i za čas sve ode u tri... Bez struje za čas vam ode vodovod, pocrkaju čuda telekomunikacije i nestanu sve ostale blagodati naše civilizacije tipa bankomati, kartice i fiskalizacija... Za tren se (za keš) opustoše dućani i iz njih nestanu najosnovnije potrepštine poput svijeća. Ali tu smo gdje smo i tako nam je kako je. Uostalom mi mali se ne možemo i ne smijemo trošiti na te velike teme. Jer znamo tko se treba pobrinuti za nas ovčice. Jedino što nama preostaje su sport i razonoda, te ventiliranje moždanih uvojaka iz vikenda u vikend. Jer čim izostanemo pokoju "šumsku terapiju" odmah osjetimo pritisak i težinu unutar kostiju lubanje. Zato se ovaj vikend nije smjelo izostati. Čak i da nije bilo lijepo vrijeme, ko što je bilo, našli bi mi "ovisnici" neki zatvoreni teren...  foto Dedo Zaključno, okupilo se 12 Plaćenika, pa tijekom neka četiri (i kusur) sata, odrađujemo čak šest borbi na ispadanje. Prvu naša strana dobija, tri nakon toga gubimo, a zadnje dvije su bile "kao" neodlučene. Kažem "kao", jer nam je kontra strana i u te dvije borbe očitala lekciju tj. imali su prevagu na terenu. Što reći na to? Kao i uvijek na terenu vam odlučuju nijanse. Jedan jedini borac može značiti prevagu. Nastupanje po terenu, međusobno pokrivanje, koordinaciju, kamuflažu i repliku da ne spominjemo. Nekima banalni detalji tipa - jel replika u položaju spremna za paljbu ili se nosi opušteno u rukama - u ovom našem sportu trenutno odlučuju o "životu ili smrti". Ako svatko od nas (iz ovog ili onog razloga) ne pruži svoj maksimum na treningu, to se doslovce odmah osjeti na rezultatu. Jer tek kad svi dajemo maksimum, sve ovo što radimo iz nedjelje u nedjelju, dobija pravi smisao. Višesatni i nadasve iscrpljujući trening smo na kraju završili u lokalom ugostiteljskom objektu na uobičajenoj pivskoj raščlambi. Nakon čega na svakom od nas preostaje primjena usvojenih pouka...ili ne. Jer kod nas je sloboda osobnog odabira i dalje svetinja. |
|
Unatoč najavljenim nepovoljnim meteo-uvjetima Plaćenici su opet dobili svoj redoviti vremenski prozor za odradit nedjeljni trening. Izvađene su bijele kamuflaže iz ormara i odrađen prvi ovogodišnji trening na bijelom. Jedino što sniježni prekrivač nije bio onakav na kakav smo naviknuli. Snijeg se smrznuo pod ledenog kišom koja je ranije padala, pa je kretanje po njemu zahtijevalo prilogođenu tehniku hoda. Takvo kretanje je bilo dosta glasno i iscrpljujuće, ali prednost je bila to kad bi noga jednom upala u njega nije bilo proklizavanja po terenu. Zato je bilo moguće kretanje i po vrlo strmim kosinama, ali nije nedostajalo padova čim bi se potrčalo po njemu. Naravno i to je sastavni dio našeg treninga, odnosno Plaćeničke obuke. Što više različitih terena i podloga, to nama interesantnije i bolje.  foto Dedo Osim toga šuma okovana ledom pružila nam je jedinstveni vizualni ugođaj koji smo čekali cijelu godinu. No unatoč temperaturi oko nule, prolivene su litre znoja. Zato su mnogi od nas morali olakšavati prethodnu odjevnu kombinaciju. Skidale su se košulje, dolčevite, pa i jakne. Tijekom nekih dva i pol sata odrađeno je čak sedam brzih borbi na ispadanje. Trening u temeljnim borbenim formacijama tipa tim i/ili trojka pokazao nam je sve svoje draži. Naravno lijepo je kad je na fajtu više ljudi, ali ako se ne usvoje osnove, ništa od kvalitetnog odrađivanja u većim borbenim formacijama. Sve u svemu lijepo smo se natrčali, iznaganjali, nadisali čistog zraka i napunili baterije za novi radni tjedan. Sve to smo naravno još jednom izanalizirali uz fermentirane pripravke i razišli se pozitivno umorni. Naravno do sljedećeg treninga... |
