Iako je među nama već bilo igrača sa područja Sisačko-Moslavačke županije, dok nismo "zauzeli" prvu šumu u toj regiji, nisu postojali tehnički uvjeti za osnivanje podružnice 44. Znači sve do jučer. Inače prošli tjedan odrađeno je izviđanje tog područja, pri čemu susrećemo domaćina privatne parcele na početku te ogromne šumetine. Zajednički jezik je brzo pronađen, pošto smo svojedobno služili u istim odorama. Stoga je već za ovu nedjelju dogovoreno testriranje šume, testiranje roštilja i naravno Velebitske. Rečeno - odrađeno. Uz najmanje šest odustajanja u zadnji čas, na teren nam izlazi 20 boraca. Za prvi fajt se dijelimo po "babi&stričevima", te krećemo sa dva kraja terena jedni drugima u susret. Jednu desetinu vodi domaćin, a u desetini koja kreće sa južne strane terena su dvojica koja su bila na kroztjednom izviđanju. Međutim, sjeverna ekipa ulazi sa zapadne, a južna sa istočne strane kanala koji dijeli šumu. Kao rezultat imamo razmjenu paljbe kroz gustiš, ali nemamo mogućnost manevra preko višemetarskog kanala punog vode. Kako bi riješili navedeno, s naše strane jedan binom kreće u obuhvat po desnom krilu i pronalazi mjesto za prelazak kanala. Dolazimo do njihovog respavna i već tu igra gubi smisao. Nakon razmjene paljbe i par pogađanja na obje strane, shvaćamo kako imamo izmješane linije te više ne znamo gdje ići na oživljavanje. Zaključujemo kako daljnji nastavak nema smisla i prekidamo borbu. Dok čekamo ostale da nam se pridruže, pričamo sa novim dečkima i upoznajemo se razmjenjujući životna iskustva i mišljenja. Zajednički jezik brzo se pronalazi. Pričamo im zašto smo ekipa bez loadouta i linije zapovjedanja, te kome takva pravila idu na ruku, da ne kažemo u džep. Dok se okupljamo ne gubimo vrijeme, pa biramo nove ekipe na principu odabira dva najmlađa - Doa i Žmirka. Prebacujemo se u nešto rjeđi i prohodniji dio šume, te do roštilja odrađujemo još tri brze borbe na ispadanje. Iako je rezultat unutar-ekipnog natjecanja najmanje bitan, ono što je pritom važno su proces učenja i izvlačenje odgovarajućih pouka i zaključaka. Sve tri borbe pobjeđuje Žmirkova desetina, a razlog toga je bolje razvijanje linije, te koordiniraniji nastup po terenu. Sve tri borbe mijenjani su rasporedi u liniji, pa su "trkački" dijelovi desetine prebacivani sa jednog boka preko sredine do drugog boka. No to nije utjecalo na našu učinkovitost, jer je čitavo vrijeme nastup linije bio koordiniran. Istodobno Doova ekipa nije se pravilno razvijala i pokrivala. Određeni dijelovi su im brzali ili kasnili za ostatkom linije. Kao rezultat bolje smo ih preklapali sa paljbom iz više smjerova, te tako i ostvarivali pobjede. Sve to analiziramo još jednom uz roštilj i pivo, te dogovaramo terene za cijeli travanj. Uz naravno nezaobilazni "Axeman 6.". Jer kuća nije tijesna, kad čeljad nije bijesna... a širenje Plaćeničkog pokreta u zadnjih pet godina to najbolje dokazuje. foto Brada |
Sinoć održan noćni trening u čast nekolicine iz inozemstva pristiglih Plaćenika (od Aljaske do Ukrajine), na teren nam izvodi 33 borca. Među njima bilo je i nekoliko novih, ali i već zaboravljenih lica. Scenarij treninga pripremio je Johnny od kojeg je i došla inicijativa, što je potpuno u skladu sa Plećničkim navadama. Jer onaj koji predlaže, mora i odraditi. Prvu borbu dijelimo se podjednako i ekipa sa čovjekom više odlazi u noć noseći svijetleću bocu sa radioaktivnim "nešto". Cilj te strane je probiti obrambenu liniju i unijeti u bazu to "nešto". Fora je što bocu ne smiju sakrivati u ruksak, pod odjeću ili slično. Ako nosač svijetleće boce bude pogođen, bocu ostavlja na mjestu pogađanja, a on ide na oživljavanje. Kako bi igra bili poštena obje strane imaju po jedan uređaj za noćno gledanje. Borba je ograničena na trajanje od sat vremena što označava žviždač aka satnik (osoba koja gleda na sat). Rezime prvog fajta bio bi ukratko - mrkli mrak, napredovanje od stabla do stabla, par naletanja jedni na druge ispod 10m (dobro što smo fajt ograničili na pojedinačnu paljbu) i uglavnom držanje pozicija i jako sporo napredovanje. U takvim uvjetima gotovo je nemoguće pokriti cijelo područje i binom nosača svijetlećeg "nešto" uspijeva po boku proći do baze. Rezultat 1:0, za Johnnija. Zbog otežanog i nadasve riskantnog kretanja po mračnoj šumi, prepune slomljenih grana i drvenih šiljaka koji vrebaju na svakom koraku, drugu borbu odlučujemo odraditi po scenariju osvoji bazu. Američku bazu brani 11 ljudi, dok dvije desetine Talibana napadaju. Prednost Amera je što imaju dva uređaja za noćno gledanje i medika, a Talibani osim brojčane prednosti i spremnosti za obranu svojih prostora od mrskih okupatora, imaju samo dva života. Osim toga Ameri imaju i dvije potezne mine, čijom aktivacijom pogiba sve u krugu promjera 20m. Ova borba je ograničena na 30 minuta. Dok čekamo žviždača da se oglasi, na Talibanskom mudrom "vijeću staraca" razrađujemo taktiku. Zbog minskog polja i rijetke vegetacije imamo samo jednu izvedivu mogućnost. Puzanje preko otvorenog do udaljenosti za juriš, uz slanje jedne trojke po desnom krilu. Na žalost zbog tehničke premoći Amera navedena trojka je prerano uočena, ali... puzanje se pokazalo kao pun pogodak. Privukli smo se bazi na nekih 10-20 metara i na juriš je zauzeli. 1:1. foto Brada & Dedo Za to vrijeme vatra se lijepo razgorila, rešetke užarile i došlo je vrijeme za početak druženja oko iste. Zbog opadanja morala na obje strane tj. očiglednog dezerterstva zadržavanjem oko vatre... preostalo borbeno raspoloženo ljudstvo se za treću borbu opet dijeli podjednako i igra se jednostavna borba do istrebljnja (na ispadanje), te bez uporabe NVG-a. Pisac ovih redaka ovu borbu preskače, zbog drugih prioriteta, pa o istoj ne mogu svjedočiti. No zato imamo rubriku komentari. Konačni rezultat 2:1. Za Johnnija. Uslijedilo je dimljenje uz vatru, okretanje razno-raznih mesnih prerađevina i pretresanje aktualnih zbivanja u okruženju. Razilazimo se iza 23 sata... Napomena: Prijave za "Axeman 6 - Povratak Nurtaya" otvorene su još samo tri dana. Vidimo se uskoro na najvećem i najboljem airsoft zbivanju na ovim prostorima... |
Nakon lanjskog susreta u organizaciji Karlovačke maloljetničke družine zvane AT Munje, nije trebalo dugo čekati na hasovsko spletkarenje. Odmah nakon održanog susreta Munje se cijepaju na loadout i no-loadout dio ekipe. Petorka koja je zabrijala na loadout spiku prvo pristupa hasovom klubu HS. No pošto nakon provedene obuke nisu zadovoljili njihove "visoke" kriterije za napucavanje s plastičnim kuglicama, spomenuti dečki potom osnivaju vlastiti tim pod nazivom AT Fernspählehrkompanie 047. Ostatak "pokojnih" Munja koji ne prihvaća loadout furku, nakon kraćeg lutanja shvaćaju kako se jedino unutar Plaćeničkog pokreta njeguje prava stvar. Jer kod nas je naglasak na treningu i uigravanju borbenog kolektiva, umjesto njegovanja nekakvih ispraznih loadouta i linija zapovijedanja. Taj ostatak Munja uskoro preuzima naziv Plaćeničke podružnice 47 - Karlovac. U skladu s time, poziv na današnji otvoreni trening AT Fernspählehrkompanie 047, na teren je izveo devetorku Plaćenika. U prvom redu kako bi dali potporu našim dečkima iz podružnice 47, a sekundarno kako bi Karlovačkim haso-zabludjelim mladićima pokazali u praksi što je u ovom sportu zaista bitno. Tako Plaćenička devetorka staje s jedne, a desetina sastavljena od tri-četiri druge ekipe nama nasuprot. Prva zadaća je mi branimo, oni napadaju i moraju pronaći nekakvu bombu. Ne samo da nisu došli do bombe, nego nisu mogli probiti našu aktivnu obranu. Nije da se pritom dečki nisu trudili, ali... probiti uigranu ekipu koja snage sa jednog na drugi bok prebacuje bez ikakve zapovijedi već po potrebi, nije jednostavno. Jer budući kod nas svak za se' travu pase, isto tako svak za se' promišlja i odlučuje. Jer mi smo vučji čopor, gdje svaki vuk točno zna što treba napraviti bez izdavanja ikakve zapovijedi. foto Dedo Nakon dva sata napada, napadačka desetina se povlači na "Hamburger hill" koji bi nas devet trebalo osvojiti. S obzirom na zahtjevnost terena dečki nam izlaze u susret na način da oni imaju samo dva života, dok se mi možemo oživljavat u nedogled. Ne znam za ostale, ali osobno sam poginuo tri puta dok nismo zauzeli spomenuti brijeg. Unatoč brisanom prostoru uzbrdo sa svega par debljih stabala, naš konačni združeni pješački napad u liniji bio je nezaustavljiv. A upravo to je sva mudrost koju iz airsofta možemo izvući. Jer u konačnici nije bitan loadout, nije bitna ni linija zapovjedanja, bitno je samo koliko je neka ekipa koordinirana i uigrana. Združeni nastup je ono što odrađuje na terenu. Za kraj pohvale dečkima na cjelodnevnom junačkom nastojanju i definitivno vrhunskom fairplayu. Šteta što sve to s njima nismo mogli izanalizirat uz pivu, ali bit će valjda još prigode. Možda već sljedeću subotu 22.3.2014. kada se u 17:00h okupljamo na parkingu Konzuma-Šibice u Zaprešiću (kod kružnog toka prema Brdovcu). Naime u čast nekolicine naših iz inozemstva pristiglih Plaćenika, ovu subotu 22.3. odradit ćemo noćni trening kao dio priprema za najveći airsoft događaj u regiji "Axeman 6" (zadnje prijave do 25.3.). Naravno svi ljudi dobre volje dobrodošli su na naš subotnji trening. Kotizacija je ono što mislite piti i baciti na roštilj. Huuaaa! |
U skladu sa trenutnim kretanjima u našem bliskom susjedstvu danas je 24 Plaćenika trening odradilo u sastavu Ukrajinci vs. Rusi. U tri i nešto sitno sata, odradili smo pet borbi na ispadanje. Rusku stranu brže bira 5 punk-anarhista, 3 maksimirca, 2 goričana i 2 zagorca. Pa tako na prozapadno-Ukrajinskoj strani ostaje 7 goričana, 2 dubravca, 2 centraša i 1 zagorac. Slično kao i u pravom Ukrajinskom scenariju, na kontra strane staju sumještani, rođena braća, pa čak otac i sin. Prve tri borbe odrađujemo po scenariju osvoji zastavu, a zatim odustajemo od tog scenarija, mijenjamo strane i ostale dvije borbe odrađujemo u modu "pobij sve". Strana sa više starih tj. uigranijih Plaćenika nastupala je koordinirano i jednostavno mela sve na pravcu svog kretanja. Naravno bilo je gubitaka i sa te Ruske strane, ali to ni u jednom trenutku nije usporilo nastup po terenu. Suprotna Ukrajinska strana jednostavno nikako da klikne tj. počne koordinirano djelovati po terenu. Stoga im zadnju borbu kao pomoć dajemo naša dva goričana, ali na žalost ni to nije pomoglo. Naravno rezultat naših internih ogleda je nebitan, no služi nam kao pokazatelj ispravnosti određenog pristupa. Nakon par otkaza replika, analizu fajta odlučujemo prebaciti na obližnju benzinsku. foto Dedo Gdje uz omiljene napitke vršimo olujanje mozgovlja po pitanju aktualne Ukrajinske krize. A koliko je Ukrajina u stvarnosti podijeljena zemlja dovoljno govori i sljedeći podatak. Od osnivanja 2009. godine imali smo dva borca sa Ukrajinskim putovnicama. Prvi je bio sa istoka te velike zemlje i bio je proruski orjentiran. Drugi je iz Kijeva i prozapadno je orjenitran. Danas-sutra u slučaju ne daj Bože, njih dva će se sresti sa suprotnih strana ciljnika. Iako su obojica bili braća Plaćenici. Tužno zar ne? No tako je kako je. Pokazuje to i Ukrajinska statistika iz 2006. godine (CIA factbook). Stanovništvo Ukrajine dijeli se na Ukrajince 77,8%, Ruse 17,3%, dok na ostale otpada 4,9% (Bjelorusi 0,6%, Moldavci 0,5%, Krimski Tatari 0,5%, Bugari 0,4%, Mađari 0,3%, Rumunji 0,3%, Poljaci 0,3%, Židovi 0,2% itd.). Jezično gledano 67% stanovništva govori Ukrajinski, a 24% Ruski. Vjerski gledano Ukrainskoj pravoslavnoj crkvi Moskovskog patrijarhata pripada 26,1% vjernika, dok većinskoj Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi (Kijevski patrijarhat) pripada 50,4%. Njima se može pribrojiti 8% Ukrajinskih Grkokatolika, 7,2% Ukrajinskih Autocefalnih pravoslavaca, 2,2% Rimokatolika, 2,2% Protestanata, 0,6% Židova, dok preostalih 3,2% otpada na ostale. Zaključno, može se sa relativno velikom pouzdanošću reći kako će najmanje 17,9 do 26,1% Ukrajinske populacije odbiti poslušnost onima koji su došli na vlast nakon provedbe nedavnog državnog udara. Po definiciji to se zove građanski rat. U kojem će zapadni NATO susjedi podržavati jedne, a Rusija se već obvezala vojno podržati svoju manjinu na istoku. U konačnici na teritoriju Ukrajine doći će do izravnog sraza Rusije i NATO-a. Istog onog NATO-a u koji su nas ugurali 2008. gazeći Ustav. Zaključak izvucite sami... Oznake: Ukrajina, rusija, nato |
Najava današnje kiše natjerala nas je umjesto u šumu, na jedan urbani teren na etaži -1. Iako nam zbog opasnosti koje vrebaju na tom terenu odustaje skoro cijela standardna postava u zadnje vrijeme, urbana bojišnica na površinu ili bolje rečeno u podzemlje, namamila je čak 12 "gradskih štakora". Glavno obilježje ovog terena je mrak odnosno slaba vidljivost zbog koje se teško uočavaju rupe u zemlji, razne prepreke tipa armature koje vire iz zidova i slično. Ova CQC bojišnica zahtjeva lagano i pažljivo kretanje, te u prvom redu timsko napredovanje i dobru suradnju u liniji. Solidna baterijska lampa je isto tako poželjna. Tijekom tri sata i nešto sitno, odradili smo punih pet borbi na ispadanje. Konačni rezultat biva 3:2. Mijenjala se taktika, pokušavalo se ovako i onako, ali najviše rezultata donijelo je obuhvatno djelovanje. U tome je danas prednjačio naš poznati obuhvatač i autor tamošnjeg Plaćeničkog grafita, koji je sam u drugoj i trećoj borbi pomeo sve naše po boku. Stoga smo četvrti i peti fajt tijekom nastupa po terenu puno bolje pazili na bokove i leđa. Naravno rezultat nije izostao, čemu je doduše pomogao i čovjek više s naše strane. Htjeli smo odraditi i šestu borbu, ali trojica nam moraju ići, jednom pregara replika... i to je očita poruka šefa svemira kako je došlo vrijeme za druženje uz pivu. A sljedeću nedjelju, ako vrijeme dozvoli, opet smo na šumskoj bojišnici. foto Viagra |