Marketing
Na čuki
Jučer odrađujemo već dulje odlagani posjet Plaćeničkoj podružnici 49. Razlog je bio neadekvatna šuma za fajt sa 20+ ljudi. No jučer je taj problem konačno riješen zahvaljujući rodbinskoj vezi jednog Plaćenika sa tamošnjim lovcima. Bogatstvo lovišta doživili smo tijekom samog treninga tj. nakon bliskog susreta sa srndaćem u gustišu kroz koji smo se probijali. Projurio pored jednog našeg, doslovce na metar udaljenosti. Inače lovište se prostire na dominantnoj koti sa koje se vidi skoro cijelo Zagorje, a kad su se niski oblaci razišli mogla se vidjet i Medvednica. Kako god, jučer je naglasak bio na izviđanju, gemištima i klopi... tako da smo u principu unijeli više kalorija nego što smo potrošili. Odrađene su tri borbe na ispadanje. Tko je "poginuo" za utjehu se uz vatru krijepio narezanim kobasicama, špekom, kuhano-pečenim kobasama, pilećim ražnjićima i šniclima. Što god je tko ponio, nabadalo se na grančice i stavljalo nad žar.
Zbog toga je nekoliko Plaćenika i otpauziralo prvu borbu. Prvu borbu odrađuje se u sastavu 12 (Goričani plus dva domaća kao vodiči) protiv ostalih 10 (glavnina domaćih ojačanih s ostatkom podružnice 10). Prvu borbu odnose domaćini tj. podružnica 49. Slijedi red klope i pića, pa nas opet tjeraju u borbu. Drugu borbu prema želji neki mijenjaju strane, pa ovaj put omjer biva 11:14 za gostujuće. Ovu borbu kreće se na čuku sa dvije strane. Uspon je paklen. A taman kad dođeš nadomak cilju s druge strane brijega skužiš neprijatelje. Nastavljamo uspon uz razmjenu paljbe po brijegu u koso. Jer uvijek je cilj zauzeti čuku zbog više potencijalne energije terena (Sun Cu). Ovu borbu odnosi gostujuća podružnica 10 u prvom redu zbog boljeg združenog (linijskog) napredovanja na terenu.
Neprijateljske otporne točke jednostavno nisu imale šanse oduprijeti se našoj koordiniranoj paljbi iz više smjerova. Zaustavljamo ih, čistimo i potom potiskujemo niz brijeg. Slijedi opet red hrane i pića, pa nas opet "tjeraju" u boj. Ovaj put mjenjamo strane, no dio naših odlučuje krenuti i sa druge strane. Stoga se naša strana dijeli na dvije grupe, koje komuniciraju vezom. Naša grupa kreće sa nižeg terena uzbrdo. Imamo kontakt s neprijateljom, razmjenjuje se paljba, ginu ljudi na obje strane, pokušavamo vezom koordinirat djelovanje sa našom drugom grupom, ali uzalud. Oni su u svojim problemima i nema tu kruha. Iskreno i ne znam tko je pobijedio u ovoj borbi, jer sam nakon pogađanja krenuo nazad k vatri i onome što se tamo krčkalo i lilo. Znam samo da se nismo trebali razdvajat, jer bi kao veća skupina imali bolju šansu tj. probojnost.
Dok smo se okupljali oko vatre, skužimo kako nam jedan nedostaje. Brzo je rekonstruirano gdje je zadnji put viđen i kamo je krenuo. Plaćenici kreću u potragu i brzo pronalaze tog mladića koji je ostao na čuki. Jer budući mu nitko mu nije rekao kako je borba završila, on je disciplinirano ostao na našem braniku, braneći tekovine Plaćeništva. Ko oni Japanski vojnici koji su nastavili ratovati po 20-30 godina nakon završetka 2.sv.rata. Zaključak ove epizode bi bio - nigdje bez sredstva veze ili mobitela. Nakon ove četvrte hodnje uz i niz brijeg, većini se nije dalo u peti uspon. Pakiramo se lagano, komisijski razdužujemo preostale resurse, te se spuštamo niz brijeg u valovima. Uz zaključak kako ovo treba ponovit...
foto Dedo
Post je objavljen 24.02.2014. u 10:39 sati.