Prošlu nedjelju kiša nam je potopila planove za trening, ali kad vidimo kako su prošli neki dijelovi zemlje, ne žalimo se. Tek u ovakvim izvanrednim situacijama kad priroda pokaže svoju snagu, kao što je nedavno pokazala u Gorskom Kotaru, i kao što je još uvijek pokazuje u poriječjima, ljudi osjete koliko je ovo što nas okružuje privid. Malo je onih koji stvarno shvaćaju koliko je današnje ljudsko društvo krhko. Malo nestane struje i za čas sve ode u tri... Bez struje za čas vam ode vodovod, pocrkaju čuda telekomunikacije i nestanu sve ostale blagodati naše civilizacije tipa bankomati, kartice i fiskalizacija... Za tren se (za keš) opustoše dućani i iz njih nestanu najosnovnije potrepštine poput svijeća. Ali tu smo gdje smo i tako nam je kako je. Uostalom mi mali se ne možemo i ne smijemo trošiti na te velike teme. Jer znamo tko se treba pobrinuti za nas ovčice. Jedino što nama preostaje su sport i razonoda, te ventiliranje moždanih uvojaka iz vikenda u vikend. Jer čim izostanemo pokoju "šumsku terapiju" odmah osjetimo pritisak i težinu unutar kostiju lubanje. Zato se ovaj vikend nije smjelo izostati. Čak i da nije bilo lijepo vrijeme, ko što je bilo, našli bi mi "ovisnici" neki zatvoreni teren... foto Dedo Zaključno, okupilo se 12 Plaćenika, pa tijekom neka četiri (i kusur) sata, odrađujemo čak šest borbi na ispadanje. Prvu naša strana dobija, tri nakon toga gubimo, a zadnje dvije su bile "kao" neodlučene. Kažem "kao", jer nam je kontra strana i u te dvije borbe očitala lekciju tj. imali su prevagu na terenu. Što reći na to? Kao i uvijek na terenu vam odlučuju nijanse. Jedan jedini borac može značiti prevagu. Nastupanje po terenu, međusobno pokrivanje, koordinaciju, kamuflažu i repliku da ne spominjemo. Nekima banalni detalji tipa - jel replika u položaju spremna za paljbu ili se nosi opušteno u rukama - u ovom našem sportu trenutno odlučuju o "životu ili smrti". Ako svatko od nas (iz ovog ili onog razloga) ne pruži svoj maksimum na treningu, to se doslovce odmah osjeti na rezultatu. Jer tek kad svi dajemo maksimum, sve ovo što radimo iz nedjelje u nedjelju, dobija pravi smisao. Višesatni i nadasve iscrpljujući trening smo na kraju završili u lokalom ugostiteljskom objektu na uobičajenoj pivskoj raščlambi. Nakon čega na svakom od nas preostaje primjena usvojenih pouka...ili ne. Jer kod nas je sloboda osobnog odabira i dalje svetinja. |