| < | siječanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
 Nakon blaže stegovne mjere tj. baniranja sa foruma desetak "nestalih" Plaćenika, bilježimo pravo osvježenje na terenu. Banirani su svi oni koji se na našim treninzima nisu ukazali cirka tri mjeseca i dulje. Istodobno većina baniranih forum je otvarala svakodnevno, čitala naše interne prijepiske, mudro šutila i ukazivala se na tuđim treninzima. Pošto se u Plaćenicima ne njeguje takvo patvoreno ponašanje, odlučeno je tako kako je odlučeno. Kao rezultat (ili slučajnost), na današnji trening izlaze nam 32 Plaćenika. Tijekom skoro četiri sata treninga, odrađene su četiri borbe sa po tri života. Grizlo se, napredovalo i povlačilo, a nijanse su odlučivale. Cilj je bio doći do neprijateljske baze odnosno dovest je u poluokruženje. Pritom smo zabranili pucanje iz objekta (i u objekte), sa ciljem izbjegavanja ozljeda igrača. Igralo se samo oko objekata, a u objektima je bio respawn.  Konačni rezultat je bio 2:2 uz napomenu kako je svaki put pobijedila strana koja je kretala sa donje strane terena. Slučajnost ili ne, ostaje nam za istražiti. Zajedničko težište svih borbi bilo je ovladavanje visokim terenom, jer tko kontrolira uzvisinu, kontrolira cijeli teren. Na tom dijelu su i vođene najžešće bliske borbe zbog bolje mogućnosti prikrivanja uslijed orografije terena. Osobno sam pet puta forsirao brijeg tijekom prve dvije borbe, što je na kušnju stavilo sve moje zglobove i prolilo mnogo znoja, usprkos igranju samo u košulji i majci kratkih rukava. Sve u svemu, prema zaključku većine danas je odrađen odličan trening, koji je na kušnju stavio našu psiho-fizičku spremu. Spremu koju smo u međuvremenu krijepili sa hranidbom na terenu, ali i pivom nakon fajta. A ako nas i sljedeću nedjelju vrijeme posluži ko danas, naći ćemo se opet. Na drugom terenu u istom susjedstvu...  foto Dedo |
|
Nakon dva pokušaja odrađivanja ovog terena, danas je bila treća sreća. Prethodna dva treninga na tom terenu otkazali smo zbog odustajanja dijela boraca što zbog ozljeda. što zbog viroza. Inače odličan teren, koji u ovom ćelavom dijelu godine nudi odlično prikrivanje zahvaljujući gustišima i manevarskom brežuljkastom zemljištu ispresjecanim sa brojnim vododerinama, jarcima, usjecima i rupama. Uz malo mudrije nastupanje po terenu, moguće je privući se neprijatelju na relativno blisku udaljenost. Jer naši airsoft treninzi imaju smisla tek ako je vidljivost jednaka dometu replike. Naravno to nije problem u zelenom dijelu godine, ali zimi takve terene treba tražiti sa svijećom.  Što se ostalog rezimea tiče, tijekom neka četiri i pol sata odradili smo pet borbi na ispadanje. Prve dvije borbe odrađujemo u sastavu tri tate plus pet potomaka protiv sedmorice preostalih. Prvu borbu gubimo, ali zato drugu dobijamo. Nakon toga se ponovno mješamo na principu dva najmlađa biraju i odrađujemo još tri kvalitetna boja. Interesantno je primjetiti kako treću borbu Manga rješava gotovo sam eliminirajući četvoricu neprijatelja. Četvrtu borbu rješava sam Brada, izbacivši nas čak šestoricu iz igre. Peta borba je Dedina, koji svojim nastupom po boku mete skoro cijelu neprijateljsku liniju. Zaključak se opet sam nameće. Iako je linija ono što gura po terenu i ostvaruje pobjedu u konačnici... i tu liniju netko treba vući tj. predvoditi. Stariji i životno iskusniji igrači su ti koji najčešće vuku po terenu. Naravno svaka čast mladićima koji imaju snage za trčanje, ali u ovom sportu najjači mišić je ipak mozak. Jer tek oni koji imaju dovoljno životnih utakmica u nogama, odnosno stvarne životne odgovornosti, mogu sagledati kompletnu sliku kako na terenu, tako i van njega.  foto Dedo Za kraj ovaj trening treba izdvojiti zbog združene hranidbe boraca neposredno pred trening, ali i na terenu. Pa smo tako prije mješanja za treći fajt, još malo zamezili na terenu. Jer mladost nam je u prve dvije borbe sagorila sve što su unijeli niti tri sata prije. To najbolje pokazuje intezitet borbi, ali isto tako i njihov kapacitet za veće fizičke napore. Naravno obrok je bio u duhu naših vjekovnih hranidbenih navika. Pa je "naša vojska" umjesto nekakvih imperijalnih i speedom natopljenih MRE-a, dobila hranu koja je othranila brojne generacije ovdašnjih ratnika. A to je kruh, sušeno meso (kobase, slanina) i luk. A sve dok bude toga, bit će i nas... |
|
Stigla nam kalendarska zima, a s njom i viroze. U svega par dana ljudstvo nam je desetkovano. Neki su odustali kroz tjedan, a neki doslovce preko noći. U jutarnjem prebrojavanju pali smo na svega osam raspoloživih Plaćenika. Već smo pomislili otkazat ovonedjeljni trening... ali dolazak nam potvrđuju dva "poginula" Plaćenika. Ljudi koje nismo vidjeli pune dvije godine. A kad se već oni odlučiše ukazat nakon tolike pauze, od nas ostalih ne bi bilo u redu odpauzirat ovu nedjelju.  foto Dedo Na kraju nas 12 izlazi na teren i tijekom neka tri i kusur sata odrađujemo pet borbi na ispadanje. Dijelimo se na principu dvoje najmlađih biraju, pa na jednoj strani dobijamo šest Velikogoričkih mladića u dobi od 11 do 39 godina. Unatoč brojčanim ekstremima na relaciji potomak-otac, ostala četvorka je u naponu snage tj. oko 21 godine. S druge strane staje još jedna obiteljska kombinacija u istom rasponu godina, dva Plaćenika koja nisu igrala pune dvije godine (30+ kombinacija) i još dva djevojčurka. Znači sa naše strane su čak tri maloljetne djevojke, plus dva povratnika i samo jedan redovan igrač. Naravno rezultat je tu još najmanje bitan, ali ne bi bilo u redu ne reći kako djevojke nisu izgubile ni jednu borbu. Samo zadnju borbu zbog početka kiše smo proglasili ne riješenom. Maloljetnice su naprašile mladiće u naponu snage samo tako. Zaključak se sam nameće. Za razliku od većine sportova u kojima muškarci dominiraju nad ženama zbog veće specifične snage, eksplozivnosti, izdržljivosti... u ovom sportu fizička snaga kao takva nije bitna prednost. Bitna je taktika, timska koordinacija i okulomotorne sposobnosti pojedinca. Znači nije bitno tko nosi repliku, već kako je korisiti. Svatko tko ima dovoljno snage dići repliku na rame i povući okidač, može biti hvale vrijedan airsofter ili po naški borac. Ma šta god neki mislili i propovjedali na hr-as sceni već godinama, rezultati na terenu su ono što što se vrednuje. Jer nesiguran ego je glavni razlog zašto isti ne dozvoljavaju maloljetnicima bavljenje airsoftom. Naravno čim nas je kiša otjerala iz šume, prebacujemo se u birtiju na brzu raščlambu aka postfajtovsku pivu. Prvi trening u 2014. je odrađen. Idemo dalje... |
